„Problematika koja nas prati iz godine u godinu jest da se u rujnu nastava često odgodi jedan tjedan zbog vrućina, a onda se uđe duboko u lipanj, u razdoblje još većih vrućina.“
Dok se Hercegovina iz godine u godinu suočava sa sve dužim i intenzivnijim toplinskim valovima, mnoge škole i dalje rade bez rashladnih uređaja, a učenici i nastavnici i dalje sate provode u pregrijanim učionicama.
Na ovu temu ukazali su nam roditelji srednjoškolaca.
„Željela bih da pišete o tome i istražite je li škola ikad tražila klime, tko im je odbio, zašto i zašto su u školi u nehumanim uvjetima. Ja znam da će netko reći kako smo se svi pogospodili i kako smo mi prije bili bez klime, ali danas gotovo nitko ne može bez nje. Treba se samo zamisliti da budeš sat vremena na poslu u takvoj vrućini“, obratila se Istini majka učenika. .
Vrućina utječe na sposobnost učenja
O tome kako visoke temperature utječu na nastavni proces razgovarali smo s profesorom zemljopisa Adnanom Šaldom.
Iako ističe da su uvjeti rada u pojedinim školama značajno unaprijeđeni u odnosu na ranije razdoblje, Šaldo upozorava da problem visokih temperatura nije moguće ignorirati.
„Uvjeti rada pojedinih škola nikada nisu bili bolji, što ne znači da nisu potrebna daljnja ulaganja. Kada se vratim u prošlost, kada sam i sam bio učenik, ventilator i zelene zavjese bili su jedina rashladna sredstva u školama“, kaže Šaldo.
Međutim, ono što je nekada bilo prihvatljivo danas više nije dovoljno.
„Velike vrućine smanjuju radnu sposobnost, kako fizičku tako i mentalnu. Dolazi do pada koncentracije i pažnje. Pojačano znojenje, žeđ, neugodni mirisi i nelagoda ometaju normalnu koncentraciju“, objašnjava.
Šaldo upozorava i na paradoks školskog kalendara.
„Problematika koja nas prati iz godine u godinu jest da se u rujnu nastava često odgodi jedan tjedan zbog vrućina, a onda se uđe duboko u lipanj, u razdoblje još većih vrućina.“
Zbog klimatskih promjena smatra da će obrazovni sustav morati tražiti nova rješenja.
„Uslijed globalnog zagrijavanja ljeta postaju toplija i duža, pa bi se možda u budućnosti trebao revidirati raspored i trajanje nastave. Lakše je raditi u jutarnjoj smjeni.“
Šaldo dodaje kako se nastava mnogo lakše odvija tijekom zime kada su učionice adekvatno zagrijane, dok ekstremne ljetne temperature predstavljaju ozbiljan izazov. Ipak, naglašava da se u pojedinim ustanovama već radi na unapređenju energetske učinkovitosti.
„U većini škola uvelike traju programi realizacije energetske učinkovitosti – toplinske fasade, klima-uređaji, PVC otvori i ventilacije.“
Prema profesorovu mišljenju, dugoročno najisplativije rješenje bio bi centralni sustav hlađenja.
„Često se javljaju visoki troškovi hlađenja, te bi dugoročno najidealnije i najrentabilnije rješenje bio centralni klimatizacijski sustav – chiller.“
Njegova poruka nadležnima glasi da ulaganje u bolje uvjete obrazovanja nije trošak. “To je ulaganje u znanstveno-tehnološki razvoj, ulaganje u budućnost.“
Posljedice mogu biti ozbiljne
Da problem nije samo pitanje ugode nego i zdravlja, potvrđuje doktorica Zlata Pejak, specijalistica obiteljske medicine.
„Visoke temperature su opasne za sve uzraste, posebno za djecu, jer djeca nisu sposobna dobro regulirati svoju temperaturu. Dječja tijela proizvode toplinu brže nego odrasli i ne mogu se riješiti topline tako brzo“, upozorava.
Dugotrajan boravak u pregrijanim prostorijama može izazvati niz zdravstvenih tegoba.
„Boravak u pregrijanim prostorijama dovodi do isušivanja sluznica dišnih puteva, što povećava rizik od infekcija. Dolazi do pojačanog znojenja što može dovesti do dehidracije, glavobolje, iscrpljenosti i umora.“
Posebno osjetljive kategorije su djeca koja već imaju određene zdravstvene probleme.
„Rizična skupina su manja djeca i djeca koja već imaju određene bolesti: onkološke bolesti, alergije, atopijski dermatitis, astmu i dijabetes.“
Kada je riječ o učenju, posljedice su vidljive.
„Istraživanja su pokazala da kognitivne funkcije i sposobnost učenja opadaju na temperaturama iznad 26 stupnjeva Celzija. Može doći do smanjenja aktivnosti parasimpatičkog sustava i razine kisika u krvi, što posljedično smanjuje pažnju i koncentraciju.“
Prema riječima doktorice Pejak, preporučene temperature za boravak u zatvorenom prostoru kreću se između 22 i 26 stupnjeva.
„Ekstremne vrućine mogu izazvati niz zdravstvenih problema. U slučajevima izrazito visokih temperatura može doći do toplinske iscrpljenosti, toplinskog grča i toplinskog udara, što zahtijeva hitnu medicinsku pomoć“, govori.
Škole bi, smatra doktorica, morale prilagoditi svoj rad novim okolnostima.
„Prvenstveno učionice trebaju biti dobro prozračene, potrebno je smanjenje onečišćenja zraka i rad u manjim skupinama.“
Ipak, sama ventilacija nije uvijek dovoljna.
„To ovisi o tome koliko je dobra ventilacija. Uz ventilaciju potrebni su i pročišćivači zraka koji se koriste u kombinaciji s ventilacijom i doprinose smanjenju infekcija.“
Institucionalna šutnja
Odgovore smo pokušali dobiti i od Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanske županije.
Na pitanja koliko škola nema sustav hlađenja, jesu li škole tražile klimatizaciju, koliko je novca uloženo u infrastrukturu, postoje li planovi modernizacije…, nisu odgovorili.
Iz Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti pak podsjećaju da su pitanja obrazovne infrastrukture u nadležnosti županijskih ministarstava.
„Podaci o infrastrukturnim uvjetima u školama, ulaganjima u objekte, zahtjevima za klimatizaciju, eventualnim intervencijama, inspekcijskim nadzorima, kao i drugim pitanjima iz Vašeg upita, nalaze se u nadležnosti Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanske županije“, navodi se u odgovoru. Federalno ministarstvo ističe da ima prvenstveno koordinirajuću ulogu.
Drugim riječima, odgovori koje traže roditelji, učenici i nastavnici i dalje se nalaze na istoj adresi – županijskom ministarstvu koje se nije oglasilo.
Bez odgovora i iz škole
Odgovore smo pokušali dobiti i od Srednje strojarske škole.
Zanimalo nas je kolike temperature bilježe u učionicama, koliko učenika pohađa nastavu u takvim uvjetima, imaju li klima-uređaje ili druge sustave hlađenja, no ni oni nisu odgovorili.
Kada roditelji upozoravaju da im djeca dolaze kući iscrpljena i mokra od znoja, profesori priznaju da vrućina utječe na koncentraciju i kvalitetu nastave, a liječnici upozoravaju na zdravstvene rizike, postavlja se pitanje zbog čega institucije o tome šute, s obzirom da šutnja može samo pogodovati održavanju problema.
Dok nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge ili ne odgovaraju na upite, nastava se i dalje odvija u vrućim učionicama.
M. Zukanović/Istina.media
