Naselje Gornji Zalik, smješteno na sjeveru grada Mostara, predstavlja paradoks modernog vremena. U 21. stoljeću suočava se s problemima koji bi trebali pripadati davnoj prošlosti. Stanovnici ovog naselja, koje je dom mnogobrojnim obiteljima s malom djecom i starijim, iznemoglim osobama, svakodnevno se bore s nedostatkom pitke vode i kanalizacije – osnovnim potrebama za dostojanstven život.
Piše: Irma Leto Nametak/Istina.media
Dok se političke stranke, pa i one koje su zadnje 4 godine vodile Grad i nisu riješile ovaj problem trenutačno vode pod sloganima poput “Bolje” (NiP), “Energija promjene” (DF), “Nastavljamo odgovorno” i „ Da svane dan“ (SDP), “Dobri ljudi” ( Naša stranka), “Izbor naroda – Sada je jasno zašto” i „ Sigurnost, stabilnost, odgovornost“ (SDA), “Za sve izazove” i „Zajedništvo, stabilnost, napredak“ (HDZ) itd. i dok svijet napreduje i rješava kompleksne probleme 21. stoljeća, stanovnici Gornjeg Zalika i dalje vode borbu za osnovne resurse. Njihova svakodnevna borba za pristup vodi ne bi trebala biti stvarnost u današnje vrijeme. Potrebno je hitno djelovanje i odgovornost gradskih vlasti, jer dostojanstven život, pitka voda i osnovna infrastruktura nisu privilegija, već pravo svakog čovjeka. A ova borba traje godinama:
Predstavnik mještana naselja Gornji Zalik, Adil Joldić, već godinama uporno vodi borbu u ime svih stanovnika tog kraja, s ciljem ostvarivanja njihovih osnovnih prava. Njegova predanost se ogleda u neprekidnom slanju apela, molbi i žalbi nadležnim institucijama, kojima ukazuje na neophodnost rješavanja dugogodišnjih problema s kojima se mještani suočavaju. Iako su više puta upućivali svoje zahtjeve na razne adrese, od lokalnih vlasti do viših državnih organa, njihova borba i dalje traje, u nadi da će konačno biti saslušani i da će njihovi problemi biti riješeni na adekvatan način.
Zaboravljeni dio grada
Dok ostatak svijeta napreduje u inovacijama, tehnologiji i infrastrukturi, stanovnici ovog naselja kao da su zaboravljeni, osuđeni da u moderno doba nemaju pristup nečemu što je osnovno ljudsko pravo. Svakodnevno se moraju snalaziti kako da dođu do pitke vode, noseći teške kanistere, kako bi imali dovoljno vode za osnovne životne potrebe – kuhanje, piće i higijenu. Ova situacija posebno pogađa obitelji s djecom i starije osobe, kojima je život u takvim uvjetima gotovo nepodnošljiv. Djeca, koja bi trebala uživati u djetinjstvu i obrazovanju, često su primorana pomoći svojim roditeljima u prikupljanju vode, dok stariji ljudi, već narušenog zdravlja, iscrpljuju svoje posljednje snage u toj svakodnevnoj borbi.
Ovo naselje je slika nesrazmjera između onoga što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo i realnosti s kojom se stanovnici suočavaju. Pitanje vode i kanalizacije zahtijeva hitnu pažnju, ne samo zbog toga što su to osnovne komponente neophodne za život svakog ljudskog bića, već i zbog pitanja pravednosti .
Džamija ima vodu
Posebno je paradoksalna situacija s džamijom vrijednom 1.3 milijuna konvertibilnih maraka, koja je izgrađena u srcu naselja i svečano otvorena 2022. godine, nakon dugogodišnjih planova koji su započeli još 2013. godine. U džamiji je uvedena voda, kao nužnost za vjerske obrede i održavanje čistoće, ali tu privilegiju nemaju domovi i porodice koje okružuju džamiju. Stanovnici Gornjeg Zalika redovno dolaze na molitvu, okupljaju se u zajednici, ali se s tugom vraćaju kućama koje su i dalje bez osnovnog pristupa vodi. Ova nepravda budi osjećaj ogorčenosti i napuštenosti od strane gradskih vlasti.
Ovaj problem nije samo tehničko pitanje, već izaziva šira društvena i etička razmatranja. Zašto je voda dostupna jednom objektu, ali ne i ljudima koji žive u njegovom neposrednom okruženju? Da li su mještani dovoljno organizirani i imaju li podršku da riješe ovaj problem, ili su suočeni s administrativnim preprekama koje se čine nepremostivim?
„Kako je moguće da u džamiji ima vode, a mi koji živimo pored nje nemamo?“, pitaju se stanovnici Gornjeg Zalika. Oni svakodnevno šalju apele i zahtjeve gradskim vlastima, ali njihove molbe često padaju na gluhe uši. Njihova borba za pitku vodu traje godinama, dok gradske institucije ostaju nijeme, a infrastruktura koja bi trebala biti osnova civiliziranog društva – kanalizacija i vodovod – ostaje nedostižan san.
Zaboravljeni
Stanovnici se pitaju zašto su oni zanemareni. Da li su lokalne vlasti svjesne koliko je teško organizirati život bez vode, posebno u porodicama s djecom, starijim osobama i bolesnima?
U moderno doba, gdje je voda dostupna većini stanovništva, ovo naselje izgleda kao da je ostavljeno na marginama društva.
Osim obitelji s malom djecom, posebno su pogođeni stari i bolesni, kojima je pristup pitkoj vodi pitanje ne samo udobnosti, već i preživljavanja. Ovisni o tuđoj pomoći, često su primorani moliti susjede ili rodbinu da im donesu vodu. U modernom vremenu, gdje se sve više govori o ljudskim pravima i dostojanstvu, teško je povjerovati da postoje mjesta u Mostaru gdje ljudi nemaju ni osnovne uvjete za život.
Gornji Zalik je postao simbol nepravde i propusta lokalne vlasti. Iako je područje obogaćeno infrastrukturnim projektima kao što je izgradnja džamije, temeljni problemi, poput pristupa vodi i kanalizaciji, ostaju neriješeni. Stanovnici su sve očajniji i osjećaju se kao građani drugog reda, zaboravljeni od onih koji bi trebali brinuti o njihovom osnovnom pravu na pristojan život.
