Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je dobro – dok je dobro. Dok je lijepo vrijeme, dok nema poplava, snijega i požara, dok se ne bilježe ubojstva i femicidi, živimo u prividu sigurnosti i normalnosti.
No onoga trenutka kada se pojavi prvi ozbiljan problem – a problemi se, vidjeli smo i u Švicarskoj pojave – postaje jasno koliko nije dobro. Tada se najviše ogole sustavne slabosti, sporost institucija i društvo koje reagira tek kada je već prekasno.
Pao je snijeg jučer i u Hrvatskoj, zimske službe rade svoj posao, prometnice su ubrzo odblokirane. U nas na jučer na Bradini zastoj, kilometarski, danas na Makljenu.
To su dva prijevoja, ključna da povežu Hercegovinu i Bosnu i Bosnu i Hercegovinu i ne možeš proći. Nema dalje. Kilometarske kolone, ne može se prema glavnom gradu. Ministara nema, narodu se nitko ne ispričava, nitko nikome ništa nije dužan.
Ti stojiš u koloni, tebe krive, prosudbe su ti možda pogrešne.
“Kud si pošao, znao si da će snijeg”.
Nisu krivi oni što primaju plaće da čiste i povezuju promet. Nije kriva ministrica ni ministar prometa i komunikacija, ni Trojka ni HDZ. Sjedi dok bude dobro opet. Dok izvedri, onako prirodno, do lipnja.
Naša vlast ništa nije kriva, ali uvijek jeste zaslužna – otvarati trotoare, mostove, bankomate i sve ostalo plaćeno našim novcem, otkinuto od naših plaća i honorara.
Vodna naknada, ova naknada, peta naknada, sve u proračun, a proračun njima, da ne odgovaraju, a da otvaraju, nikad krivi, a uvijek zaslužni za sve.
Naša vlast je ‘ko bremenitoj ženi ginekolog. Kada joj je sve u redu, može i bez ginekologa, ili s bilo kakvim. Kad krenu komplikacije oni ti u rukama drže život, i život tvoje djece, a evo ceste kažu da su nesposobni. Govorili su nam to i požari, tada smo čekali kišu. Govorile su nam to i poplave, tada smo čekali sunce.
I tako. Dobro je dok je dobro. Dok je nama sunca, a njima plaća.
K.Perić/Istina.media
