Dok investitori hidroenergetske projekte predstavljaju kao izvor čiste energije, stručnjaci upozoravaju da se njihove posljedice u krškim područjima često skrivaju ispod površine. Od preusmjeravanja podzemnih tokova do mogućeg ugrožavanja rijeka, izvora i endemskih vrsta, brojna pitanja ostaju bez odgovora zbog manjkavih studija i izostanka procjene kumulativnih utjecaja.
Bez reakcija nadležnih
Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu kao jedan od problema navodi projekt Gornji horizonti, koji upravo veću količinu vode iz sliva Neretve planira koristiti kroz sustav od nekoliko hidroelektrana i preusmjeriti je u sliv Trebišnjice. Na taj način se, kaže, umanjuje veza kroz podzemlje i potencijalno slabi utjecaj na drugim izvorima rijeka kao što su Bregava, Bunica i Buna.
„Također, nedostatkom vode u podzemlju i na poplavnim krškim poljima utječe se i na bioraznolikost, točnije endemsku riblju faunu, te je tako nekoliko ribljih vrsta pred izumiranjem uslijed realizacije ovog projekta u budućnosti“, naglašava Topić.
Ovaj projekt se, podsjeća, gradi već 15-ak godina i još je u izgradnji. Prema Topićevim riječima, nije bilo konkretnih reakcija ni od strane ministarstava Vlade Federacije BiH niti od institucija Republike Hrvatske, iako ovaj projekt prijeti ugroziti plodno područje Delte Neretve u Hrvatskoj.
„Ovaj projekt je trenutačno u zastoju zbog problema oko financiranja i neizvršavanja određenih obveza u gradnji, ali predstavlja jedan veliki projekt u području obnovljivih izvora energije. Ipak, vrlo je problematičan jer ne postoje kumulativne studije utjecaja na okoliš (svi dijelovi unutar projekta tretiraju se pojedinačno kroz studije utjecaja) i zbog nedostatka transparentnosti te eventualne procjene utjecaja na prekograničnoj razini (ESPOO konvencija), kao i zbog potencijalnog utjecaja na Emerald područje koje je BiH predložila kao područje od iznimnog značaja i za uspostavu službene zaštite“, ističe Topić.
Istina.media je ranije u nekoliko navrata pisala o projektu „Gornji horizonti“, koji obuhvaća niz hidroelektrana i infrastrukturnih zahvata koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju ekosustavu i lokalnim zajednicama. Posebno je naglašena šteta koju bi hidroelektrana Dabar nanijela Hutovu blatu, jednom od najvažnijih močvarnih područja u Europi koje je zaštićeno Ramsarskom konvencijom.
Hidroelektrana Dabar u vlasništvu je Hidroelektrana na Trebišnjici, čiji je većinski vlasnik Elektroprivreda RS. Od početka izgradnje HE Dabar suočava se s tužbama ekoloških udruga te upozorenjima da će projekt nanijeti veliku štetu okolišu.
Glavni izvođač radova na HE Dabar je kineska kompanija China Gezhouba Group Corporation, dok se projekt financira uglavnom kreditom kineske Exim banke (85 posto), za koji jamči Vlada Republike Srpske.
Ovaj projekt vrijedan je više od 220 milijuna eura.
Istina.media je nedavno pisala da je zbog sumnje kineske Exim banke u sposobnost Vlade Republike Srpske da otplati kredit financiranje Hidroelektrane Dabar prošlog ljeta privremeno zaustavljeno.
Foto: Impuls
Posljedice ostavljaju i male hidroelektrane
Osim što veliki hidroenergetski zahvati ostavljaju dugoročne posljedice, slične probleme izazivaju i male hidroelektrane. Vladimir Topić za Istina.media kaže da se utjecaji malih hidroelektrana na vodotokove krških područja ogledaju u tome da ova postrojenja mogu narušiti protok i količinu vode u podzemlju.
Pojašnjava da je velik broj krških rijeka u izravnoj vezi s podzemljem kroz veći broj ponora kroz koje voda otječe. Nakon određenog vremena ta se voda često pojavljuje u koritima rijeka nizvodno ili na drugim lokalitetima kao posebni izvori ili tokovi drugih rijeka. S obzirom na to da su male hidroelektrane u velikom broju slučajeva derivacijska postrojenja, ona funkcioniraju na način da veći dio vode iz korita usmjeravaju u cjevovode koji znaju biti dugi i po nekoliko kilometara te teku mimo riječnog korita.
„U tim slučajevima određena količina vode izuzima se iz rijeka te sama korita ostaju bez dotoka vode, a kako u njima postoje razni ponori, ta voda ne otječe prirodnim putem u podzemlje i kroz njega, nego se preusmjerava. Na taj način često se smanjuje dotok i kruženje vode kroz podzemlje“, kaže Topić.
Dalje naglašava da su studije utjecaja za ove projekte često vrlo manjkave, pune starih podataka ili bez adekvatnih podataka.
„Na taj način kroz loše studije realiziraju se projekti koji nanose određenu štetu rijekama i samom podzemlju oduzimajući vodu iz njih“, zaključuje naš sugovornik.
I Robert Oroz, ekološki aktivist iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT), ranije je za Istina.media ukazao na brojne metodološke nedosljednosti u procjenama utjecaja na okoliš za energetske projekte. Te procjene, prema njegovim riječima, po narudžbi investitora izrađuju konzultantske kuće čiji je kredibilitet često upitan.
Prema njegovim riječima, naišli su na veći broj slučajeva studija čiji je sadržaj većim dijelom kopiran iz ranije izrađenih studija, te se može reći da je riječ o izostanku jedinstvenog, interdisciplinarnog i hijerarhijski utemeljenog pristupa.
Z.Đelilović/Istina.media
