Tridesetpetogodišnji Aleksandar Dinić nosio je metak godinama sa sobom kao uspomenu s ukrajinskog ratišta. Policija ga je pronašla među njegovim stvarima u siječnju ove godine dok su ga uhićivali zbog ubojstva počinjenog nekoliko dana ranije u podnožju Avale. Muškarac, ubijen 16. siječnja, bio je osumnjičen da je jedan od članova Balkanskog narko-kartela – toj grupi sudi se za krijumčarenje 324 kilograma kokaina iz Južne Amerike u zemlje Europe.
Aleksandra Dinića su za posao plaćenog ubojice, kako je kasnije ispričao u tužiteljstvu, angažirali pripadnici kriminalnog Kavačkog klana iz Crne Gore.
Od 2015. godine deseci ljudi ubijeni su u ratu Kavačkog i Škaljarskog klana. Sukob je počeo pošto je 300 kilograma kokaina nestalo iz stana u Valenciji. Jedna od prvih žrtava bio je Goran Radoman, ubijen u garaži u Beogradu. U međuvremenu, sukob je prevazišao granice Balkana – ubojstva su se nizala u Crnoj Gori, Turskoj, Austriji, Grčkoj, Španjolskoj…
Tijekom iznošenja obrane pred tužiteljem, Dinić je rekao da se nikada nije osjećao kao pripadnik bilo koje organizirane kriminalne grupe. Imao je, međutim, iskustvo s ratišta u Ukrajini, gdje se borio na strani proruskih snaga, i potrebu da brzo dođe do gotovine koja bi mu osigurala novi život.
Kobni susret u snijegu kod Sopota
Aleksandar Dinić nikada ranije nije upoznao 43-godišnjeg Živka Bakića. Sreli su se jednom, dan prije zločina. Bakić je bio u kućnom pritvoru s elektroničkim nadzorom – nanogicom, a svakoga dana imao je pravo na šetnju od sat vremena. Dinić je danima proučavao rutinu svoje buduće žrtve. Promatrao ga je poput plijena dok šeta šumom u blizini Sopota. U jednom momentu Dinićev automobil se na tren zaglavio u snijegu – upravo tada mu je Bakić, koji je prolazio tuda, ponudio pomoć.
Dan kasnije, na istom tom mjestu, ispričao je Dinić pred tužiteljstvom, sasuo je sedam metaka iz heklera u osumnjičenog narkodilera. Bakićevo telo ostalo je sklupčano u snijegu, a Dinić se pažljivo zaleđenim putevima odvezao s mjesta zločina sa svojom Lanom, haskijem koji ga je čekao u automobilu.
Do toga da ispuca sedam metaka u Bakića, Dinića je doveo razgovor s dilerom od kojeg je nabavljao marihuanu. On je pred tužiteljstvom ispričao da je u jednoj beogradskoj kladionici, u kojoj je tada radio, rekao svom dileru da ga zanima dodatni posao. Preko njega je stupio u kontakt s logističarom Kavačkog klana u Srbiji, koji mu je za likvidaciju obećao 100.000 eura.
Ono što ga je preporučilo za ovaj posao bilo je zapravo iskustvo s ukrajinskog ratišta. Dinić se nalazi u evidenciji nezvaničnog ukrajinskog sajta Mirotvorec, gdje je opisan kao borac nelegalne oružane formacije na teritoriju Ukrajine, u Luganskoj oblasti. Prema podacima s ovog sajta, u bazu je unet u kolovozu 2015. godine.
Nekažnjeno ratovanje i ratne traume
Za kazneno djelo učešća dobrovoljaca ili plaćenika na stranom ratištu u Srbiji je zaprijetila kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ukoliko je netko sudjelovao u sastavu grupe, čeka ga i veća kazna zatvora, od jedne do čak osam godina. Kada je riječ o organiziranju sudjelovanja u ratu ili oružanom sukobu u stranoj državi, propisana zatvorska kazna je od dvije do deset godina. Ipak, Aleksandar Dinić nikada nije pred sudom odgovarao za učešće u ratu u Ukrajini.
Nije poznato koliko je vremena proveo na ratištu, ali fotografije s društvenih mreža i foruma pokazuju da je tamo bio 2014. godine. Prije nego što je uhićen zbog ubojstva Bakića, Dinić je često bio pred sudom – zbog krađa, prometnih nesreća i droge. U nekoliko navrata je i psihijatrijski vještačen, međutim nikada nitko nije posvetio pažnju njegovom eventualnom posttraumatskom ratnom sindromu.
