„Briselski model“ za dio Bosne i Hercegovine (BiH). To predlaže jedna od vladajućih stranaka u Hrvatskoj, kao rješenje za izbor člana Predsjedništva BiH.
Ideju da birači u BiH sami biraju „izbornu stranu“, hrvatsku ili bošnjačku, a da se glasovi računaju odvojeno, predstavio je Domovinski pokret iz Hrvatske, tvrdeći da je to rješenje političkog problema bez crtanja novih granica i formiranja „trećeg entiteta“ u BiH.
Međutim, u zemlji u kojoj se vlast već bira kroz mješavinu izravnih izbora, političkog delegiranja i etničkih kvota, a odluke se često blokiraju na više razina, takvo bi rješenje dodatno zakompliciralo proces, ocjenjuje stručnjak za ustavno pravo.
Daniel Bochsler, profesor političkih znanosti na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Beču i Sveučilištu u Beogradu, smatra da „to što se predlaže nije ‘briselski model’, nego njegova pogrešna interpretacija“.
„Umjesto slobodnog izbora birača na dan glasanja, uvodite trajnu podjelu biračkog tijela, što u praksi može pojačati etničke podjele umjesto da ih smanji“, ocijenio je Bochsler za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Analitičari s kojima je razgovarao RSE, također, upozoravaju da bi se to kosilo i s postojećim ustavnim rješenjima, ali i s presudama Suda za ljudska prava u Strasbourgu, prema kojima postojeći, etnički podijeljen izborni sustav, diskriminira građane koji nisu pripadnici Srba, Hrvata ili Bošnjaka, konstitutivnih naroda.
Cijela je priča intenzivirana pred opće izbore koji bi se u Bosni i Hercegovini trebali održati u listopadu, a prijedlog Domovinskog pokreta do sada je izazvao oštre reakcije u Sarajevu.
Model za produbljavanje podjela?
Najveći politički spor u BiH godinama predstavlja izbor hrvatskog člana Predsjedništva, institucije koju čine tri člana: Bošnjak i Hrvat iz Federacije BiH te Srbin iz Republike Srpske, kao predstavnici konstitutivnih naroda.
Hrvatske stranke okupljene oko HDZ-a BiH, te uz potporu i vladajuće koalicije u Hrvatskoj predvođene HDZ-om Andreja Plenkovića, u kojoj je i Domovinski pokret, osporavaju izbor Željka Komšića, tvrdeći da je za tu dužnost biran pretežno glasovima bošnjačkih birača.
Domovinski pokret predlaže da se taj problem riješi uvođenjem dvaju paralelnih biračkih registara, bošnjačkog i hrvatskog, unutar Federacije BiH, iz kojih bi se odvojeno brojili glasovi za članove Predsjedništva. Birači bi unaprijed birali kojem registru pripadaju, a taj bi izbor određivao za koga mogu glasati.
Time bi izbor bio matematički razdvojen, pa glasovi iz jednog registra ne bi mogli utjecati na izbor kandidata drugog naroda. Model, kako tvrde, ne predviđa nove teritorijalne jedinice, nego promjenu načina vođenja biračkog popisa i glasanja.
Kada su u pitanju „Ostali“, odnosno građani koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda, predviđeno je da se mogu opredijeliti za jedan od dvaju registara, bez posebne treće opcije.
Florian Bieber, profesor povijesti i politike jugoistočne Europe i direktor Centra za studije jugoistočne Europe na Sveučilištu u Grazu, kaže da ne vidi kako bi „briselski model“ promijenio bilo što u izboru članova Predsjedništva BiH. Bieber, također, ističe da nije siguran razumiju li predlagatelji sustav glasanja u Bruxellesu.
„U Bruxellesu građani mogu birati hoće li glasati za frankofonu ili flamansku listu, ali to mogu učiniti bez registracije i mogu promijeniti svoj izbor na svakim izborima. Dakle, ovo je slično izborima za Predsjedništvo BiH u Federaciji, gdje birači mogu glasati za hrvatske ili bošnjačke kandidate“, kazao je, ističući da postoje dokazi da birači u Bruxellesu strateški mijenjaju kandidate.
I Bochsler, koji se bavi pitanjima demokracije u podijeljenim društvima, ističe kako prijedlog desnice iz Hrvatske „ne odgovara modelu na koji se poziva“. Ističe da je ključna razlika upravo u slobodi izbora bez trajne podjele biračkog tijela.
„Razlika je u tome što predloženi model uvodi trajnu podjelu birača“, naveo je Bochsler. Upozorava da bi takva reforma imala šire političke posljedice na društvo u kojemu su u desetljećima nakon rata rasle i snage koje su protiv etničkih podjela u zemlji.
