Upeklo u Mostaru. Čelopek. Oni dani kad ni gušteri na kamen ne izlaze. Kad sunce prži kamen, beton i asfalt, a kamen, beton i asfalt prže čovjeka. Kad požališ što u gradu nema više drveća i parkova. Kad je temperatura visoka i kad je mjerena na visokoj poziciji – u Meteorološkoj stanici na Bijelom brijegu.
Kolika je dolje na u kotlini na asfaltu, kamenu i betonu, to nam nitko ne otkriva.
Za Istina.media ekonomist i pravnik Milenko Krčum
E, po takvom vremenu je osoba X krenula pribavljati dokumentaciju za ostvarivanje prava na kućnu njegu osobe koja leži nepomična. Čekala je duže nego što zakonom propisano da nadležni institut utvrdi činjenicu koju je mogao utvrditi odmah. Konačno, rješenje je tu. Institut primijenio svoju znanstve metode i utvrdio činjenice i stavio na papir. Potpis i pečat su tu.
E, tu počinje birokratska odiseja
U Centru za socijalni rad Grada Mostara službenica lijepo zaokruži brojeve s dugačke liste dokaza koje treba pribaviti. Između ostalog: “Uvjerenje o kretanju” (nepokretne osobe). Onda Centar za socijalni rad, koji je institucija Grada Mostara, traži da stranka pribavi uvjerenje od tog istog Grada da stranka već ne ostvaruje neko pravo (valjda s temelja prava boraca) ili slično.
Uvjerenje, potvrda, uvjerenje, potvrda.
Pa ti obilazi razne institucije…
Uvjerenje o državljanstvu: Matična služba radi do 13.00 sa strankama. Nije palo ni na pamet gradonačelniku da prilagodi radno vrijeme potrebama stranaka. A tko zna, možda službenici nisu mogli više izdržati nesnosno strujanje hladnog zraka iz klima uređaja. U jednoj instituciji koja se nalazi nedaleko od matičnog ureda službenici i namještenici su tražili da se skrati radno vrijeme. Kao da rade na baušteli.
I onda ti tapa-tapa… Tražiš hlad ispod krošanja drveća, ne bi li se provukao. Ali u hladu nema hlada. I hlad prilagodio radno vrijeme. Čelopek ne samo da peče čelo. Mozak bi da prokuha. Mozgokuh.
Jadna osoba X je žrtva globalnog zatopljenja i lokalnog zaglupljenja (zaglupljenja lokalnih vlasti). Kako je i tko je koga doveo u službu, zna se. Kako je i tko je postavio voditelje institucija.
Uglavnom, nikoga nije briga za jedno od osnovnih pravila upravnog postupka:
Isprave o činjenicama
Od stranke se neće tražiti da pribavi i podnese dokaze koje brže i lakše može pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu dužni izdavati po članu 170. ovog zakona – /st. 2 čl. 135. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH/
Nadalje, čl. 158. st. 4. – zabranjuje organima i institucijama tražiti od stranaka uvjerenja/javne isprave o činjenicama iz službenih evidencija
U čemu je onda problem, zašto se te odredbe ne primjenjuju? Za nositelje javne vlasti, jasno mi je: njih nije briga za stajalište javnosti o funkcioniranju vlasti. Ali što je sa stajalištem korisnika usluga javnih službi? Zašto se oni ne bune?
Zato što je uvijek ili vrlo vruće, ili jako hladno ili pada kiša ili je sparina ili je… Uvijek postoji razlog za inertnost.
Zapravo, dijagnoza bi mogla biti: Hiponeurozis – sindrom nedostatka nervozne reakcije građana. Mogla bi to biti i HIPOMUHANATOST, od grčkog prefiksa hypó – ispod, nedovoljna razina, i bosanskog muhanat (vjerojatno turcizam): Nedostatak zahtijevnosti, cjepidlačenja, nedostatak sklonosti zamjeranju.
Dakle, narode, čelopek je prirodan i moraš ga podnositi. Neodgovorna vlast je također prirodna, jer joj ništa ne zamjeraš. Prirodna posljedica izostanka tvoje zahtijevnosti. No, neodgovornu vlast ne moraš podnositi.
