Bosna i Hercegovina se danas nalazi na najvažnijem povijesnom i političkom raskrižju od potpisivanja Daytonskoga mirovnog sporazuma. Nakon što je propao i treći pokušaj dogovora Vijeća za provedbu mira (PIC) oko izbora novog šefa OHR-a, te dok je potpuno neizvjesno do kada će Uredom visokog predstavnika rukovoditi vršitelj dužnosti Louis J. Crishock, Milorad Dodik i Dragan Čović krenuli su u otvorenu, sinkroniziranu misiju rušenja međunarodnog nadzora.
Reakcije i likovanje unutar SNSD-a povodom neizbora novog šefa OHR-a, ali i najnovije, agresivno pridruživanje predsjednika HDZ-a BiH zahtjevima za ukidanje OHR-a najslikovitije razotkrivaju stvarne namjere i motive obojice lidera.
Izjave dužnosnika SNSD-a i HDZ-a, koji situaciju bez punopravnog i trajno imenovanog visokog predstavnika nazivaju “poželjnom međufazom”, zapravo jasno potvrđuju opravdanost strahova probosanske javnosti da bi odlazak međunarodne zajednice bio iskorišten za preuzimanje apsolutne kontrole nad zemljom i uvod u nepredvidivu fazu institucionalne secesije i destabilizacije.
Politička iluzija o masovnoj potpori birača
Iako Čović i Dodik nastupaju s pozicija apsolutne moći, glumeći političke gorostase i tvrdeći da iza njih stoje cijeli narodi, službena statistika Središnjeg izbornog povjerenstva BiH (SIP) u potpunosti ih i brutalno demantira. Istina o njihovoj “veličini” i navodnom plebiscitarnom legitimitetu, s kojim su krenuli u “tiskanje osmrtnice” međunarodnom nadzoru, u stvari se krije u brojevima koje oni uporno žele prikazati znatno većima nego što jesu, piše Raport.
Na posljednjim Općim izborima za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, Dodikov SNSD osvojio je ukupno 255.515 glasova, dok je Čovićev HDZ BiH dobio 137.340 glasova. Kada se ovi brojevi ogole i stave u kontekst ukupnog glasačkog tijela, politička iluzija o njihovoj masovnoj podršci nestaje i postaje vidljivo da ove dvije stranke zajedno iza sebe imaju svega 392.855 glasova.
S druge strane, ostale parlamentarne stranke u Zastupničkom domu PSBiH ukupno iza sebe imaju oko 1,2 milijuna birača. Zbog toga se danas stvara paradoksalna situacija u kojoj SNSD i HDZ BiH, iza kojih ne stoji ni osmina građana BiH, pokušavaju nametnuti politički pravac cijeloj zemlji i ultimativno traže kraj međunarodnog nadzora.
Zlouporaba etničkog veta i uklanjanje kočnica
Jedina istina o neprikosnovenoj moći SNSD-a i HDZ-a BiH jest da udruženi na mjestima odlučivanja – prije svega kroz Dom naroda PSBiH – zloupotrebljavaju mehanizam blokada predviđen isključivo za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Oni zapravo nemaju takav izborni kapacitet da nameću uvjete i glume spasitelje suvereniteta zemlje, dok preostala većina građana ili podržava opcije koje se protive odlasku OHR-a bez ispunjavanja agende 5+2, ili se ne izjašnjava o toj opciji.
Međutim, u ovom slučaju jasno je da bi prizivanje poništenja svih ranijih odluka visokih predstavnika otvorilo prostor za bezvlašće, samovolju i ostvarivanje ratnih ciljeva političkim sredstvima. Nema nikakvih iluzija o tome zašto Dodik i Čović žele ukloniti OHR. Njihov jedini motiv je taj što su Bonske ovlasti, kakve-takve, jedina preostala kočnica njihovu destruktivnom djelovanju i jedini mehanizam koji ne mogu kontrolirati niti blokirati putem etničkih veta.
Očigledno SNSD-u i HDZ-u BiH nije dovoljno to što već godinama nekažnjeno blokiraju državne institucije, reforme i europske integracije, zbog čega izravne ekonomske, socijalne i političke posljedice trpe svi građani i narodi u BiH. Oni žele srušiti sve barijere na svom putu do diktature nad cijelom državom i svim njezinim građanima, a sve su to upakirali “u celofan”, tvrdeći da se navodno bore protiv toga da država bude protektorat.
Paravan za razgradnju države i opasan poziv na dijalog
Dok SNSD deklarativnim pozivima na tobožnji dijalog pokušava stvoriti privid da BiH više ne treba međunarodni nadzor, u praksi provodi sustavnu razgradnju državnih kapaciteta, otvoreno ignorira presude Ustavnog suda BiH i kontinuirano nasrće na državnu imovinu.
HDZ BiH im u tome pruža ruku podrške, dobivajući u zamjenu potporu svom prijedlogu za treći entitet i za izmjene Izbornog zakona. Optužbe o međunarodnom protektoratu stoga služe samo kao paravan pod kojim se želi eliminirati jedini autoritet koji ima zakonsku snagu i obvezu sankcionirati antidejtonsko ponašanje i zaštititi integritet države.
Zato su tvrdnje da su se stekli uvjeti za tranziciju ili gašenje OHR-a potpuna neistina, što SNSD dokazuje više puta dnevno. Jer, ako je vladajuća struktura u Banjoj Luci spremna na ovoliki stupanj radikalizma, udara na ustavni poredak države, negiranja genocida i političke drskosti dok je OHR još uvijek prisutan, potpuno je jasno da bi njegovo povlačenje značilo uklanjanje svih brana za još radikalnije ponašanje.
Istina.media