„Ako stranke koje odbacuju etničke podjele moraju praviti posebne liste za različite biračke skupine, vi ih prisiljavate da se etnički dijele. To bi sigurno pojačalo postojeće podjele“, rekao je Bochsler.
Pritom ukazuje da prijedlog ulazi u izravan konflikt s osnovnim principima postojećeg ustavnog sustava.
„Prema Daytonskom ustavu, građani imaju jednaka politička prava i ne postoji obveza etničke identifikacije pri glasanju. Ovakav model napušta taj princip i otvara niz ustavnih i političkih pitanja“, rekao je, upozoravajući i na potencijalni rizik takvih rješenja u postkonfliktnim društvima.
Bochsler problematizira i pojam „legitimnog predstavljanja“ koji je u središtu prijedloga.
„Korištenjem tog termina pravite razliku između ‘legitimnih’ i ‘nelegitimnih’ birača unutar istog naroda. A u stvarnosti, birači imaju različite političke stavove, i svi ti glasovi su jednako legitimni, bez obzira dolaze li od nacionalista ili antinacionalista“, dodajući kako takav koncept „zanemaruje političke razlike unutar samih etničkih skupina“.
Teško primjenjiv model u BiH
Ekspert za ustavno pravo Davor Trlin stava je da prijedlog tzv. briselskog modela, koji zagovaraju Domovinski pokret i dio hrvatskih političkih aktera u BiH, predstavlja nastavak etnizacije izbornog i ustavnog sustava i da je teško primjenjiv na bh. prilike. Prema njegovim riječima, model „virtualnih izbornih jedinica“ predstavlja „sofisticirani oblik etničkog inženjeringa“ koji dodatno učvršćuje postojeći konsocijacijski sustav.
Trlin smatra i da je pozivanje na Belgiju kao uzor „problematično“ jer su razlike između dviju zemalja mnogo veće od sličnosti.
„Belgija je stabilna, bogata i dugogodišnja demokracija koja je svoj model gradila desetljećima kroz političke kompromise. BiH je postratni sustav s visokim stupnjem nepovjerenja i snažnim centrifugalnim tendencijama“, ističe.
Dodaje da se u Belgiji prvenstveno radi o jezičnim zajednicama, dok su u BiH politički odnosi zasnovani na etničkom principu te da bi uvođenje novih, etničkih podregistara donijelo novu diskriminaciju.
„Pitanje etniciteta je pitanje osjećaja. To ne može biti precizno pravno utvrđeno niti trajno evidentirano u registrima“, kaže Trlin. Upozorava da bi takav model dodatno pogoršao položaj građana koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici Srba, Hrvata i Bošnjaka.
„Već imamo presude Europskog suda za ljudska prava koje ukazuju na diskriminatoran položaj Ostalih. Sada bi se uvodio novi mehanizam koji bi taj položaj dodatno pogoršao“, navodi.
Trlin odbacuje i argument da je Brčko distrikt dokaz uspješnosti ovakvog modela, ističući da je riječ o specifičnoj ustavnoj kategoriji koja se ne može jednostavno preslikati na cijelu državu.
Kao realniju alternativu Trlin navodi rješenja iz Travanjskog paketa ustavnih reformi, koji se dogovarao 2006. godine, ali bez konačnog uspjeha, prema kojemu bi se članovi Predsjedništva BiH birali posredno kroz Parlamentarnu skupštinu BiH.
„To je najblaži pristup koji bi u većoj mjeri jamčio da hrvatski član Predsjedništva bude predstavnik kojeg podržavaju hrvatski politički birači, a istovremeno bi bio bliži standardima koje traži Europski sud za ljudska prava“, zaključuje Trlin.
Brčko distrikt kao argument
Domovinski pokret u elaboratu kao „domaći dokaz“ funkcionalnosti neteritorijalnih modela navodi treću administrativnu jedinicu u BiH, Brčko distrikt, gdje građani na istom teritoriju mogu ostvarivati biračka prava u dvama različitim entitetskim sustavima. U Brčkom građanin ima tzv. entitetsko državljanstvo koje određuje za koje institucije glasa.
Na izborima to znači da dva birača na istom biračkom mjestu mogu dobiti potpuno različite listiće, ovisno o tome jesu li vezani za Federaciju BiH ili Republiku Srpsku. Upravo u toj logici Domovinski pokret vidi osnovu za svoj prijedlog – umjesto izbora između entiteta, birači u Federaciji bi birali između političko-etničkih registara, ali bi ostali na istom teritoriju.
Vehid Šehić, bivši član Središnjeg izbornog povjerenstva BiH (SIP), kaže da Brčko nije dokaz funkcionalnosti, nego „primjer problema“.
