Generalno tajništvo Vijeća ministara BiH je u proteklih 13 godina kupovao službene automobile isključivo od tvrtke „M.R.M. export-import“ iz Ljubuškog. Ova tvrtka je kasnije neke od tih automobila otkupila ispod tržišne cijene.
„Touareg“ u kojem su se vozili čelni ljudi Vijeća ministara BiH u lipnju ove godine prodavan je za gotovo 35.000 KM. Mirko Ivanković, poduzetnik iz Ljubuškog, u oglasu je napisao da je 12 godina star terenac u „top stanju“.
On ga je kupio 2023. godine od tvrtke koja se bavi prodajom novih i polovnih automobila, „M.R.M. export-import“ iz Ljubuškog, donosi u novom istraživanju CIN.
Generalno tajništvo Vijeća ministara BiH je deset godina ranije od tvrtke M.R.M. kupilo ovaj i još tri automobila – „Phaeton“ i dva Passata – za gotovo 485.000 KM. Istu tvrtki su ih prodali na licitaciji za 36.000 KM – cijeni po kojoj se na tržištu u to vrijeme mogao prodati samo jedan od njih, otkrivaju novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Godinu prije te prodaje Tajništvo je u servisiranje tih vozila uložio više od 27.000 KM, a servis je radio upravo budući kupac – M.R.M.
Njihovim predstavnicima zbog toga na licitaciji nije bilo teško odlučiti da za ove automobile daju bolju ponudu od drugog ponuđača, tvrtke „Oilmer“ iz Sarajeva. Za M.R.M. nije bilo rizika, budući da je Tajništvu prodao ta vozila i redovno ih servisirao.
Kako je Vijeće ministara BiH ostalo bez dijela voznog parka, iste godine kupuju pet novih automobila za gotovo 530.000 KM, ponovo od tvrtke M.R.M. Tajništvo je u ovom tenderu detaljno precizirao tehničke karakteristike traženih vozila i rok isporuke od mjesec dana.
Na taj način su eliminirali druge potencijalne ponuđače, među njima i tvrtku ABC-1968, u kojoj kažu da su preuzeli natječajnu dokumentaciju, ali da su odustali od prijave jer su unaprijed znali da će biti odbijeni.
Uz to, Vijeće ministara je u posljednjih 13 godina kupilo još dva automobila u salonu M.R.M. U tom razdoblju Tajništvo nije provelo nijedan natječaj za kupovinu automobila u kojem posao nije dobila ova tvrtka.
„Ako netko proda službeno auto, pa zatim opet pobijedi na natječaju kad je riječ o održavanju i nakon toga ponovno otkupi ista vozila, pa proda nova, to je već upitno koliko je to sve u skladu sa zakonom“, rekao je Dževad Nekić, bivši generalni revizor Ureda za reviziju institucija Federacije BiH (FBiH).
Nitko iz Generalnog tajništva Vijeća ministara BiH nije htio pred kamerom govoriti s novinarima CIN-a. Razgovor je odbio i Robert Grubišić, direktor M.R.M, kratko rekavši: „Mi radimo kako radimo, sve u skladu sa zakonom.“
Jedna tvrtka za sve poslove
Mirko Ivanković, poduzetnik iz Ljubuškog, preko internetske stranice OLX prodavao je u lipnju 2025. godine automobil „Touareg V6“ za gotovo 35.000 KM. Riječ je o službenom vozilu u kojem su se od 2013. godine vozili predsjedavajući Vijeća ministara BiH.
Novinari CIN-a su se javili na Ivankovićev oglas, pogledali automobil i testirali ga. Očuvana unutrašnjost i uredan motor odavali su da su automobilom upravljali profesionalni vozači i da je redovno održavan.
Kada su novinari naknadno kontaktirali Ivankovića i predstavili se, on nije pristao na razgovor pred kamerom, ali je kratko odgovorio preko aplikacije Viber: „Auto sam kupio jer mi se svidjelo.“
Tajništvo je taj automobil 2013. godine kupilo za potrebe tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Vjekoslava Bevande za 148.590 KM, o čemu je CIN tada pisao. Otprilike u isto vrijeme na raspisanim natječajima od M.R.M. kupljeni su i „Phaeton“ te dva Passata.
Državni revizori su utvrdili da je jedan od ta dva Passata kupljen tako što su u natječaju preferirane upravo njegove karakteristike.
Vozila su koristili deset godina prije nego što su odlučili prodati na licitaciji. Sve vrijeme su servisirani i popravljani u ljubuškoj tvrtki M.R.M. Neposredno prije nego što su ih u svibnju 2023. oglasili za prodaju, u automobile su uložili 23.906 KM.
Nisu prestali trošiti na vozila ni nakon što su ih oglasili za prodaju – naknadno su ih servisirali, što je koštalo još 3.543 KM.
Nakon toga vozila su prodali za 36.000 KM – po cijeni koja je tek nešto veća od novca uloženog u servise.
