Pranje novca odavno već ne podrazumijeva kofere pune gotovine i tajne račune u inozemstvu. Ilegalno stečeni novac danas se sve češće „pere“ kroz legalne kompanije, kupovinu nekretnina, složene korporativne strukture i uz pomoć profesionalnih posrednika kao što su odvjetnici, notari ili računovođe. Upravo na ove promjene, ali najveće izazove s kojima se u borbi protiv ove pošasti suočavaju zemlje Zapadnog Balkana, upozorava novi izvještaj Globalne inicijative protiv transnacionalnog kriminala (GI-TOC) pod nazivom: Licence to launder: professional enablers and the architecture of illicit finance in the Western Balkans, autora Anese Agović Đozo, više analitičarke Globalne inicijative i Dardan Kocani.
Prema ovom izvještaju, jedan od najvećih izazova u borbi protiv pranja novca u zemljama Zapadnog Balkana, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, jeste nedovoljna suradnja između institucija, ograničen pristup financijskim informacijama i slabija kontrola stvarnih vlasnika kompanija. Zbog ovih slabosti kriminalne mreže često uspijevaju koristiti legalne kompanije kao paravan za ilegalne aktivnosti.
Slabosti u BiH
Odgovarajući na pitanje gdje se danas nalaze najveće slabosti sistema za sprječavanje pranja novca u Bosni i Hercegovini, Agović Đozo za Istina.media ističe da ponovno stavljanje BiH na sivu listu FATF-a pokazuje da najveći izazov nije nužno u nedostatku zakonskog okvira, već u njegovoj dosljednoj primjeni.
Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti jasno definira obveznike i njihove obaveze, uključujući identifikaciju i prijavljivanje sumnjivih transakcija.
„Međutim, podaci pokazuju da pojedine kategorije obveznika gotovo uopće ne prijavljuju sumnjive transakcije. To otvara pitanje je li riječ o nedovoljnom razumijevanju njihovih obaveza, nedostatku kapaciteta i svijesti o rizicima ili o svjesnom izbjegavanju zakonskih obaveza“, kaže naša sugovornica. Dodaje da je upravo zato potrebno jačati nadzor, edukaciju i odgovornost svih obveznika.
Iako Bosna i Hercegovina ima uspostavljen sustav nadzora nad obveznicima, njegova efikasnost u velikoj mjeri zavisi od kapaciteta institucija koje taj nadzor provode. Agović Đozo pojašnjava da je u praksi velika odgovornost upravo onih koji provode nadzor, a koji se, navodi, u dosta slučajeva žale da nemaju dovoljno ljudskih resursa i da su potkapacitirani kako bi se iznijeli sa brojem potrebnih inspekcijskih nadzora.
Tijekom istraživanja razgovarali su, kaže Agović Đozo, i sa predstavnicima različitih profesija obuhvaćenih AML sustavom. Iako su mnogi bili spremni otvoreno govoriti o izazovima s kojima se suočavaju, dio potencijalnih sugovornika nije želio sudjelovati u razgovorima, što prema njenim riječima, samo po sebi ukazuje na određenu osjetljivost teme.
„Ukazano je i na potrebu unapređenja suradnje između obveznika i Financijsko-obavještajnog odjela SIPA-e, posebno kroz kvalitetnije povratne informacije nakon prijavljivanja sumnjivih transakcija, što bi moglo dodatno ojačati povjerenje u sustav i potaknuti veći nivo prijavljivanja“, kaže Agović Đozo.
Dalje ističe da je više sugovornika ukazalo na to da postoje slučajevi u kojima pojedini profesionalni pomagači svjesno pružaju usluge kriminalnim grupama radi ostvarivanja financijske koristi.
U istraživanju je posebna pozornost posvećena ulozi odvjetnika, notara, računovođa i drugih sličnih profesija u ovom lancu. Izvještaj je tako pokazao da postoje slučajevi da profesionalni perači novca, koji najčešće podrazumijevaju notare, odvjetnike i računovođe, postaju dio kriminalnih mreža, na način da omogućavaju pranje ilegalno stečenog novca.
„O takvim primjerima, kroz istraživanje na terenu razgovorali su i same kolege iz tih branši. Ono što jasno pokazuje statistika, jeste da je za period 2020-2024, samo 87 podnesenih izvještaja o sumnjivim transakcijama, od strane notara, računovođa i odvjetnika. Od ukupno 87 izvještaja o sumnjivim transakcijama,
84 su podneseni od strane notara. U tom istom razdoblju računovođe su prijavile dvije sumnjive transakcije, a samo je jedan odvjetnik izvršio prijavu jedine sumnjive transakcije iz ove kategorije obveznika“, kaže Agović Đozo.
Posmatrano u regionalnom kontekstu, Bosna i Hercegovina i Crna Gora imaju najmanji broj prijava sumnjivih transakcija koje podnose notari, što dodatno ukazuje na potrebu jačanja sustava prijavljivanja i nadzora.
Prema Procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma u Bosni i Hercegovini, notari su prepoznati kao profesija s najvećim stupnjem izloženosti riziku od pranja novca među ovim kategorijama obveznika. Razlog leži u njihovoj direktnoj ulozi u prometu nekretnina, prijenosu vlasništva i korporativnim transakcijama. Njihove usluge mogu biti zloupotrijebljene za ovjeru ugovora, prijenos vlasništva, zaključivanje ugovora o zajmu i drugih isprava kojima se nezakonito stečenim sredstvima daje privid zakonitog porijekla.
