Pametno, neustrašivo novinarstvo

GDJE SU ZAVRŠILI MILIJUNI Zašto su građani financirali luksuzne ručkove i pranje rublja stranih agenata

Neuobičajeno topli 24. veljače 2023. godine u Banjoj Luci privodio se kraju uz kišu, dok je američki odvjetnik specijaliziran za međunarodno pravo Martin Lutz uredno sakupljao račune za skupocjene poslovne ručkove i hotelski smještaj. Budući da je već godinu i pol dana slovio za čestog gosta u gradu, Lutz je redovito unajmljivao stan, usluge vozača, ali i osobe zadužene za pranje njegove odjeće.

Ipak, šira javnost tada nije znala da je račun u visini od gotovo 1.400 dolara za dva lokalna ručka američki pravnik podmirio izravno novcem poreznih obveznika Republike Srpske.

Spomenuti izdaci predstavljaju tek dio aktivnosti koje on, rame uz rame s tvrtkom McGinnis Lochridge čiji je zaposlenik, provodi u sklopu lobiranja za interese Republike Srpske unutar Sjedinjenih Američkih Država. Samo tijekom tog jednog dana na takve se projekte potrošilo više od 3.300 dolara, pri čemu su troškovi, osim gastro-užitaka, obuhvaćali najam dvorane za sastanke procijenjen na 900 dolara te hotelski smještaj od 844 dolara.

Detaljnom analizom dosad neobjavljenih dokumenata preuzetih iz Registra stranih agenata (FARA) pri Ministarstvu pravde Sjedinjenih Američkih Država, istraživački projekti Detektor i Capital uspjeli su rasvijetliti točne iznose i svrhe na koje su inozemni lobisti, zastupajući Vladu Republike Srpske i službeno Sarajevo, u protekle četiri godine utrošili više od 5,64 milijuna dolara, odnosno približno deset milijuna konvertibilnih maraka.

Zakonske obveze i financijska usporedba

Zakon o registraciji stranih agenata u SAD-u propisuje strogo i iscrpno obrazlaganje svake stavke troškova, što nužno uključuje i prilaganje svakog pojedinačnog računa za ostvarene lobističke korake.

Temeljiti uvid u izvještaje potvrdio je da je Republika Srpska u razdoblju između 1. siječnja 2022. i 30. travnja 2026. godine na usluge lobiranja izdvojila više od 5,4 milijuna dolara. S druge strane, napori službenog Sarajeva, to jest Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (MVP BiH), bili su znatno skromniji, budući da je prvi ugovor sklopljen tek u travnju 2025. godine, od kada je za potrebe te institucije potrošeno 175.000 dolara.

Detektor i Capital usmjerili su fokus istraživanja na razdoblje od 2022. godine nadalje iz razloga što je tadašnja administracija Sjedinjenih Američkih Država upravo tada pooštrila sankcije usmjerene protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih političkih suradnika.

Financijski pokazatelji zorno prikazuju kako se lobiranje Republike Srpske kroz četverogodišnje razdoblje razvijalo od početne faze pasivne obrane do prave političke ofanzive, i to uoči i nakon ponovnog ulaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću, dok su se troškovi linearno kretali uzlaznom putanjom prateći konstantne političke krize u Bosni i Hercegovini.

Govoreći o ovoj temi, Ana Trišić-Babić, direktorica Ureda za međunarodnu suradnju Republike Srpske, naglasila je kako „ne postoji uspješno lobiranje bez uvjerljivih argumenata”.

U pisanoj izjavi upućenoj Detektoru i Capitalu pojasnila je kako bi tvrdnja da samo postojanje lobiranja automatski donosi željeni rezultat predstavljalo podcjenjivanje i Sjedinjenih Američkih Država i Republike Srpske.

„Ono donosi pristup, ali ishod zavisi od snage slučaja koji iznosite“, zaključila je ona.

Međutim, sasvim drugačije stajalište zauzima politička analitičarka Tanja Topić iz Banje Luke. Ona smatra da uložena financijska sredstva godinama nisu donosila mjerljive niti značajnije pomake za samu Republiku Srpsku, ali ističe da je ta financijska injekcija predstavljala prekretnicu za pojedince koji su se našli na udaru američkih sankcija.

„Ono što je definitivno bila ta neka prelomna tačka i što je donijelo određenu, vrlo značajnu korist, bilo je za sve one funkcionere, kompanije i članove porodica koji su se godinama nalazili na ‘crnoj listi’ SAD. Oni su politički i finansijski ‘prodisali’ upravo zahvaljujući tim lobističkim aktivnostima“, izjavila je Topić.

Kronologija trošenja novca građana

Učestala putovanja Martina Lutzea u Banju Luku započela su kao izravna posljedica pooštravanja američkih sankcija prema Miloradu Dodiku i krugu njegovih suradnika u siječnju 2022. godine, a koje su obrazložene djelovanjem koje narušava odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma. Lutz i njegovi suradnici tek su dio široke mreže stranih lobista koje je službena Banja Luka angažirala u namjeri da probije čvrsti američki diplomatski zid.

Izvještaji dokumentiraju kako su građani ovog entiteta, uz višemilijunske ugovore, financirali europske letove američkih zastupnika, njihove radne ručkove, sudske troškove, najam stambenih prostora u Banjoj Luci, pa čak i usluge osobnih vozača i pranja rublja. Za usporedbu, iz proračuna Republike Srpske u identičnom je vremenskom razdoblju za stambeno zbrinjavanje boračke populacije izdvojeno oko četiri milijuna maraka, što je upola manje od iznosa namijenjenog isključivo inozemnom lobiranju.

Precizne ekonomske analize potvrđuju da su vlasti u Republici Srpskoj unutar četiri godine potrošile svotu protuvrijednu čak 5.566 prosječnih plaća isplaćenih u tom bosanskohercegovačkom entitetu kako bi osigurale povoljniju startnu poziciju pred američkom administracijom.