Anomalija u BiH, u odnosu na zemlje regije, posebno zemlje EU, jest što je potreba za hranom za četveročlanu obitelj jednaka jednoj prosječnoj plaći
Prosječna plaća u Bosni i Hercegovini danas jedva pokriva hranu četveročlane obitelji, dok cijene nastavljaju rasti. Inflacija postaje svakodnevni izazov, a građani sve teže održavaju standard života. Stručnjaci upozoravaju da trenutna ekonomska politika ne prati ubrzane inflatorne trendove, a međunarodni i geopolitički rizici dodatno otežavaju stabilnost domaće ekonomije.
Prema najnovijim podacima Centralne banke BiH, ukupna inflacija u prvom kvartalu 2026. iznosila je 3,5 posto, dok temeljna inflacija ostaje na 4,2 posto. Blago smanjenje ukupne inflacije u odnosu na ranije procjene dijelom je rezultat slabijeg efekta rasta cijena hrane, iako domaći inflatorni pritisci i dalje dominiraju. Iz Centralne banke upozoravaju da bi u drugom tromjesečju inflacija mogla ubrzati do 3,9 posto zbog rasta cijena energenata, čiji se efekti prelijevaju na cijene ostalih dobara i usluga.
Cijene rastu, plaće stagniraju
Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže za Istina media da trenutna inflacija dodatno pogoršava ionako narušenu kupovnu moć građana. “Cijene rastu znatno više nego primanja građana, posebno u segmentu esencijalnih proizvoda, bez obzira na upravljanje svojim troškovima”, naglašava Gavran.
Podsjeća da smo već imali poskupljenja hrane, stanovanja i energenata, navodeći da u narednom razdoblju možemo očekivati još. Izvjesno je, tvrdi, da će i cijene plina biti povećane u narednom razdoblju.
Posebno upozorava na kontinuirani rast cijena nafte i goriva, što, prema njegovim riječima, direktno utječe na povećanje troškova hrane, proizvoda i usluga, što opravdano, a dobrim dijelom i neopravdano. Gavran navodi primjer taksi usluga, čije su cijene porasle do, kako kaže, nerealnih razina, dok realni troškovi vožnje ne opravdavaju trenutne tarife. “Kada se cijene goriva smanje, upitno je hoće li i cijene usluga pratiti taj pad”, dodaje.
Podsjetimo da su nedavno u Sarajevu zabilježena značajna poskupljenja taksi usluga: početna cijena vožnje porasla je s 2,50 KM na 3,50 KM, dok je cijena po prijeđenom kilometru skočila s 1,50 KM na 2,30 KM. Iz taksi udruženja navode da cijene nisu mijenjane četiri godine te da posljednje povećanje nije direktno povezano s cijenama goriva.
Gavran upozorava da ovakvi trendovi narušavaju ekonomsku stabilnost jer slabija kupovna moć građana ograničava potrošnju izvan esencijalnih proizvoda, što smanjuje promet, prihode i rezultate poslovanja gospodarstva, stvarajući začarani krug negativnih efekata. Najbolje rješenje je, tvrdi, kombinacija rasta primanja i smanjenja troškova kroz kontrolu cijena.
“Velik dio cijena u BiH je već odavno nerealno visok, od nekretnina, hrane, bankarskih usluga, kamata, provizija do raznih naknada. Mnogo toga bi se moglo regulirati strožom kontrolom, sankcioniranjem zloupotreba tržišnog položaja i intervencijama na tržištu, ali vlasti to ne čine ni na jednom nivou”, ističe Gavran. Dodaje da nema volje za povećanje primanja kod šire populacije. Vlada Federacije BiH odustala je od daljnjih smanjenja doprinosa, dok u Republici Srpskoj također nije bilo pomaka u tom smjeru. “Generalno, ekonomska situacija nije povoljna. Oba entiteta se zadužuju, čime se ograničava mogućnost povećanja proračunskih primanja. Ako se eventualna povećanja izvrše populistički, pitanje je kako će se održati u narednim godinama”, zaključuje Gavran.
Marin Bago, predsjednik Udruge za zaštitu potrošača “Futura”, kaže da ga ljuti kada se govori o “preživljavanju”.
“Može se preživjeti na kruhu i vodi, ali ključno je pitanje kvalitete života. Dvije prosječne plaće ne mogu pokriti potrošačku košaru, a ako obitelj ima dvoje školaraca, onda uvijek nedostaje par stotina maraka mjesečno”, kaže Bago. On ističe da je realna kupovna moć plaća u BiH znatno niža nego u zemljama regije. “Prije uvođenja minimalne plaće, za 700 KM smo mogli više kupiti nego danas za 1.000 KM. Dakle, ništa plaća ne znači ako ne dodamo dodatak što sve za nju možemo kupiti”, kaže Bago.
Anomalija u BiH, u odnosu na zemlje regije, posebno zemlje EU, jest što je potreba za hranom za četveročlanu obitelj jednaka jednoj prosječnoj plaći. Tko ima jedno dijete u osnovnoj, a jedno u srednjoj školi, samo za hranu, pojašnjava Bago, treba 1.600 KM mjesečno prema standardima nutritivne vrijednosti.
“Za usporedbu, Nijemac hranu za četveročlanu obitelj može kupiti s 30 posto prosječne plaće. Kod nas prosječnu plaću možete potrošiti samo na hranu, bez računa, odjeće ili obuće”, upozorava Bago.
Minimalna plaća za 2026. utvrđena je na 1.027 KM, što je blago povećanje u odnosu na prethodnu godinu kada je došlo do povijesnog povećanja minimalne plaće za oko 400 KM.
Struktura rasta cijena
Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da su u prva tri mjeseca 2026. godine najviše porasli troškovi energenata, stanovanja i režijski troškovi za 7,7 posto. Odjeća i obuća bilježili su pad od 1,7 posto, dok su ostala dobra i usluge porasli 0,3 posto.
U veljači su najviše poskupjela alkoholna pića i duhan (+1,6 posto), stanovanje i režijski troškovi (+1,1 posto) te hrana i bezalkoholni napici (+0,5 posto). Blagi rast bilježili su i namještaj, kućanski uređaji i redovito održavanje kuće (+0,3 posto), zdravstvo (+0,4 posto), prijevoz (+0,4 posto), obrazovanje (+0,2 posto) te restorani i hoteli (+0,4 posto).
Centralna banka upozorava da međunarodni rizici, uključujući geopolitička događanja i rast cijena energenata u eurozoni, mogu dodatno ubrzati inflaciju u narednim kvartalima. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi oko petine svjetske trgovine naftom, snažno je pogodilo globalno tržište energenata, što se odmah prelijeva i na BiH, utječući na rast troškova hrane, transporta i osnovnih proizvoda.
Stručnjaci, pak, upozoravaju da geopolitičke tenzije u regiji i poremećaji u opskrbi naftom mogu dodatno povećati inflatorne pritiske u domaćoj ekonomiji, čineći kontrolu troškova i povećanje primanja ključnim izazovom za stabilnost ekonomije u 2026. godini.
Z. Đelilović/Istina.media
