Na izgradnju sigurne kuće u Trebinju čekalo se više od 20 godina. Vlasti su se, doduše ne tako često, mijenjale, ali prešutni stav da sigurna kuća za žrtve obiteljskog nasilja nije u vrhu prioriteta bio je zajednički svima. Konkretan pomak dogodio se lani kada se u cijelu priču uključila i organizacija UN Women, a zadatak je konačno ozbiljno shvatio i Grad Trebinje.
Strojevi su na terenu, sigurna kuća se gradi, a Grad je taj posao natječajem povjerio domaćem konzorciju, za oko 620.000 maraka s PDV-om, piše portal Direkt.
Više od dvadeset godina sve oči bile su uprte u nevladinu organizaciju “Ženski centar Trebinje”, od koje je i potekla inicijativa za izgradnju objekta koji bi bio utočište za žene i djecu koji se susreću s nasiljem u obitelji na području istočne Hercegovine. Za sve ove godine udruga “Ženski centar” iz Trebinja, kroz različite akcije i donacije, uspjela je prikupiti 175.405 maraka, a novac je već prebačen Gradu. Kompanija “Bingo” za projekt je donirala 400.000 maraka, a prema riječima Čičković i Grad je sudjelovao s 50.000 maraka. U proces je uključen i UN Women, a značajna je bila i podrška Veleposlanstva Austrije u BiH.
Direktorica ove udruge Ljiljana Čičković odahnula je i sada konačno može govoriti za medije, jer je završetak objekta sve izvjesniji. Očekuje da će sigurna kuća biti završena do kraja godine i moći će ponuditi smještaj za 12 osoba iz cijele istočne Hercegovine. No, nije u pitanju samo smještaj, precizira Čičković u razgovoru za naš portal.
“Smještaj u sigurnu kuću podrazumijeva rad sa žrtvama na prevladavanju traume. Potrebno je vrijeme da se žrtva ohrabri, da prevlada traumu, da izgradi osobne kapacitete i da je osnažimo da se ne vrati u nasilnu zajednicu. Statistika je pokazivala frapantan postotak onih koje su se vraćale u nasilnu zajednicu”, navodi Čičković i pojašnjava da je zakon ostavio mogućnost da žrtva u sigurnoj kući boravi najduže godinu dana.
Grad je osigurao zemljište, građevinsku dozvolu i infrastrukturu, i upravo će Grad biti i vlasnik objekta. Kako je zamišljeno, sigurnom kućom će upravljati novoosnovana udruga “Sigurna kuća”, koju će zastupati psihologinja Branka Pejović Petković, dugogodišnja suradnica “Ženskog centra”.
Izgradnjom objekta posao neće biti završen. Predstoji opremanje prostora, obuka stručnog kadra i osiguravanje sredstava za redovno funkcioniranje ustanove bez obzira na broj korisnika.
Financiranje boravka korisnika regulirano je zakonom i ono se provodi u omjeru da 30 posto troškova smještaja snosi lokalna zajednica iz koje žrtva dolazi, a 70 posto ide na teret Vlade Republike Srpske.
U Republici Srpskoj Centar za socijalni rad upućuje žrtvu u sigurnu kuću i sudjeluje u procjeni potrebe za smještajem.
Čičković kaže da im je plan povezati se s institucijama i privatnim sektorom, kako bi potencijalno mogli govoriti i o zapošljavanju žena koje budu njihove korisnice.
ŠTO POKAZUJE PROŠLOGODIŠNJA STATISTIKA?
Da problem obiteljskog nasilja nije zanemariv pokazuju i službeni podaci. Policijska uprava Trebinje tijekom prošle godine evidentirala je 33 slučaja nasilja u obitelji. Tužiteljstvu su podnesena 33 izvješća protiv 36 osoba, od kojih su 34 muškarca i dvije žene. Evidentirano je 40 žrtava, među kojima je bilo 26 žena i 14 muškaraca, a izrečeno je 11 mjera zaštite.
Podaci Okružnog javnog tužiteljstva Trebinje pokazuju da su tijekom prošle godine formirana 52 predmeta za kazneno djelo nasilje u obitelji ili obiteljskoj zajednici. Prijavljene su 52 osobe, od kojih 49 muškaraca i tri žene. Žrtve su bile 41 žena i 11 muškaraca. U istom razdoblju podignute su 23 optužnice, doneseno 10 naredbi o obustavi istrage, za osam osoba izrečene su presude, dok je 15 sudskih postupaka bilo u tijeku.
I podaci kojima raspolaže “Ženski centar Trebinje” su takvi da Ljiljana Čičković smatra kako se dogodilo to da su se žrtve ohrabrile prijaviti nasilje, a ne nužno da je nasilje učestalije.
“Prije petnaestak godina žene koje su nam se obraćale uglavnom su imale između 40 i 60 godina. Tada se pomoć uglavnom tražila preko organizacija, jer je povjerenje u institucije bilo vrlo slabo. Posljednjih godina imamo više mlađih žena”, kaže ona.
Podsjeća da su 2016. godine prvi put imali prijavu bez elemenata fizičkog nasilja, već je isključivo riječ bila o psihičkom.
“To je prvi slučaj i sada već nije jedini. Mi u zadnje vrijeme imamo još takvih prijava, jer psihičko nasilje jest najteži oblik, jer proizvodi traume koje se teško liječe, a uvod je u razne bolesti. S druge strane, žrtvi treba više vremena da ga prepozna i teško ga je dokazati. Ohrabruje to da je sada prepoznato kao nedopustivo ponašanje”, zaključuje Čičković.
Izgradnja sigurne kuće bit će podrška ženama, poručuje naša sugovornica, da imaju gdje otići, da imaju alternativu, a za nasilnika poruka da žrtva više nije sama i da iza nje stoji cijela lokalna zajednica.