„In Brčkom se tim modelom trgovalo. Ljudi su procjenjivali gdje im je lakše doći do mandata i prema tome birali opredjeljenje. To nije bio principijelan izbor, nego politička kalkulacija. Kad god uvedete mogućnost da netko bira kojem sustavu pripada, a nema jasnih ograničenja, ostavljate prostor za zlouporabu“, kaže Šehić za RSE.
Šehić naglašava da se Brčko ne može izravno uspoređivati s prijedlogom Domovinskog pokreta.
„U Brčkom birate između dva sustava, Federacije BiH i Republike Srpske. To su dva odvojena politička i pravna okvira. U ovom prijedlogu vi dijelite birače unutar jednog sustava. To nije isto i ne može dati iste rezultate“, naveo je.
Problem je, kaže Šehić, i što se termin „legitimitet“ u bh. izbornom procesu koristi „selektivno“.
„Priča se o legitimitetu kod izbora Predsjedništva, a ne kod Doma naroda. Tamo imate ljude koji nisu izašli na izbore, nego su delegirani, i odlučuju o najvažnijim pitanjima. Zašto se tu ne postavlja pitanje legitimiteta?“, upitao je.
Upozorava i na ključni problem diskriminacije u izbornom sustavu, na koji godinama ukazuju presude Europskog suda za ljudska prava.
„Mi imamo građane koji imaju iste obveze prema državi, ali nemaju ista prava. To je suština problema. Presude iz Strasbourga su jasne, ali se ne provode. Ja kao građanin ne želim da se etnički opredjeljujem, a sustav me na to prisiljava“, zaključio je Šehić.
Slučaj Komšić i „novi kandidat“
Spor o izboru Željka Komšića u Predsjedništvo BiH traje gotovo dva desetljeća i vraća se nakon svakog izbornog ciklusa. Komšić je za hrvatskog člana Predsjedništva izabran četiri puta: 2006., 2010., 2018. i 2022. godine, a svaki put su hrvatske stranke predvođene HDZ-om BiH osporavale njegov legitimitet, tvrdeći da nije izabran većinskom voljom hrvatskih birača, nego dominantno glasovima Bošnjaka.
S obzirom na važeća pravila, svi birači u Federaciji BiH mogu glasati za oba kandidata – i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva. Upravo to pravilo, koje ne razlikuje birače po etničkoj liniji, u središtu je političkog sukoba koji prijedlog Domovinskog pokreta pokušava promijeniti.
Na upit RSE o ovom prijedlogu Željko Komšić nije odgovorio. Njegov savjetnik Slaven Kovačević, koji je kandidat za člana Predsjedništva na narednim izborima 2026. godine, daje jasnu i oštru ocjenu, što ga u očima HDZ-a BiH pozicionira kao mogućeg „novog slučaja Komšić“, odnosno kandidata čiji bi izbor ponovno ovisio o glasovima bošnjačkih birača. Kovačević tvrdi da je cijela ideja pogrešno postavljena.
„To su potpuno različiti politički i ustavni sustavi. Belgija ima više izbornih jedinica, različite razine vlasti i specifičan povijesni razvoj koji je doveo do takvog modela. To nije nešto što možete izdvojiti i primijeniti u drugoj državi bez tog konteksta“, naveo je Kovačević.
On ocjenjuje da se iza tehničkog jezika zapravo krije politički cilj izmjene ustavne strukture BiH.
„Ovo se predstavlja kao izborni model, ali u suštini je pokušaj političkog preuređenja BiH. Ako uvodite ovakve podjele unutar biračkog tijela, vi ne rješavate problem, nego ga institucionalizirate i produžavate. To znači dodatno produbljivanje etničkih linija u političkom sustavu“, naveo je.
Kovačević odbacuje i argument da se radi o legitimnoj inicijativi iz susjedne države.
„Radi se o miješanju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Sve reforme, bilo ustavne ili izborne, moraju biti rezultat unutarnjeg dogovora, a ne inicijativa koje dolaze izvana“, zaključio je Kovačević.
Koga biraju građani na izborima 2026. godine
Na općim izborima 2026. godine građani u Bosni i Hercegovini biraju Predsjedništvo, državni i entitetske parlamente te županijske skupštine u Federaciji BiH, ali ne biraju sve političke dužnosti izravno.
Dok se većina vlasti bira na izborima, ključni organi poput Doma naroda BiH formiraju se posredno, kroz entitetske i županijske parlamente, što znači da konačni politički odnosi ovise i o postizbornim dogovorima.
Takav sustav već godinama je predmet pokušaja reformi, od Travanjskog paketa 2006. godine, koji je predviđao posredan izbor Predsjedništva kroz parlament, do kasnijih pregovora o izmjenama Izbornog zakona i pokušaja implementacije presuda Europskog suda za ljudska prava. Nijedno od tih rješenja nije dobilo potrebnu političku potporu.
Istina.media
