Prijava konobarice protiv vlasnika kafića koji je gostima podvodio maloljetnu djevojčicu dovela je do presude kojom je zbog trgovine ljudima osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu.
U postupku pred Okružnim sudom u Banjoj Luci žrtvi je dosuđeno 7.500 maraka (oko 3.800 eura) naknade za nematerijalnu štetu.
Iako je taj predmet okončan prije nekoliko godina, ostao je među prvima i jedan od rijetkih u Bosni i Hercegovini u kojemu je sud, uz zatvorsku kaznu, donio i odluku o obeštećenju žrtve.
BiH nema djelotvoran sustav koji bi žrtvama omogućio obeštećenje te je ponovljen raniji zahtjev za uspostavljanje državnog sustava naknade štete, upozorava izvješće Skupine stručnjaka Vijeća Europe za borbu protiv trgovine ljudima (GRETA), piše SlobodnaEvropa.
Bosna i Hercegovina je u tom izvješću procijenjena kao zemlja podrijetla, tranzita i odredišta za žrtve trgovine ljudima, a u razdoblju od 2022. do 2025. godine identificirano ih je 177, među kojima je bilo tri četvrtine djece.
Domaće i međunarodne organizacije godinama upozoravaju da žrtve trgovine ljudima u BiH teško ostvaruju pravo na odštetu. Jedan od razloga je to što sudovi rijetko odlučuju o zahtjevima za naknadu štete i upućuju žrtve na parnične postupke.
Emir Prcanović iz organizacije Vaša prava, koja pruža pravnu pomoć žrtvama trgovine ljudima, kaže da i u slučajevima kada sudovi presudama nalože odštetu, to ne znači da će ostvariti pravo na obeštećenje.
„Mi smo imali oko 15 predmeta u kojima je naložena isplata naknade štete, ali se te presude ne mogu izvršiti. To je iluzorna pravda”, kaže on za Radio Slobodna Europa (RSE).
Kao primjer navodi predmet okončan prije desetak godina, u kojemu je pravo na obeštećenje ostvarilo šest stranih državljanki koje su bile žrtve seksualne i radne eksploatacije.
Prcanović ističe da im je presudom dosuđeno po 5.000 maraka (oko 2.500 eura), ali da novac nikada nisu dobile.
„Tijekom uhićenja kod optuženih je pronađeno više od 300.000 maraka. Novac je oduzet i uplaćen u proračun BiH, dok su ovršni postupci pokazali da osuđeni formalno nisu imali imovinu iz koje bi se žrtve mogle naplatiti. Teško im je objasniti da su za godinu ili dvije eksploatacije dobile po 5.000 maraka, a da ni taj iznos nikada neće dobiti”, kaže Prcanović.
Prema podacima Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, tijekom prošle godine evidentirano je 65 žrtava trgovine ljudima, što je gotovo udvostručeno u odnosu na godinu ranije.
Među žrtvama je bilo najviše djece.
„Žrtve u vakuumu”
Za trgovinu ljudima u BiH propisane su kazne od najmanje pet godina do dugotrajnog zatvora. Također, predviđene su novčane kazne i oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom.
Zakoni predviđaju i mogućnost da žrtve zatraže naknadu štete u okviru kaznenog postupka ili kroz građansku parnicu.
Bojana Jovanović iz Centra ženskih prava, koji pruža podršku žrtvama, kaže da sudovi i dalje često odlučuju da o obeštećenju ne odlučuju u kaznenom postupku, nego ih upućuju na parnicu, iako su međunarodni standardi izbjegavanje dodatne traumatizacije.
„Za parnicu je neophodan odvjetnik, a žrtve trgovine ljudima uglavnom nisu u mogućnosti da ga plate. Drugi je problem što parnični postupci u većini slučajeva traju mnogo dulje od kaznenih”, kaže Jovanović.
I ona naglašava da, čak i kada dobiju presudu, do obeštećenja teško dolaze jer trgovci ljudima nemaju imovinu iz koje bi se šteta mogla naplatiti.
