Kada se prošle jeseni doselila u Sarajevo, 31-godišnjoj Filipinki Honey Lyn činilo se da je posao baristice, za plaću nešto višu od 500 eura, prilika koju ne treba propustiti.
Odrasla u Camaliganu, gradiću u jednoj od siromašnijih filipinskih regija, prijavila se za posao u jednom sarajevskom restoranu preko agencije za zapošljavanje u inozemstvu.
Potom je dobila radnu dozvolu i ostale dokumente potrebne za boravak u Bosni i Hercegovini, a svi uvjeti za rad dogovoreni su prije dolaska u Sarajevo.
U BiH je stigla s još devet djevojaka s Filipina, no po dolasku ju je, kako tvrdi, dočekalo razočaranje. Smještene su u tri sobe u kući u blizini Sarajeva, a Honey Lyn je za Radio Slobodna Evropa (RSE) ispričala da su uvjeti bili daleko od idealnih.
„Zidove crne od vlage morale smo čistiti jakim kemijskim sredstvima i onda spavati u tim prostorijama”, ispričala je pokazujući snimke sobe.
Ugovor je predviđao da smještaj bude besplatan. Međutim, Filipinka tvrdi da im je, već nakon prvog mjeseca rada, zatraženo da plate po 170 maraka (oko 85 eura) nakon što im budu isplaćene plaće.
BiH posljednjih godina bilježi porast broja stranih radnika, osobito u građevinarstvu, ugostiteljstvu i proizvodnji. Procjene su da ih trenutačno ima više od 7.000.
Poslodavci upozoravaju da bez stranih radnika više ne mogu popuniti radna mjesta, dok domaći radnici odlaze u zemlje Europske unije zbog boljih plaća i uvjeta rada.
Raskid ugovora
Nakon što je u veljači na nekoliko dana napustila BiH, za što nije dobila slobodne dane od poslodavca, Filipinki Honey Lyn raskinut je ugovor o radu te se vratila kući.
Inače, u tvrtki za koju je radila negirali su njezine tvrdnje o tome da je smještaj neuvjetan i da su ga radnice morale plaćati, ističući da se radi o bivšem domu za starije osobe koji je bio u dobrom stanju.
Također su naveli da su ugovor s filipinskom radnicom raskinuli jer je izostancima prekršila radne obveze.
„Kuću su obilazile i inspekcije te smatramo da su to dobri uvjeti. Po troje ljudi u sobama, imaju grijanje, kuhinju, krevete, toalet”, naveli su iz tvrtke Kenna.
Služba za poslove sa strancima BiH, koja provodi kontrolu zakonitosti boravka stranih državljana u BiH i njihova rada, nije odgovorila na upit RSE o tome postoje li evidentirani slučajevi kršenja prava stranih radnika i koje su mjere poduzete.
Na upit RSE jesu li imali prijave stranih radnika, iz Inspektorata rada Federacije BiH naveli su da je to pitanje uglavnom u nadležnosti deset županijskih inspekcija.
Inspekcija rada Republike Srpske potvrdila je za RSE da je zabilježeno samo nekoliko pojedinačnih prijava stranih radnika koji rade na teritoriju tog entiteta.
Tijekom kontrole u ovoj godini zatekli su 15-ak radnika iz Turske koji su bili angažirani na poslovima građevinarstva, a nisu imali radnu dozvolu ili uredno reguliran radno-pravni status s poslodavcem.
Inspektor je poslodavcu izrekao novčanu kaznu i zabranio dalje angažiranje radnika dok se za njih ne pribave radne dozvole, zaključe ugovori o radu, prijave u sustav doprinosa i osposobe za siguran rad.
Jedan od slučajeva kršenja propisa i zlouporabe prava radnika zabilježen je prošle godine u Stocu, na jugu zemlje.
Inspektori Službe za poslove sa strancima tada su na gradilištu solarne elektrane pronašli više od 70 kineskih državljana bez potrebnih dozvola za rad i boravak, nakon čega su deportirani.
Na opasnost od moguće radne eksploatacije stranih državljana upozoreno je i početkom travnja u Sarajevu, na skupu u organizaciji Misije OESS-a u BiH posvećenom radnim migracijama i sprječavanju trgovine ljudima.
Istaknuto je da strani radnici mogu predstavljati posebno ranjivu skupinu ako su mehanizmi zaštite slabi te da je potrebno jačati nadzor i kontrolu uvjeta rada i smještaja.
Jasminka Džumhur, ombudsmanica za ljudska prava u BiH, kazala je za RSE da ta institucija do sada nije primila žalbe koje se odnose na radni status stranih radnika.
„Žalbe nismo još uvijek registrirali, što ne znači da ne dolazi do kršenja ljudskih prava, ali kada dođete u stranu državu, prije svega nastojite osigurati onu minimalnu egzistenciju”, kazala je Džumhur.
Navela je da će to biti izazov za institucije u BiH, imajući u vidu podijeljene nadležnosti između različitih razina vlasti.
„To otvara i pitanje djelovanja inspekcijskih tijela. Stalno ukazujemo na to da treba biti realan, prvo nedostatak kapaciteta unutar same inspekcije, njihova razuđenost, posebno u Federaciji, različite nadležnosti. To će biti izazov u budućnosti”, kazala je Džumhur.
BiH kao poželjna zemlja
Dvadesetosmogodišnji Mohamadvakas Shekh već tri i pol godine živi u BiH i zaposlen je u tvornici stolica u Visokom, u središnjoj Bosni.
Za RSE kaže da BiH nudi bolje radne uvjete nego Indija, dok su tržišta rada razvijenijih europskih zemalja rezervirana uglavnom za visokokvalificirane radnike.
„Za nas je ovdje bolje. U Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji traže profesionalce, liječnike, IT stručnjake i ne možete dobiti radnu dozvolu ako nemate te kvalifikacije”, kaže on.
Posao je pronašao preko agencija koje na internetu oglašavaju poslove u Europi, a financijski pomaže obitelji koja živi u selu, oko 120 kilometara od glavnoga grada Indije.
Kao razlog odlaska iz domovine navodi malu plaću.
„Radio sam kao asistent u uredu jedne tvrtke. Uobičajena je plaća od 250 do 500 maraka (125 – 250 eura) mjesečno. Za neki bolji posao može i više, ali teško ga je pronaći. Puno je ljudi, a mala ponuda”, kazao je.
U međuvremenu je naučio bosanski jezik i planira ostati u BiH. Želja mu je i da mu se pridruži obitelj.
„Tvrtka nam je osigurala i smještaj. No, ne mogu reći kakav je zapravo život u Bosni jer tu smo da radimo, odemo kući, jedemo i spavamo. Ako ideš zaraditi, takav je život”, kazao je.
Komplicirane procedure
Indijac Mohamadvakas jedan je od 30-ak stranih radnika, uglavnom iz Indije i Bangladeša, koji su zaposleni u kompaniji „Wood Team”.
Vlasnik Adnan Selimbegović kaže da strani radnici čine između šest i sedam posto ukupnog broja zaposlenih.
Kao razlog zapošljavanja stranih radnika, Selimbegović ističe da domaći radnici sve manje prihvaćaju teže fizičke poslove, osobito one povezane s radom s ljepilima i lakovima.
Prema posljednjim podacima, na evidencijama nezaposlenih u BiH krajem prošle godine bilo je više od 300.000 osoba.
„Naši ljudi jednostavno neke poslove ne žele raditi. Imaju izbora i mogućnost birati poslove, pa im je to neka zadnja opcija”, kaže Selimbegović.
Tvrdi da nije riječ o potrazi za jeftinom radnom snagom, naglašavajući da poslodavci za strane radnike, osim plaće i doprinosa, snose i troškove smještaja, dolaska i godišnjih putovanja kući.
Služba za poslove sa strancima prethodnih je godina upozoravala na zlouporabe radnih dozvola i viza, navodeći da pojedini strani državljani dozvole za rad u BiH koriste za pokušaj odlaska u zemlje Europske unije (EU).
Selimbegović tvrdi da je i njegova tvrtka prije imala nekoliko radnika koji su zloupotrijebili radne dozvole kako bi pokušali ilegalno otputovati u zemlje Europske unije.
Ističe da je na taj način tvrtku napustilo desetak radnika, ali da u posljednje dvije godine takvih slučajeva nije bilo.
Angažman stranih radnika često je dugotrajan proces koji uključuje nostrifikaciju diploma te dobivanje vize, boravišne i radne dozvole. U slučaju Indijca Mohamadvakasa, koji radi u Visokom, za dobivanje radne dozvole trebalo je proći 11 mjeseci.
Kanita Smailbegović, direktorica Agencije za posredovanje i zapošljavanje UNIDAD, kaže za RSE da je proces zapošljavanja stranih radnika jednostavniji u odnosu na prije, ali da je i dalje dugotrajan zbog velikog broja institucija uključenih u proceduru.
Kaže i da ova agencija nije imala ozbiljnije slučajeve kršenja dogovorenih uvjeta rada, poput neisplaćenih plaća ili neosiguranog smještaja, te da su eventualni problemi rješavani razgovorom radnika, poslodavaca i agencije.
Ističe i da strani radnici u BiH još nisu u potpunosti zaštićeni te da će biti potrebno vrijeme da se institucije i poslodavci prilagode i osiguraju im to.
Federacija BiH dobila je nedavno novi propis o zapošljavanju stranaca koji predviđa brže i jednostavnije procedure za zapošljavanje stranih radnika, posebno za deficitarna zanimanja.
Poslodavci za dio poslova više neće morati dokazivati da na evidencijama nema domaćih radnika, a rokovi za izdavanje dozvola trebali bi biti kraći.
Izmjenama zakona u drugom entitetu, Republici Srpskoj, prije četiri godine uvedeni su kraći rokovi za odlučivanje o zahtjevima za radne dozvole.
Istina.media