„Onaj tko je ulagao i održavao ta vozila, u velikoj je prednosti kad je u pitanju kupovina tih vozila. I mislim da, zaista, određeni sukob interesa tu postoji“, smatra Nekić.
Miroslav Rupčić, sin i brat suvlasnika firme M.R.M., nekadašnji je pomoćnik ministra obrane Federacije BiH i bivši direktor „Hercegovina osiguranja“. U drugoj polovini 2004. osuđen je na zatvorsku kaznu od pet godina i šest mjeseci jer je Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH (HDZ) preusmjeravao novac namijenjen Ministarstvu obrane Federacije BiH.
U presudi Suda BiH navodi se da je Rupčić u travnju 2001., kao direktor „Hercegovina osiguranja“, tadašnjem visokopozicioniranom članu HDZ-a, a sada predsjedniku stranke, Draganu Čoviću darovao Golfa vrijednog 56.900 KM.
Rupčić je tada svjedočio da je Čović prestao obavljati dužnost ministra financija i da mu je automobil bio potreban za osobne potrebe. Golfa je darovao „kao znak poštovanja prema tom čovjeku“.
Miroslav Rupčić, sin i brat vlasnika firme M.R.M. (prvi s lijeva), poklonio je 2020. godine sanitetsko vozilo „Caritasu“ Mostara, rekavši da je tvrtka, na raspolaganju za činjenje dobra“. Sa novinarima CIN-a nije htio razgovarati, rekavši da nije ni vlasnik ni zaposlenik tvrtke.
Tenderi za M.R.M.
M.R.M. svoj promet bazira značajnim dijelom na tenderskoj prodaji vozila javnim poduzećima i institucijama.
U proteklih deset godina, poslujući s javnim institucijama i poduzećima u BiH, na ovaj način prihodovali su gotovo 78,5 milijuna KM. Jedan od vjernih kupaca je Generalno tajništvo Vijeća ministara, koje u tom razdoblju nije provelo nijedan natječaj za kupovinu i servisiranje automobila u kojem posao nije dobila ljubuška tvrtka.
Nakon što je 2023. usvojen državni proračun, isplanirana je nabava vozila za urede predsjedavajućeg i Generalnog tajništva u vrijednosti 530.000 KM.
Raspisan je natječaj na koji se javio samo M.R.M., prodavši im četiri Audija i jednog Volkswagena za 529.908 KM. Cijenu kupljenih vozila uklopili su sa stotinjak KM razlike u predviđeni plan za kupovinu vozila.
Nekić smatra da ovo upućuje na to da su od dobavljača vozila prikupljeni inputi prije prodaje jer, u protivnom, ne bi mogla biti minimalna razlika u odnosu na procijenjene vrijednosti i izvršene nabavke vozila.
Iako Zakon o javnim nabavkama BiH nalaže da se u postupku javne nabavke prema ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, u tenderskoj dokumentaciji opisane su sve karakteristike vozila koje je Vijeće ministara tražilo – dužina i širina, međuosovinsko rastojanje, snaga motora, zapremina prtljažnika…
„Kada u tenderskoj dokumentaciji navedete točne dimenzije i precizirate karakteristike, sjedišta, volan, to može imati za posljedicu pogodovanje određenom proizvođaču ili modelu vozila“, kaže Nekić.
To je, na primjer, bio slučaj sa specifikacijama u kojima je opisan i na osnovu kojih je kupljen „Audi A6 50“ TDI. Tajništvo je zahtijevalo ukupno 48 tehničkih karakteristika, a među njima minimalnu dužinu vozila od 4.900 mm i maksimalnu širinu vozila od 2.120 mm te presvlake sjedala u kombinaciji s platnom i kožom. Audi koji je ponudio M.R.M. zadovoljio je sve tražene uvjete.
Tražili dimenzije koje savršeno odgovaraju „Audi A6“
Novinari CIN-a utvrdili su sličnosti sa traženim specifikacijama i za ostala kupljena vozila.
Međuosovinsko rastojanje kupljenog „Audija Q5“ iznosi 2.819 mm, za jedan milimetar kraće od maksimalno zahtijevanog. U istim specifikacijama zahtijevano je vozilo minimalne dužine 4.680 mm, što odgovara devet milimetara dužem terencu „Q5“.
„Audi A6“ i „Q5“ kupljeni su u paketu za 319.920 KM.
Tajništvo je u drugom paketu istog tendera kupilo dva vozila – „Audi A4“ i „Volkswagen Arteon“ – plativši ih gotovo 210.000 KM.
Prva dva automobila su detaljno opisana u istoj specifikaciji, a uz ostale karakteristike tražili su jedno sa ručnim, a drugo s automatskim mjenjačem. Iako su u ostalim specifikacijama tražili samo crna vozila, ovaj put su ostavili mogućnost da jedno vozilo bude sive boje. Takva su vozila na koncu i kupljena od tvrtke M.R.M., jedan crni i jedan sivi Audi.
Za treće vozilo zahtijevali su minimalnu dužinu od 4.860 mm, a „Volkswagen Arteon“ uklopio se u tu dimenziju sa šest milimetara razlike.
Prema dostupnim informacijama, u tražene dimenzije mogla se uklopiti i „Škoda Superb“, ali budući da su u istom lotu nacrtane dimenzije koje odgovaraju „Audiju A4“, izbor potencijalnih dobavljača sužava se na M.R.M.
Budući da je M.R.M. jedan od tri ovlaštena trgovca i servisera u BiH i za „Audi“ i za „Volkswagen“, mogli su se javiti na tender i isporučiti vozila čije specifikacije odgovaraju modelima oba proizvođača. Tvrtka „Brčko Gas“ preuzela je natječajnu dokumentaciju, ali se nije javila s ponudom, dok u „Porscheu BH“ kažu da ne sudjeluju u javnim nabavkama.
Ljubuška tvrtka ispunila je i uvjet u vezi s isporukom vozila u roku od mjesec dana, a revizor Nekić komentira: „Naravno da ste ograničili konkurenciju čim ste rekli 30 dana, ako unaprijed znate da se ta vozila ili slična oprema ne mogu isporučiti ranije.“
Novinari CIN-a poslali su tražene tehničke karakteristike vozila iz natječaja Generalnog tajništva svim ovlaštenim autokućama u BiH, uz pitanje imaju li 2023. godine u ponudi ili mogu nabaviti vozila koja odgovaraju specifikacijama.
U „Hyundai Auto BH“ odgovorili su da nemaju niti su prije dvije godine imali automobile koji bi odgovarali takvim tehničkim specifikacijama.
U „Porsche BH“ rekli su da kao ovlašteni uvoznik za „Volkswagen“, „Audi“, „Seat“, „Cupra“, „Škoda“ i „Porsche“ nemaju uvid u pojedinačne tendere na koje se javljaju ovlaštene autokuće jer ni ne sudjeluju u njima.
Autokuća „Nipex“ iz Tuzle, ovlašteni partner za prodaju VW i „Škoda“ vozila te servisiranje „Audija“, čak i da je mogla nabaviti vozila s traženim karakteristikama, ne bi mogla poštovati rok isporuke od mjesec dana.
„Kad netko naručuje vozila, ne možemo reći hoće li ista stići za pet, šest ili više mjeseci. Ne znamo kada i u kojem roku će nam stići naručeno vozilo“, kaže Sanja Dimitrijević, rukovoditeljica prodaje u „Nipexu“.
Tvrtka ABC-1968 preuzela je tendersku dokumentaciju, ali se nije javila kao ponuđač.
„Kad smo vidjeli da ne možemo zadovoljiti te uvjete, nismo se dalje ni prijavljivali jer znamo da ćemo biti odbijeni“, rekao je Bakir Bucalo, direktor firme koja prodaje vozila „Citroen“.
Veći troškovi puta do servisa od servisiranja automobila
Redovni servisi i sitne popravke mogu se doimati jednostavnim, osim ako za svaku intervenciju mehaničara automobile iz Sarajeva morate voziti u Hercegovinu. Bila je to uobičajena praksa za vozila Generalnog tajništava u proteklom desetljeću. Službena vozila za svaku popravku morala su se voziti u servis tvrtke M.R.M.
Novinari CIN-a izračunali su da je Vijeće ministara BiH u proteklih deset godina ugovorilo servisiranje svojih vozila za oko 300.000 KM. Svi poslovi dodijeljeni su tvrtki M.R.M. kao jedinom ponuđaču.
Državni revizori utvrdili su da je Generalno tajništvo 2024. za servisiranje službenih Audija i Volkswagena koji su bili pod garancijom zaključio dvogodišnji okvirni sporazum vrijedan 43.428 KM. Natječajnu dokumentaciju preuzela su četiri potencijalna ponuđača, a pristigla je samo jedna ponuda koja je ispunjavala sve zahtjeve komisije.
Komisija je prilikom evaluacije ponude utvrdila da udaljenost od sjedišta Generalnog tajništva do servisa iznosi 146 kilometara.
Revizori su u izvješću iz 2024. naveli da putovanje do servisa i natrag podrazumijeva 292 kilometra, što stvara dodatne troškove koji nisu predmet nabavke.
I ranije su upozoravali da je Generalno tajništvo u natječajnoj dokumentaciji odredilo najpovoljniju cijenu kao jedini kriterij za izbor servisera i da nisu uzeli u obzir putne troškove koji su često veći od troškova servisiranja.
„Navedeno proizlazi iz činjenica da je izabrani dobavljač udaljen više od 150 kilometara od sjedišta institucije te da su prilikom obavljanja servisa često indirektni troškovi (gorivo, putni troškovi za vozača i sl.) veći od direktnih troškova servisa“, navedeno je u Izvještaju o financijskoj reviziji Generalnog tajništva Vijeća ministara BiH za 2015. godinu.
Nekić smatra da je takav izbor dobavljača nerazuman i protiv principa korištenja javnog novca jer se troši neekonomski i neefikasno.
