Aleksandra je iz Rusije došla u Srbiju zbog ljubavi prema Miliju Staniću, kojeg je upoznala kada je imala samo 18 godina.
Upoznali su se tijekom ljeta u Moskvi, u jednom balkanskom restoranu, a on ju je potpuno oduševio svojim ponašanjem, romantičnošću i nježnošću.
Danas ova hrabra Ruskinja živi u selu kod Užica, gdje su od početnih 36 četvornih metara stigli do velebne kuće od 600 četvornih metara na tri kata. I ne samo to – Aleksandra i Milija ponosni su roditelji čak jedanaestero djece, piše Žena.blic
Buđenje u 6 ujutro i obveze na imanju
Aleksandra se nikada nije bojala rada, a njezino je vrijeme ispunjeno obvezama koje zahtijevaju nevjerojatnu energiju i radnu etiku. Njezin radni dan na selu počinje u ranim jutarnjim satima, a briga o velikom domaćinstvu za nju ne predstavlja teret.
„Ustajem u 6, ispratim djecu u školu i vrtić. Onda, ako stignem, dok mali spava otrčim u štalu ili, ako se probudi, nahranim njega pa zajedno krenemo namirivati stoku. On jako voli životinje“, objašnjava Aleksandra svoju jutarnju rutinu s najmlađim sinom.
Brzina i učinkovitost prešle su joj u naviku.
„U suštini za sat vremena završavaš ujutro sve kompletno, i krave i svinje, i živinu i sve kompletno. I onda se vraćam kući da spremam doručak ovima koji nisu u školi, koji su druga smjena“, ističe ona, opisujući svoj nevjerojatan dnevni ritam.
Osim domaćih životinja, Stanići uzgajaju i povrće te imaju voćnjak pun šljiva, jabuka, višanja, aronije i krušaka. Kako bi prehranili veliku obitelj, gotovo svu hranu proizvode sami na svom imanju, od rajčica i kupusa do domaćih kobasica.
Filmski porod: Iz plastenika na kutnu garnituru
Najmlađi, jedanaesti sin Aleksandar, donio je posebnu radost, ali i nevjerojatnu priču o porodu kod kuće, koji se dogodio nakon cjelodnevnog iscrpljujućeg rada na imanju. Zbog kišovitog travnja Aleksandra i Milija kasnili su sa sadnjom pa su 1. svibnja odlučili postaviti plastenik.
„Završimo zato što je prošle godine april mesec toliko bio loš. Imala sam puno tog rasada i htela sam da probam plastenik. I sve kiša, kiša, kiša i nikako da se sve to postavi. I onda je bio 1. maj. Deca su sva otišla. Sad suprug malo nervozan zbog toga kako ćemo da postavimo, ja kažem ‘hajde, ja ću, šta, u čemu je problem, sad ćemo mi to sve lagano’“, prisjeća se Aleksandra.
Radili su od ranog jutra, zatezali plastenik i kopali rupe za prerasle rajčice, a nisu stajali dok posao nije bio gotov. U plasteniku su bili sve do 18 sati, kada su krenuli prema kući malo se odmoriti, a porod je počeo iznenada.
„Dok smo mi došli do kuće, u stvari, ja sam imala te neke bolove, ja rekoh hajde da vidim da legnem malo, da vidim da li je to nešto ozbiljno jer znaju da budu i te lažne kontrakcije. Odemo u kuću i ćao. I nema više od rada ništa. Sad idemo dalje. Pukao vodenjak i onda sam se u kući porodila. Na kutnoj garnituri“, prepričava ona dramatične trenutke povratka s njive u dnevni boravak.
Brza reakcija supruga
U tom kaosu suprug Milija morao je nevjerojatno brzo reagirati.
„On je u toj frci i trci našao alkohol. On je sve pripremio“, opisuje Aleksandra snalažljivost svog supruga tijekom ovog neplaniranog, hitnog kućnog poroda.
Djeca od malih nogu znaju za rad
Iako održavanje kuće od čak 600 četvornih metara, koju mora čistiti „u krug“, zahtijeva mnogo truda, ne pada joj teško jer ne želi profesionalnu pomoć. Djeca joj pomažu i sama sređuju svoje stvari.
Kako bi naučila cijeniti novac i trud, njezina djeca od malih nogu znaju za rad: kći je već s 13 godina radila u hladnjači, a sin s 12 na građevini. Danas su dvoje najstarije djece odlični studenti ETF-a i turizmologije u Beogradu.
Papirići iz srednje škole sve su predvidjeli
Zanimljivo je da je Aleksandra ovakav ispunjen život, pun djece, nesvjesno predvidjela još kao srednjoškolka. Pred maturu je s prijateljima u bocu ubacila papirić sa svojim željama za sljedećih deset godina.
„Nakon jedno 15-ak godina… ja sad otvaram i čitam, znači zacenila sam se. Ja tu pišem da ću imati 13-oro dece, voziću mercedes, imaću vilu u Londonu, imaću muža princa na belom konju… Ja stalno deci pričam, pazi šta misliš, pazi šta govoriš jer sve što mi kažemo i pomislimo, često se ostvari“, zaključuje uz osmijeh ova nevjerojatna majka koja je svog princa i svoju bajku pronašla u srpskom selu.
