Fenomen Eurovizije ne zahtijeva posebno predstavljanje na Balkanu. I ovoga tjedna počinje ovaj televizijski i scenski spektakl, težak milijune eura. Svoju će pjesmu predstaviti 35 zemalja, a finalna večer održat će se 16. svibnja u Beču, gdje će se obilježiti i 70. jubilarna obljetnica ovog popularnog glazbenog natjecanja.
Zamišljeno je u utopijskom formatu ujedinjene Europe i drugih zemalja, jer se pravo na natjecanje ne ograničava na europske nacije, već ga imaju sve zemlje koje emitiraju medijski program na europskom kontinentu. No, veoma je često natjecanje služilo kao poligon za politička raskusurivanja, kontroverze i skandale. U svakom slučaju, idealno je mjesto za odašiljanje poruke koja će imati ne samo publiku, već i snažan odjek koji neće nositi težinu okruglih stolova i suhoparnih samita, već dašak neobaveznog šarma s puno, puno glamura.
U posljednjih 70 godina bilo je svega, što bi narod rekao – od korupcije preko susjedskog favoriziranja do ratova koji su utjecali na ishode glasovanja. Bio je to svojevrstan izravan pogled na školsko igralište u kojem se, po glasovima, jasno mogao vidjeti omjer snaga. “Ovi nas vole, ovi ne vole. Ovi nam namjerno podmeću noge jer smo bolji od njih. Kakva im je ono pjesma? Kakva im je koreografija? Što su ono odjenuli, jadna im majka!? A mogli su se, vala, bolje potruditi.”
Bojkot Eurovizije
Nakon 7. listopada i izraelskog napada, invazije i brutalnog masovnog pokolja u Pojasu Gaze, to je pitanje postalo još kontroverznije. Ove godine izraelski pjevač Noam Bettan predstavlja svoju zemlju na natjecanju s pjesmom “Michelle”. I dok Noam želi pjevati, pet zemalja ove godine ne želi sudjelovati. Republika Irska, Nizozemska, Slovenija, Španjolska i Island odbijaju nastupiti. I nije kriv Noam. Razlog je, kako navode, izraelski genocid nad Palestincima u kojem je dosad ubijeno 72.240 osoba.
Slovenska nacionalna televizija otkazala je sudjelovanje u ime 20.000 ubijene djece u Gazi. Iz Nizozemske optužuju Izrael za izravno uplitanje u prošlogodišnje natjecanje, ističući i njihovo zabrinjavajuće utjecanje na slobodu medijskog izvještavanja o ratu u Gazi. Za Irsku su također gubitak života u Gazi i humanitarna kriza razlog za izostanak s natjecanja. Španjolska je još konkretnija pa ide dalje od zgražavanja nad situacijom u Gazi te Izrael optužuje za korištenje Eurosonga u političke svrhe. Zbog toga smatra da Eurosong više ne može zadržati status neutralnoga kulturnog događaja. Istodobno, glavni direktor islandske nacionalne televizije Stefan Eriksson u priopćenju je naveo kako je nakon javne rasprave i reakcije na odluku EBU-a jasno da sudjelovanje RUV-a na Eurosongu neće izazvati ni mir ni radost.
Ujedinjeni glazbenici pismom do pravde
Više od 1000 glazbenika i kulturnih djelatnika potpisalo je otvoreno pismo u kojem pozivaju na bojkot natjecanja. Organizatore optužuju za licemjerje, ističući da je Rusiji zabranjeno sudjelovanje nakon invazije na Ukrajinu.
“Licemjerni odgovori EBU-a na zločine Rusije i Izraela uklonili su svaku iluziju o navodnoj ‘neutralnosti’ Eurovizije. EBU je 2022. godine izjavio da bi prisutnost Rusije ‘dovela natjecanje na loš glas'”, navodi se u pismu.
“Ipak, više od 30 mjeseci genocida u Gazi ” usporedo s etničkim čišćenjem i krađom zemlje na okupiranoj Zapadnoj obali ” ne smatra se dovoljnim da se ista politika primijeni na Izrael”, dodaje se u nastavku.
Pismo je organizirala kampanja “No Music for Genocide”, a potpisali su ga poznati sastavi poput Kneecapa, kao i glazbenici među kojima su Roger Waters, Paul Weller, Paloma Faith, Macklemore te bivši pobjednici Eurovizije poput Emmelie de Forest i Charlieja McGettigana.
Koliko podrška znači možda najbolje znamo mi u BiH, iako ne sudjelujemo na Eurosongu. Ne iz moralnih razloga, već zbog nedostatka sredstava. I tako u posljednjih 10 godina. Što je službeno objašnjenje. Ipak, davne 1993. godine, u nama tada predalekoj i nedostižnoj Irskoj, vjerojatno smo svi plakali uz “Svu bol svijeta” i gromoglasni pljesak u znak podrške našoj ratom razorenoj zemlji. Činilo se da je netko barem nakratko otvorio prozor u neki drugi svijet u kojem se još pjeva, natječe i broje glasovi umjesto tijela ubijenih.
C.Holger/ Istina.media