„Ako osuđeni nema sredstava, žrtva ostaje u vakuumskom prostoru. Mora pokrenuti ovršni postupak, ali se ni on ne može provesti ako nema imovine. Trgovci ljudima vrlo dobro organiziraju kriminalne aktivnosti. Svjesni su da će, ako budu osuđeni, doći do oduzimanja nezakonito stečene imovine. Zato njome raspolažu tako da bude skrivena, prenesena na druge osobe ili joj se jednostavno izgubi trag”, kaže ona.
Djeca najčešće žrtve
Djeca i dalje čine najveći broj identificiranih žrtava trgovine ljudima u BiH. Prisilno prosjačenje najzastupljeniji je oblik eksploatacije, a slijede radna i seksualna eksploatacija, navodi se u izvješću GRETA-e.
Posebno su ugrožena romska djeca, djeca bez roditeljske skrbi i ona bez pratnje na migrantskim rutama. U izvješću se upozorava i na sve češće vrbovanje djece putem interneta i društvenih mreža, zbog čega se vlastima preporučuje jačanje preventivnih programa i ranog prepoznavanja žrtava.
„Imamo obitelji koje su iskorištavale vlastitu djecu. Slučajeve u kojima su očevi nudili seksualne usluge svoje djece kako bi prikupili dvije ili tri tisuće eura potrebne za nastavak puta. To predstavlja klasičan primjer seksualne eksploatacije djece radi stjecanja financijske koristi”, kaže Prcanović.
BiH nije uspostavila specijalizirani centar za djecu koja su žrtve trgovine ljudima, iako je to predviđeno strateškim dokumentima i preporukama međunarodnih organizacija.
„U jednom trenutku u BiH smo imali 430 maloljetnika bez pratnje. Upozoravali smo da ih treba izmjestiti u odgovarajući smještaj gdje bi se moglo utvrditi jesu li bili zlostavljani ili iskorištavani na migrantskoj ruti. Na kraju godine u BiH ih je ostalo svega tridesetak. Nitko nije postavio pitanje gdje je nestalo preostalih četiri stotine”, kaže Prcanović.
Vijeće Europe traži od BiH da unaprijedi identificiranje djece žrtava, uspostavi specijalizirane ustanove za smještaj i osigura dugoročnu psihološku, socijalnu i pravnu podršku.
Ističe se potreba za boljom zaštitom djece bez pratnje i djece u pokretu, za koju se upozorava da su izložena povećanom riziku od seksualne i radne eksploatacije te prisilnog prosjačenja.
Samo tri predmeta u kojima je dosuđena naknada štete za više od deset godina
Analiza Misije OESS-a (OSCE-a) u BiH, objavljena krajem 2021. godine, obuhvatila je 141 predmet trgovine ljudima i srodnih kaznenih djela vođen između 2009. i 2020. godine.
Među 118 pravomoćno okončanih predmeta krivima je proglašeno 148 osoba, a samo u tri predmeta dosuđena je naknada štete žrtvama.
U vrijeme objavljivanja izvješća OESS-a nijedna od tih naknada nije bila isplaćena žrtvama, navodi se u analizi.
Iz Misije OESS-a za RSE su naveli da nemaju informacije o tome jesu li odštete do danas isplaćene.
Navode da su, unatoč pozitivnim pomacima, nakon objave izvješća iz 2021. zabilježili samo jedan pravomoćno okončan predmet trgovine ljudima u kojemu je žrtvi dosuđena naknada štete u okviru kaznenog postupka.
„To ukazuje da su prepreke identificirane u izvješću i dalje u velikoj mjeri prisutne, uključujući nedovoljnu motiviranost za nositelje pravosudnih funkcija, nedovoljnu informiranost i pravnu pomoć žrtvama kao i kontinuirane poteškoće u izvršenju odluka o naknadi štete”, naveli su.
Sud Bosne i Hercegovine od siječnja 2020. do sredine ove godine izrekao je tri pravomoćne presude za trgovinu ljudima, uz ukupnu kaznu od 51 godinu i tri mjeseca zatvora te jednu novčanu kaznu od 10.000 maraka (oko 5.000 eura).
Iz ove institucije za RSE navode da ne raspolažu podacima o predmetima u kojima je žrtvama dosuđena naknada štete niti je li ona isplaćena.
