Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neosnovane apelacije koje je bivši ministar obrane BiH Selmo Cikotić podnio protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine.
Cikotić je, podsjetimo, u prosincu 2023. godine osuđen na trogodišnju kaznu zatvora zbog zlouporabe položaja ili ovlasti i pogodovanja tvrtki „Scout” iz Zagreba, čime je, kako se navodi u presudi Suda BiH, oštetio državni proračun za 9,7 milijuna KM. Naknadno je protiv njega pokrenut građanskopravni postupak u kojem država BiH potražuje navedeni iznos na ime naknade štete, piše Istraga.ba.
Na sjednici održanoj 2. srpnja Ustavni sud BiH odbio je apelacije Cikotića, uz zaključak da u postupku koji je vođen pred Sudom BiH nije bilo povrede njegova prava na pravično suđenje. Većina sudaca zaključila je da je Sud BiH „dao jasno, logično i argumentirano obrazloženje”, zbog čega nema osnova za ukidanje presude.
– Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije budući da je Sud BiH za svoje odluke dao detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje, kako u pogledu primjene materijalnog prava tako i u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja proizišlog iz izvedenih dokaza, uz njihovu pojedinačnu i međusobnu ocjenu, pri čemu nije imao ni najmanju sumnju u pogledu nekog od dokaza ili ga je tumačio na način koji bi bio na apelantovu štetu. Ustavni sud smatra da u konkretnom kaznenom postupku, sagledanom u cjelini, apelantu prilikom utvrđivanja njegove kaznenopravne odgovornosti nisu bile uskraćene bilo kakve procesne garancije, niti ima elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava ili povredu prava na obrazloženu odluku – navodi se u Odluci o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH.
Suprotan stav
Međutim, predsjednik Ustavnog suda Mirsad Ćeman i sutkinja Larisa Velić zauzeli su suprotan stav i izdvojili mišljenje. Prema njihovu mišljenju, Ustavni sud morao je usvojiti Cikotićevu apelaciju jer presude Suda BiH ne pokazuju na ustavnopravno prihvatljiv način da su dokazani svi elementi kaznenog djela zlouporabe položaja.
– Posebno je problematična tvrdnja da je apelant djelovao s direktnim umišljajem, a da se pritom cijeli slučaj temelji na tome da je apelant službena osoba u institucijama BiH i da kao takav snosi odgovornost. Osim toga, u navedenom je predmetu očigledno došlo do proizvoljne primjene prava, tj. arbitrarne primjene kaznenog prava – navodi se u izdvojenom mišljenju sudaca Velić i Ćemana.
Suci upozoravaju da se iz presuda stječe dojam da je sama funkcija ministra bila dovoljna da se zaključi kako postoje svi elementi kaznene odgovornosti:
„Samim tim automatski dolazi i do ispunjenja predmetnog kaznenog djela. Time se ministru praktično pripisuje kaznena odgovornost, a da pritom nije utvrđeno da su ispunjeni svi elementi kaznenog djela.”
Posebno ističu da Sud BiH nije objasnio na temelju kojih dokaza zaključuje da je Cikotić imao namjeru pogodovati tvrtki „Scout”. Podsjećaju da Sud nije utvrdio nikakvu povezanost između Cikotića i te tvrtke, niti je objasnio zbog čega bi on imao motiv da toj tvrtki pribavi korist.
– Ovdje je posebno važno istaknuti da je veza između pravne osobe „Scout” i Bosne i Hercegovine uspostavljena mnogo ranije nego što je apelant uopće došao na poziciju ministra i da je u skladu sa svojim dužnostima nastavio ispunjavati obveze koje su već znatno ranije dogovorene. Sve to uključuje i donošenje odluka te potpisivanje određenih aneksa, što je uobičajeno kod dugogodišnjih ugovora – navode Ćeman i Velić.
Najveći dio izdvojenog mišljenja odnosi se na pitanje individualizacije kaznene odgovornosti. Suci naglašavaju da Bosna i Hercegovina ima složen sustav odlučivanja u kojem nijednu ovakvu odluku ne donosi samo jedna osoba. Podsjećaju da su sporne anekse pripremale stručne službe, povjerenstva i državni službenici, da su prošli više razina pravne i institucionalne kontrole te da nitko od tih osoba nije bio kazneno gonjen. Zbog toga smatraju da je Sud BiH morao posebno uvjerljivo objasniti zašto je odgovornost individualizirana isključivo prema Cikotiću. Kako navode, takvo obrazloženje u presudama ne postoji.
Isključiva odgovornost
Suci ističu da individualizacija odgovornosti ne znači da svi sudionici moraju biti optuženi, ali da sud mora jasno objasniti zašto upravo jedan od njih snosi isključivu kaznenu odgovornost. Prema njihovu stavu, rečenica iz presude Suda BiH da eventualna odgovornost drugih osoba „ne može ekskulpirati apelanta” nije dovoljna da zadovolji standard obrazložene sudske odluke koji zahtijeva Europski sud za ljudska prava.
– Obveza sudova da individualiziraju kaznenu odgovornost predstavlja i jedan od osnovnih aspekata presumpcije nevinosti budući da kaznena odgovornost ne može proizlaziti iz funkcije koju osoba obavlja, nego isključivo iz dokazanog postojanja svih zakonom propisanih obilježja konkretnog kaznenog djela. (…) U okolnostima ovog predmeta, selektivan pristup kaznenom progonu i neuvjerljivo obrazložena individualizacija kaznene odgovornosti isključivo prema apelantu dovode u pitanje ne samo pravičnost postupka nego i pravičnost samog ishoda – naglasili su suci Mirsad Ćeman i Larisa Velić na kraju izdvojenog mišljenja.
Zaključuju da u ovom predmetu nisu dani uvjerljivi razlozi ni za postojanje svih elemenata kaznenog djela, niti zašto je odgovornost individualizirana isključivo prema Selmi Cikotiću, zbog čega smatraju da su bivšem državnom ministru obrane povrijeđena prava iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Istina.media
