Analitičari smatraju da je Milorad Dodik središnja točka ruskog utjecaja u Bosni i Hercegovini, te da se njegova politika uklapa u šire interese Moskve u regiji.
Piše: Z.Đelilović/Istina.media
Ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu danas se, prema ocjenama sugovornika, ne zasniva samo na politici i energetici, već prije svega na širenju straha, nacionalističkih narativa i dezinformacija koje, koristeći slabosti podijeljenih društava, usporavaju demokratski razvoj i europski put regije.
Ruski ili američki plin
Dragan Šormaz, osnivač Euvroatlantskog savjeta Srbije, za Istina media kaže da posebno ranjivom u ovom kontekstu vidi Bosnu i Hercegovinu.
“Možda zvuči paradoksalno, ali Kosovo je uspjelo dostići veći stupanj organiziranosti, čvrstine države nego Sarajevo. Za to, naravno, krivnju snosi odnos entiteta Republika Srpska prema državi, ali i svi ostali sudionici političkog života u državi. Poruke i narativ iz rata devedesetih i dalje su dominantni – krivci, žrtve, zločini…”, ističe Šormaz.
Dodaje da nijedna strana nije spremna prepustiti to povijesti, kao da ne postoji interes građana Bosne i Hercegovine za boljim životom, za mirom, za boljim standardom.
“Kao da su te nacionalne ‘zastave’ toliko moćne da mogu nekoga nahraniti ili da mogu zaustaviti metak”, naglašava.
Ovakav narativ, tvrdi, koristi samo političarima koji ga upotrebljavaju za stvaranje osobne moći, preko koje dolaze do osobnog bogatstva. Šormaz smatra da će se to promijeniti tek kada građani odbiju da ih pri glasovanju vodi strah od novog rata i prednost daju političarima koji nude programe usmjerene na budućnost.
“Rusija je ta koja podupire nacionalistički narativ, po cijeloj Europi, u središnjoj Aziji, na Bliskom istoku. Rusija je ta koja ne može ponuditi demokratske vrijednosti kao brend i zato potura važnost identiteta, širi teorije zavjere, širi mržnju i strah gdje god joj se to dozvoli”, poručuje Šormaz.
Dalje navodi da je SSSR bila ogromna država stvorena na totalitarnoj ideologiji i mogla je funkcionirati samo ako širi laži i koristi silu. Padom SSSR-a, tvrdi, nova Rusija mogla je birati između demokratske republike liberalnog kapitalizma i totalitarne, koruptivne države kontroliranog kapitala, stabilne jedino kroz silu i propagandu.
“Izabrala je ovo drugo, da bude nasljednica komunističke imperije! Moskva najbolje na svijetu zna širiti svoju propagandu i prepoznati slabosti svakog društva. U BiH je to strah od rata, od susjeda… u Srbiji je to radikalizam, želja za hegemonijom na Balkanu”, kaže Šormaz.
Energetski sektor je oruđe, dodaje, zbog čega, prema njegovim riječima, toliko dugo traje prisilno odricanje Rusije od NIS-a u Srbiji. Tvrdi da je preko NIS-a Rusija kontrolirala političare, medije i znanstvene ustanove u regiji, te navodi da Srbija i BiH nisu izgradile plinovode kojima bi se transportirao alternativni plin na tržište upravo zbog ruskog utjecaja preko, kako kaže, „korumpiranih političara“.
“Svi obratite pažnju: tko god je protiv diverzifikacije energetskog sektora, tko god govori o tome da je američki plin skup ili da je ruska nafta jeftina… taj je sigurno na neki način pod utjecajem Rusije. Bez izuzetka!”, poručuje Šormaz.
Sličan stav iznosi i Nikola Lunić, konzultant iz područja geopolitike i sigurnosti, koji je ranije za Istina media ocijenio da “energetska ovisnost o ruskom plinu i nafti omogućava Moskvi dugoročno političko pozicioniranje kroz državne kompanije i infrastrukturne projekte“.
„Ovakvi aranžmani često stvaraju i mrežu političko-ekonomskih interesa koja dodatno učvršćuje ruski utjecaj“, smatra Lunić.
U tom kontekstu sve se češće spominje i projekt Južne interkonekcije u BiH, koji dio domaćih političkih aktera vidi kao strateški iskorak ka diverzifikaciji opskrbe i smanjenju dugogodišnje ovisnosti o ruskom plinu.
Paralelno s energetskim pitanjima, u analizi Erdina Kadunića, koju je objavio i njemački list Berliner Zeitung, podsjeća se na izjave ruskog ambasadora u BiH Igor Kalabuhov, koji je u siječnju 2026. godine na RTV Herceg-Bosna pozvao vlasti u BiH da se „odupru pritisku iz Washingtona“ i nastave oslanjanje na ruski plin, pri čemu se upozorava da se takve poruke bez kritičkog konteksta mogu promatrati i kao oblik političkog utjecaja na medijski prostor.
Dodik i Putin
Na sličnom tragu, dio analitičara ovaj diplomatski i energetski okvir dovodi u vezu i s političkim odnosima u BiH, posebno kroz Dodikovo djelovanje i njegovu dugogodišnju suradnju s Moskvom. U analizi dekana Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu Seada Turčala, između ostalog, navodi se da Dodik predstavlja središnju točku ruskog utjecaja u BiH, uz ocjenu da se njegova politika i retorika uklapaju u šire interese Moskve u regiji.
Podsjetimo i na Dodikove višestruke susrete s ruskim predsjednikom Vladimir Putin i ministrom vanjskih poslova Sergey Lavrov, kao i na međusobna odlikovanja, uključujući Orden Republike Srpske koji je dodijeljen Putinu te Orden Aleksandra Nevskog koji je Putin uručio Dodiku.
Na ruski utjecaj u BiH upozoravao je i Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, govoreći na samitu Europske političke zajednice u Parizu. Na Bećirovićeve izjave reagirao je Dodik nazivajući ga “nepodnošljivim lažovom”, te govoreći da zloupotrebljava međunarodne skupove za, kako je naveo, širenje bajke o ugroženosti države.
Samo nekoliko dana nakon toga, Dodik je s predsjednikom RS Sinišom Karanom i predsjednikom NSRS Nenadom Stevandićem otputovao u Moskvu, gdje su sudjelovali na paradi povodom Dana pobjede.
Uloga medija
U oblikovanju javnog mnijenja ključnu ulogu imaju mediji i sve više društvene mreže. Šormaz naglašava da je danas lakše plasirati laži i propagandu preko društvenih mreža.
“Mediji daju veći legitimitet ‘opinion makerima’! Istraživačko novinarstvo je u problemu! Za pravu informaciju potrebno je vrijeme i ozbiljan rad, dok kontrolirani mediji i društvene mreže bombardiraju javnost milijunima svakakvih informacija na dnevnoj razini”, kaže on. Zaključuje da je u “toj džungli informacija teško običnom, radnom čovjeku da stigne razaznati istinu od propagande i lako se okreće nečemu što mu odmah budi emocije, nasuprot racionalnom rasuđivanju”.
I Lunić smatra da informacijski i medijski prostor predstavlja ključni element suvremenih hibridnih operacija.
„Kroz medije, portale, lokalne partnere i intenzivno korištenje društvenih mreža plasiraju se narativi koji promoviraju proruske stavove, potiču polarizaciju društva i potkopavaju povjerenje u zapadne institucije“, zaključuje Lunić.
Pročitajte još:
