Dolazak ministara za europska pitanja Francuske, Njemačke i Velike Britanije u Bosnu i Hercegovinu, neposredno uoči izbora novog visokog predstavnika, poslao je jasnu političku poruku – vodeće europske sile žele očuvanje pune uloge OHR-a i njegovih bonskih ovlasti.
Međutim, službeni Washington smatra da je vrijeme za postupno smanjenje intervencionističke uloge OHR-a i veće oslanjanje na domaće političke institucije.
Upravo zbog toga, devetog visokog predstavnika, čiji bi izbor trebao biti potvrđen na sjednici Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) 3. i 4. lipnja u Sarajevu, ne očekuje lak mandat.
Analitičari s kojima je razgovarao Radio Slobodna Europa (RSE) ocjenjuju da, iako postoji minimum u kojem se Pariz, Berlin i London slažu oko BiH, to se teško može okarakterizirati kao jedinstven zajednički stav te da novog visokog predstavnika tek čekaju problemi kada stupi na dužnost.
„Najveći će izazov biti upravo nedostatak jasne i nedvosmislene međunarodne potpore. Bez toga će biti mnogo teže koristiti se instrumentima koje dužnost visokog predstavnika podrazumijeva”, smatra politički analitičar Adnan Huskić.
Na predstojećoj sjednici PIC-a neće se razgovarati samo o izboru novog šefa OHR-a nego i o budućnosti same institucije.
U fokusu će se naći takozvane bonske ovlasti – mehanizam koji visokom predstavniku omogućuje nametanje zakona i smjenjivanje dužnosnika kada procijeni da je ugrožen Daytonski sporazum.
Europske želje i mogućnosti
Iako zajednički posjet europskih ministara sugerira usuglašen stav, Kurt Bassuener iz Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina ocjenjuje za RSE da bi zajednički dolazak nekolicine ministara iz velikih europskih država trebao značiti i određenu suglasnost – ali je skeptičan o tom pitanju.
„To bi trebalo značiti da postoji zajednička politika Europe+ u cilju očuvanja učinkovitog Ureda visokog predstavnika, sa zajedničkim kandidatom i strategijom, kako bi se oduprli američkom pokušaju da preuzme i neutralizira tu dužnost. Ali, nisam uvjeren da su Pariz, Berlin i London ujedinjeni”, smatra Bassuener.
Dodaje i da mnogo toga ovisi o tome jesu li europski dužnosnici „spremni prijeći s riječi na djela, sa svojim novcem, ali i trupama”.
Za Adnana Huskića moguće je da je konačno kucnuo „čas Europe” te da bi mogao uslijediti koherentniji angažman prema cijelom zapadnom Balkanu, koji se nalazi na vratima EU-a.
„To je najbliže okruženje EU-a u kojemu bi trebalo najkonkretnije djelovati. Trebali bismo imati mogućnost postizanja neke vrste konsenzusa o ključnim pitanjima. Jer ako se europski konsenzus ne može ostvariti ovdje, nema nijedne daljnje destinacije na kojoj se to može dogoditi”, kazao je Huskić.
Što žele Amerikanci?
Prvi se put službeno vidjelo da su Washington i europski centri moći u raskoraku po pitanju OHR-a na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a 12. svibnja.
Tada su predstavnici Velike Britanije i Francuske izrazili potporu Uredu, dok je američka predstavnica Tammy Bruce izjavila da bi budući visoki predstavnik trebao imati „znatno ograničeniji mandat”.
Ocjena je Adnana Huskića da SAD po pitanju izbora visokog predstavnika gleda svoje interese, koji se tiču rješavanja pitanja državne imovine i izgradnje Južne interkonekcije.
Huskić podsjeća da Sjedinjene Države mogu izlobirati potrebne zakonske izmjene u državnom parlamentu, za što očekuje da će imati i potporu iz bh. entiteta Republika Srpska, a da im za to uopće nije potreban visoki predstavnik.
Što se tiče ideološkog sukoba SAD-a i EU-a, on smatra da je on mnogo širi od razmirica o budućim nadležnostima OHR-a.
„Ovdje je riječ o fundamentalnom razmimoilaženju bivših saveznika koje se dogodilo zbog promjena u Bijeloj kući, dolaska Donalda Trumpa i činjenice da je došlo do sveukupne transformacije američke vanjske politike u tom smislu. Posebno u odnosu s Europom, gdje to više nije partnerski odnos jer je to sada odnos dvaju takmaca u različitim oblicima”, rekao je Huskić.
Bassuener kaže da spor o ulozi OHR-a znači da je BiH „predmet transatlantske geopolitičke frikcije”.
„Europa+ mora pokazati da može igrati čvrsto – s resursima koji odgovaraju njezinim ambicijama”, poručio je Bassuener.
Kakva je budućnost OHR-a?
O budućoj ulozi OHR-a postoji spor i između pojedinih država EU-a s jedne, te SAD-a i država koje ih podržavaju s druge strane, ocjenjuje Adnan Huskić.
On kaže da je jasno da će novi visoki predstavnik imati vrlo ograničen okvir unutar kojega će se moći kretati.
„Od toga da ta osoba treba vrlo ograničeno koristiti se bonskim ovlastima, što mislim da je pravac u kojemu svakako treba ići, međutim, s druge strane ne vjerujem da ima očekivanja o tome da se OHR u nekom drugačijem, snažnijem kapacitetu, ponovno afirmira”, kazao je Huskić.
Inače, trenutačno se više imena povezuje uz poziciju novog visokog predstavnika.
Talijanski 76-godišnji diplomat Antonio Zanardi Landi, bivši veleposlanik u Rusiji, Srbiji i Crnoj Gori, među onima je koji su se najčešće spominjali.
Tu je i trenutačni posebni izaslanik Francuske za zapadni Balkan René Troccaz, kao i britanski kandidati Karen Pierce i Stuart Peach, sadašnji i bivši izaslanici te zemlje za regiju.
Istina.media
