Na tromeđi Čapljine, Stoca i Mostara, kod spomen-križa na Dubravskoj visoravni, obilježena je 33. obljetnica pogibije 24 hrvatska branitelja, koji su stradali 13. srpnja. Na Gradini su poginuli Goran Rebac, Vedran Đoković, Lenko Bule, Josip Bule, Zlatko Ivanković, Gojko Galić, Nikola Krmek, Krešo Bubalo, Dragan Miličević, Radoja Vidaković, Slavko Previšić, Ilija Krešić, Zoran Šuman, Franjo Bošković, Ivan Šimović, Vinko Babić, Zdravko Jelić, Ivan Čović, Miroslav Mandarić, Kruno Zlomislić, Slavko Kulaš, Božo Anić, Zdravko Sopta i Branko Grgić.
Prigodnu propovijed ovom je prilikom održao don Ivo Šutalo, koji je govorio o njihovom životu i žrtvi koju su podnijeli za hrvatski narod. Podsjetio je na 13. srpnja, dan kada su zadnji puta vidjeli svoje obitelji, roditelje, supruge, djecu, te se s krunicom oko vrata i ruku uputili na teren s kojeg se nisu vratili. Potom se obratio i prisutnima, gdje je među vjernicima bilo i izaslanstvo HDZ-a predvođeno Draganom Čovićem.
„Danas smo došli ovdje da se upitamo što mi radimo. Borimo li se danas predano i nesebično za budućnost svoga hrvatskog naroda ili gledamo samo vlastiti interes, svoj džep, svoju plaću, svoj položaj i ugled?
I danas među nama ima onih koji u svome džepu nose potvrdu da su bili sudionici Domovinskog rata, a 1992., 1993. i 1994. godine nisu ni vidjeli ratne linije, nego su se šetali ulicama Zagreba, Münchena, Stuttgarta ili Frankfurta. Imaju potvrde jer su imali dobre veze, debeo novčanik i tupu savjest kojoj je jedino mjerilo vlastiti interes i probitak. Neka se srame svoga roda.
Danas smo došli ovdje da javno obznanimo i kažemo kako žrtva naših branitelja nije zaboravljena, da je cijenimo, poštujemo i da smo Bogu zahvalni za dar života koji su položili na oltar domovine i svoga hrvatskoga naroda“, kazao je Šutalo okupljenima.
Zanimljivo je da je Hrvatski narodni sabor prenio samo dio njegove propovijedi, izostavivši u potpunosti dio koji se odnosi na lažne branitelje:
„Hvala što su svoj život položili za slobodu u kojoj danas živimo. Hvala što su nam ostavili primjer hrabrosti, vjere i nesebične ljubavi. Neka njihova žrtva nikada ne bude zaboravljena, a nama neka bude trajni poticaj da čuvamo mir, zajedništvo, vjeru i dostojanstvo hrvatskoga naroda“, kratki je dio koji je HNS izvukao iz Šutalove propovijedi.
Dijela o kojem se već dva dana govori u Hercegovini u njihovu priopćenju nema.
S crkvenih govornica, a što se dugo iščekivalo, sada konačno povremeno stiže i istina o našim politikama i društvenim prilikama, a što se ranije nije moglo čuti.
