U Bosni i Hercegovini haraju šumski požari. Tisuće hektara šume guta vatrena stihija, a o uzrocima i sankcijama malo se priča. Fokus je na gašenju vatre.
Pravnog eksperta i bivšeg tužitelja Josipa Aničića pitali smo kako zakon u Federaciji BiH uopće tretira požare.
„Zakon je tu prilično strog i nema mnogo prostora za različita tumačenja. Šuma se ne promatra samo kao drvo i zemljište, nego kao sustav koji ima širi značaj — za okoliš, ljude i gospodarstvo. Upravo zato se i šumski požari shvaćaju vrlo ozbiljno“, kaže Aničić.
Kada podmetanje požara postane obrazac
Objasnio je i što “ozbiljno” znači u kaznenopravnom smislu.
„Postoje dvije osnovne situacije. Prva je kada požar uzrokuje veću materijalnu štetu — u praksi se to najčešće odnosi na štetu veću od 100.000 maraka. Druga je kada osoba izazove više požara, bilo istodobno ili u kratkom vremenskom razdoblju na više lokacija. To se jednako ozbiljno promatra jer upućuje na obrazac ponašanja“, istaknuo je.
Ljudi često kažu „bio je to samo opušak“. Što se sve može smatrati izazivanjem požara?
„To je česta zabluda. Nije presudno na koji je način požar nastao. Može biti riječ o opušku, šibici, roštilju ili čak staklu koje fokusira sunčevu svjetlost. Bitno je da je došlo do nastanka vatre koja se može širiti. Nakon toga se promatraju okolnosti i način na koji je do požara došlo“, objasnio je Aničić.
Za ova kaznena djela kazne su visoke.
„Za osnovni oblik kazna zatvora iznosi od jedne do osam godina. Ako su u pitanju teži slučajevi, primjerice požari u zaštićenim područjima, nacionalnim parkovima ili na poljoprivrednim površinama, kazna iznosi od dvije do dvanaest godina. Ako je riječ o nehaju, kazne su blaže, ali i dalje postoje — može se raditi o novčanoj kazni ili kazni zatvora do tri godine, ovisno o okolnostima“, dodao je.
Osvrnuo se i na piromaniju, osobe koje požare podmeću namjerno.
„Kod težih slučajeva ključna je namjera, odnosno umišljaj. To znači da osoba zna što radi i prihvaća posljedice svojeg postupka. Kod piromana je to posebno osjetljivo jer se često radi o ponavljanju istog ponašanja. S druge strane, i nehaj može dovesti do kaznene odgovornosti, što ljudi ponekad zanemaruju, ističe Aničić.
Pitali smo ga i kako se pravno definira požar. Ponekad se kaže da je “samo malo gorjelo”.
„To je česta zabluda. Požar nije samo velika vatra. Dovoljno je da postoji izgaranje koje se može širiti, pa čak i tinjanje. Ako postoji mogućnost širenja vatre, to se već smatra požarom u pravnom smislu“, navodi dalje.
Šteta ne mora nastati da bi kazneno djelo bilo dovršeno
„Kazneno djelo smatra se dovršenim već u trenutku kada postoji opasnost i kada se vatra razvije na način da se može širiti. Zakon ne čeka nastanak velike štete, nego reagira već na samu opasnost“, naveo je.
Cilj postojećih zakonskih rješenja je prevencija.
„Apsolutno. Cilj nije samo kažnjavanje nakon što se šteta dogodi, nego sprječavanje da do nje uopće dođe. Jer kada šumski požar jednom krene, vrlo brzo može izmaknuti kontroli i prouzročiti goleme posljedice“, zaključio je.
K.Perić/Istina.media
