Prema najnovijem izvješću Agencije za suradnju energetskih regulatora (ACER), uvoz ruskog plina plinovodima ove je godine porastao za sedam posto u usporedbi s prvim mjesecima 2025. godine, dok je kod ukapljenog prirodnog plina (LNG) zabilježen rast od 11 posto. Skok uvoza LNG-a postao je posebno izražen nakon ožujka.
Izvješće ove europske agencije obuhvaća razdoblje od početka godine do kraja svibnja, a ACER ima obvezu objaviti dva godišnja izvješća o stanju s uvozom ruskog plina – početkom srpnja ove te početkom srpnja sljedeće godine.
Stručnjaci iz agencije procjenjuju kako je do ovog rasta došlo jer dobavljači ubrzavaju isporuke prema postojećim ugovorima prije nego što na snagu stupi potpuna zabrana uvoza. Novi ugovori o uvozu plina iz Rusije praktički su zabranjeni od ožujka ove godine, dok bi oni stari trebali postupno isteći tijekom 2027. godine kako bi se izbjegli veći tržišni poremećaji.
Postojeći ugovori osiguravaju tržišnu opskrbu od 45 do 55 milijardi kubnih metara godišnje. Za usporedbu, prije izbijanja rata u Ukrajini, Rusija je Europskoj uniji isporučivala između 150 i 157 milijardi kubnih metara plina godišnje.
Komercijalna reakcija na zabrane i uloga bliskoistočne krize
Iz ACER-a naglašavaju kako trenutačno povećanje uvoza nipošto ne znači da sankcije ne djeluju ili da se zaobilaze europska pravila. Dodatni poticaj za ubrzavanje već dogovorenih isporuka iz Rusije ove je godine bio i rat na Bliskom istoku.
Analitičar za tržište LNG-a u tvrtki Kpler Ronald Pinto slaže se s procjenama koje je iznio ACER.
„Suočeni s poremećajima na globalnom tržištu LNG-a, europski tržišni akteri oslanjali su se na dostupne izvore, koristeći u potpunosti fleksibilnost koja postoji u okviru postojećih ugovora”, izjavio je Pinto za Euronews.
Dodao je kako je u lipnju zabilježen blagi godišnji pad uvoza putem plinovoda, što predstavlja izravnu komercijalnu reakciju na zabranu takvog uvoza na temelju kratkoročnih ugovora, koja je stupila na snagu 17. lipnja.
„To može ukazivati na to da su tržišni sudionici počeli smanjivati svoju izloženost u kontekstu postupnog napuštanja ruskog plina”, istaknuo je Pinto.
Ovisnost Srednje Europe i infrastruktura kao ključni izazov
Ruski plin trenutačno podmiruje 12 posto ukupnih potreba Europske unije, no ta ovisnost nije ravnomjerno raspoređena, već je usmjerena na manji broj država. Tijekom 2024. godine Mađarska i Slovačka su ruskim plinom pokrivale 70 do 80 posto svojih potreba, dok je Grčka ovisila o njemu u iznosu od 50 do 55 posto.
Glavni izazov u idućem razdoblju neće biti sama dostupnost zamjenskog plina, nego pitanje hoće li postojeća infrastruktura moći dovoljno kvalitetno odgovoriti kako bi se srednjoeuropske zemlje opskrbljivale iz drugih pravaca. Jedan od ključnih alternativnih pravaca dolazi upravo iz Hrvatske, preko LNG terminala na Krku čiji je kapacitet nešto veći od šest milijardi kubnih metara godišnje, navodi Oslobodjenje.ba.
S druge strane, problem kod uvoza LNG-a iz SAD-a i s Bliskog istoka predstavljaju stroga pravila EU-a o metanu, koja od proizvođača traže plaćanje određenih naknada zbog zagađenja povezanog s proizvodnjom. Američki dobavljači već su zaprijetili smanjenjem isporuka Europi ako ta pravila ostanu na snazi u sadašnjem obliku. Zbog toga EU ozbiljno računa na veću rumunjsku proizvodnju u Crnom moru, kao i na uvoz Južnim plinskim koridorom iz Azerbajdžana.
ACER zaključuje kako se prave ekonomske posljedice potpunog odricanja od ruskih energenata tek trebaju osjetiti. Zabrana uvoza ruskog LNG-a stupa na snagu u siječnju sljedeće godine, dok zabrana uvoza plinovodima počinje od rujna 2027. komercijalne godine.
Istina.media