“Govorio mi je o ratištu u Ukrajini kao o klanici i prevari. Mislim da se nikada nije oporavio od tog perioda života i da je tamo vidio i doživio jezive stvari”, izjavio je za BIRN njegov odvjetnik, koji je tražio da ostane anoniman.
“Postao je još usamljenija osoba s poprilično neurednim životom. Često mijenjanje privatnih stanova, poslova, radio je u kladionici, kao dostavljač hrane, na benzinskim pumpama, mijenjao je i raspoloženja, a gotovo svakodnevno je koristio marihuanu, nekada i druge vrste narkotika, često se i opijao,” dodao je.
Jedan od iskusnih boraca s ukrajinskog ratišta kaže da nije upoznao Dinića, ali da se on uklapa u profil oportunista koji dolaze na front u Ukrajini.
“Znate, ljudi odlaze kao dobrovoljci na ratišta iz ideoloških razloga, ali mnogi od njih odlaze i kao plaćenici, odnosno avanturisti ili čisti oportunisti, nadajući se da će tamo ili zaraditi boreći se, pa i ubijajući, mada mnogi računaju i na ratno profitiranje pljačkom”, objasnio je veteran za BIRN.
Ipak, dodao je da je vrlo moguće da je rat ostavio posljedice na Dinića.
“Bez obzira na to što smatram da je riječ o oportunisti, vrlo je vjerojatno da je imao PTSP. Rat je jeziva stvar, oko vas lete geleri i dijelovi tijela i svakog minuta se pitate jeste li vi sljedeći na spisku mrtvih. Poslije toga se nitko ne vraća isti”, kazao je on.
Sudski postupci i statistika stranih ratišta
Analiza dobivenih odgovora od svih viših javnih tužiteljstava u Srbiji pokazuje da je od 2014. godine do travnja 2026. godine ukupno pokrenuto 60 predmeta za kaznena djela sudjelovanja u ratu ili oružanom sukobu u stranoj državi iz članka 386a Kaznenog zakona i organiziranja sudjelovanja iz članka 386b.
U posljednje četiri godine, odnosno od 2022. do travnja 2026., evidentirana su najmanje 23 predmeta za kazneno djelo sudjelovanja na stranom ratištu, dok su za organiziranje boraca evidentirana najmanje dva predmeta, a u jednom predmetu osoba se tereti za oba. U ovom periodu, prema podacima koje su tužiteljstva dostavila BIRN-u, donete su tri osuđujuće presude po sporazumu za učešće u sukobima u inozemstvu, dvije obustave postupka zbog smrti, jedna odbacena kaznena prijava, dok nema konačnog epiloga za predmete koji se odnose na organiziranje dobrovoljaca i plaćenika.
Poslije uhićenja zbog ubojstva, Aleksandar Dinić je danima šutio. Plakao je, zabrinut zbog budućnosti Lane, njegovog haskija, plašeći se da će pas biti uspavan jer mu je Lana bila jedina obitelj s obzirom na to da se godinama unazad otuđio od ostalih članova familije.
Dinić je i uhićen, poslije više od deset dana skrivanja, dok je šetao psa, što je bio jedini razlog napuštanja štek stana koji mu je kriminalni klan iznajmio. Kada su tužiteljstvo i policija kontaktirali poznanike osumnjičenog i udomili Lanu, djelovalo je da mu je laknulo. Dok je pred tužiteljem govorio o ubojstvu Živka Bakića nije plakao, ali je rekao da se kaje. Branitelja po službenoj dužnosti zanimalo je na kraju njegova iskaza u kakvom se psihičkom stanju vratio iz Ukrajine.
“Pa prvih četiri mjeseca nakon što sam se vratio ja se uopće nisam trijeznio, skoro sve vrijeme sam bio pijan pokušavajući da sam sa sobom da se usaglasim. Pa pretpostavljam da je ostalo još toga, mada ne znam, teško je, teško je odgovoriti na to pitanje mislim, najteže je govoriti o sebi sada”, odgovorio je Dinić.
Diniću nikada nije isplaćeno 100.000 eura za ubojstvo navodnog člana Balkanskog kartela, a trenutačno se nalazi u pritvoru gdje čeka suđenje.
Istina.media