U Tužiteljstvu BiH pak navode da djeluju u skladu sa Smjernicama za postupanje pravosuđa u predmetima trgovine ljudima, koje je krajem 2023. usvojilo Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH.
Ističu da je u tijeku više istraga, posebno u predmetima radne eksploatacije stranih državljana, ali da je upravo u tim slučajevima otežano ostvarivanje prava na naknadu štete.
„Strane žrtve nakon identifikacije i spašavanja žele se što prije vratiti u svoje zemlje. Zbog toga često ne podnose imovinskopravni zahtjev, niti je moguće obaviti vještačenje kojim se utvrđuju posljedice koje su pretrpjele, što je jedan od ključnih elemenata za određivanje visine naknade štete”, naveli su.
Fond za žrtve
U Smjernicama za postupanje pravosuđa u predmetima trgovine ljudima preporučuje se tužiteljima da, već tijekom istrage, prikupljaju dokaze potrebne za odlučivanje o naknadi štete, uključujući medicinska i psihološka vještačenja.
Sucima je preporučeno da o tome odlučuju u kaznenom postupku, umjesto da žrtve upućuju na građanske parnice.
U tom dokumentu navodi se da pravo žrtve na obeštećenje ne bi smjelo ovisiti o tome ima li osuđenik imovinu. Preporuka je uspostavljanje fonda iz kojega bi žrtve odmah bile obeštećene, dok bi država naknadno potraživala iznos od osuđenih trgovaca ljudima.
Europski sud za ljudska prava naglasio je u više presuda obvezu država da žrtvama trgovine ljudima osiguraju mehanizme za ostvarivanje naknade štete.
Zlostavljanja na migrantskoj ruti
BiH je godinama ključna tranzitna zemlja na zapadnobalkanskoj migrantskoj ruti prema EU, a broj migranata godišnje je dosezao i do 30.000.
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), u prošloj godini ušlo ih je oko 14 tisuća.
Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, u prošloj godini među stranim državljanima koji su bili žrtve trgovine bilo je 15 državljana Hrvatske, po dvoje iz Slovenije, Indije i Španjolske te po jedan iz Belgije i Francuske, dok za pet osoba državljanstvo nije utvrđeno.
Prcanović smatra da službena statistika ne odražava stvarno stanje i da je broj žrtava zasigurno veći.
Ističe da osobe koje su dobrovoljno krenule na put iz Indije, Afganistana ili drugih zemalja te platile krijumčarima da ih prebace do Europe, tijekom puta nerijetko postaju žrtve trgovine ljudima.
„Kada ostanu bez novca, krijumčari od njih traže da ‘odrade dug’, prisiljavaju ih na prosjačenje, prodaju droge ili druge oblike eksploatacije. U tom trenutku to više nije krijumčareni migrant, nego žrtva trgovine”, kaže Prcanović.
Ističe da se u razgovoru s migrantima, za koje se u početku smatralo da su samo krijumčareni, među 20-ak osoba utvrdi da su četiri ili pet potencijalno žrtve trgovine ljudima.
„Tijekom prošle godine imali smo i više predmeta u kojima su bile državljanke Brazila, Indije i Kine. Zaključeno je da su žene dobrovoljno pružale seksualne usluge i protiv njih su pokrenuti postupci udaljenja iz BiH. Uvjeren sam da bi se, kada bi im se omogućile odgovarajuća zaštita i psihološka podrška, moglo doći do pokazatelja o trgovini ljudima”, kaže on.
Dio zemalja regije uspostavio je državne modele naknade štete ili ih primjenjuje kroz postojeće fondove za žrtve drugih kaznenih djela, pokazuju publikacije.
U Sjevernoj Makedoniji 2022. godine uspostavljen je državni fond za žrtve nasilnih kaznenih djela, a žrtve mogu tražiti naknadu u maksimalnom iznosu od 5.000 eura.
U Hrvatskoj žrtve mogu ostvariti novčanu naknadu iz državnog proračuna, a nakon isplate država može potraživati novac od počinitelja.
Srbija nema poseban državni fond za naknadu štete žrtvama trgovine ljudima, a žrtve se upućuju na građanske parnice, dok se naknade, kao i u BiH, često ne mogu isplatiti.
Istina.media
