Sastanak delegacija HDZ-a i SNSD-a u Banjoj Luci samo je potvrdio ono što svaki iole upućeniji poznavatelj prilika u Bosni i Hercegovini odavno zna.
Milorad Dodik politički je trgovac par excellence koji vrlo dobro razumije politiku i političku raspodjelu.
Njegova podrška Južnoj interkonekciji predstavlja potez kojim rješava tri ključna problema, piše Faktor.
Jačanje entiteta i provedba strateških interesa
Prvo, ovo je klasični „reket” za Istočnu vezu. Dodik ne daje podršku Južnoj interkonekciji zato što je odjednom zavolio američki tehnički plin (LNG), već zato što mu je to jedini način da iznudi suglasnost Sarajeva za plinovod iz Srbije.
On zna da bez „zelenog svjetla” za južni smjer nitko u Federaciji neće potpisati papire za ruski plin na istoku.
Podržavajući Čovića u ovom projektu, zapravo kupuje prolaz za vlastite energetske ambicije, pokušavajući pronaći interes za bh. entitet RS između Washingtona i Moskve.
Zahvalnost i lojalnost za ukidanje sankcija
Dodik je shvatio da je imidž „ruskog čovjeka” postao preskup luksuz u trenutnoj geopolitičkoj situaciji.
Južna interkonekcija je prioritet broj jedan za SAD u BiH. Podržavajući taj projekt, on šalje izravan signal Washingtonu da je spreman na suradnju tamo gdje je to najvažnije.
To je njegova polica osiguranja u ovom trenutku. Dodik nudi kooperativnost u energetici kako bi dobio popuštanje financijske omče oko vrata.
Dodik – Čović i „zajednički neprijatelj”
Podržavajući model prema kojem bi Južnom interkonekcijom upravljalo novo poduzeće u Mostaru, a ne državni BH-Gas, Dodik brani načelo da se strateškim resursima upravlja na etničko-kantonalnoj razini, a ne iz Sarajeva.
To mu savršeno odgovara jer se uklapa u njegovu širu politiku razvlašćivanja države.
Kada se sve zbroji, ostaje zaključak da su Amerikanci „gazde u kući”.
Dodikova podrška projektu koji izravno smanjuje utjecaj Rusije na Balkan jasno pokazuje tko zapravo postavlja pravila igre.
On je izabrao biti „konstruktivan partner” Zapada u energetici kako bi sebi osigurao političko preživljavanje kod kuće.
Cijena tog preživljavanja bilo je javno odricanje od ruskog energetskog monopola, što pokazuje da je u bosanskohercegovačkom čvoru strah od praznog proračuna i američke crne liste jači od bilo kakve „bratske” ljubavi prema Kremlju.
Istina.media