Odvjetnici i računovođe procijenjeni su kao profesije sa srednje visokim rizikom. Agović Đozo pojašnjava da odvjetnici mogu biti zloupotrijebljeni za osnivanje gospodarskih društava, izradu ugovora, upravljanje imovinom klijenata i uspostavljanje pravnih aranžmana kojima se prikriva stvarno vlasništvo.
Računovođe, s druge strane, mogu biti uključeni u manipulaciju financijskim evidencijama, fakturama, poreznom dokumentacijom i transakcijama između povezanih ili fiktivnih društava, čime se prikriva porijeklo i tok nezakonito stečene imovine.
Istraživanje pokazuje da se gotovo sve zemlje Zapadnog Balkana suočavaju sa sličnim izazovima kada je riječ o ulozi profesionalnih pomagača u sprječavanju pranja novca, a Bosna i Hercegovina nije izuzetak.
U cijeloj regiji je primjetan vrlo nizak broj prijavljenih sumnjivih transakcija od strane odvjetnika, računovođa i drugih nefinancijskih profesija, unatoč činjenici da nacionalne procjene rizika upravo ove profesije prepoznaju kao izložene riziku zloupotrebe.
Jedan od najupečatljivijih primjera iz istraživanja odnosi se na iskusnog financijskog savjetnika koji je djelovao kao savjetnik kriminalnim grupama koje su poslovale u zemljama regije. Njegova uloga nije bila samo vođenje poslovnih knjiga, već osmišljavanje i upravljanje financijskim strukturama koje su služile za prikrivanje porijekla nezakonito stečenog novca, pri čemu je naplaćivao naknadu proporcionalnu iznosima koji su se prali.
„Ovakvi slučajevi pokazuju da profesionalno znanje može biti jednako važno kriminalnim grupama kao i sam novac“, naglašava Agović Đozo.
Kako se prikriva porijeklo novca
Naša sugovornica objašnjava da se pranje novca danas se rijetko odvija kroz jednostavne transakcije. Sve češće se koriste složene korporativne strukture, kompanije registrirane u različitim jurisdikcijama, profesionalni posrednici i digitalni financijski instrumenti kako bi se prikrilo porijeklo novca i stvarni vlasnici imovine.
„Upravo zbog toga, uspješno otkrivanje ovakvih slučajeva zahtijeva visok nivo specijalizovanog znanja, kontinuiranu međunarodnu saradnju i brz pristup kvalitetnim podacima, Bosna i Hercegovina raspolaže određenim institucionalnim kapacitetima, ali praksa pokazuje da postoji značajan prostor za unapređenje“, ističe naša sugovornica.
Poseban izazov je, navodi, utvrđivanje stvarnog vlasništva, razmjena podataka između institucija, kao i pravovremena analiza financijsko-obavještajnih informacija. Upravo su to oblasti koje FATF kontinuirano prepoznaje kao ključne za efikasan sustav sprječavanja pranja novca.
„Bez kvalitetne međuinstitucionalne saradnje i efikasnog korištenja dostupnih podataka, složeniji modeli pranja novca ostaju znatno teži za otkrivanje“, naglašava Đozo Agović.
Bosna i Hercegovina se dodatno suočava, ističe naša sugovornica, i sa izazovima koje donosi složen institucionalni sustav i fragmentiran regulatorni okvir, što može otežati koordinaciju nadzornih tijela i dosljednu primjenu propisa.
Istovremeno, postoje i pozitivni primjeri u regiji od kojih BiH može učiti, posebno kada je riječ o jačanju nadzora nad profesionalnim pomagačima, razvoju registara stvarnih vlasnika i unapređenju suradnje između nadležnih institucija.
Digitalna imovina i kriptovalute
Pored tradicionalnih metoda pranja novca, sve veći izazov predstavljaju digitalna imovina i kriptovalute. Iako njihovo korištenje nije nezakonito, brzina transakcija, globalni karakter i mogućnost prikrivanja tragova čine ih privlačnim alatom za pojedine kriminalne grupe.
Promatrano iz regionalne perspektive, pojedine zemlje Zapadnog Balkana već su napravile značajan iskorak u reguliranju ove oblasti i jačanju operativnih kapaciteta. Srbija i Albanija, na primjer, imaju iskustva u identifikaciji i zaplijeni kriptoimovine u istragama organiziranog kriminala.
Bosna i Hercegovina, s druge strane, tek razvija regulatorni i institucionalni odgovor na ove rizike. Prema riječima Agović Đozo, potrebno je dodatno unaprijediti zakonodavni okvir, razvijati specijalizirane istražne i analitičke kapacitete te intenzivirati međunarodnu suradnju, s obzirom na to da se transakcije digitalnom imovinom gotovo uvijek odvijaju preko više država.
Ona ističe da će sposobnost institucija da prate tijekove digitalne imovine, identificiraju pružatelje usluga i analiziraju blockchain transakcije u narednom periodu biti jedan od ključnih pokazatelja otpornosti sustava za sprečavanje pranja novca.
„Na kraju, važno je naglasiti da nijedna država danas ne može efikasno odgovoriti na ove izazove sama. Borba protiv pranja novca sve više ovisi od međunarodne razmjene informacija, primjene novih tehnologija i kontinuiranog jačanja istražnih i nadzornih kapaciteta“, zaključuje Agović Đozo.
Z.Đelilović/Istina.media
