U ugovoru koji je javno objavljen u američkom FARA sustavu i koji je 24. srpnja potpisao predsjednik HDZ-a Dragan Čović, navodi se da je cijena angažmana 30.000 američkih dolara mjesečno, što ne uključuje porez.
Vanjskopolitički novinar i osnivač Inicijative za strateške analize Harun Karčić ugovor ocjenjuje sinergijom dvaju procesa.
“S jedne strane, imate izbore na kojima HDZ želi osigurati potpunu političku dominaciju i legitimitet unutar hrvatskog biračkog tijela. S druge strane, imate iznimno snažan pritisak američke administracije oko Južne interkonekcije — projekta koji Washington promatra kao ključno pitanje energetske sigurnosti i presijecanja ruske ovisnosti o plinu u ovom dijelu Europe”, navodi Karčić za Detektor.
On kaže da je razdoblje u kojemu je ugovor potpisan sve samo ne slučajno. Prema njegovim riječima, prozor od kraja srpnja do kraja listopada pokriva kompletnu završnicu izborne kampanje, same izbore i ono najkritičnije razdoblje neposredno nakon zatvaranja birališta, kada počinju političke kalkulacije i slaganje poslijeizbornih koalicija.
Karčić dodaje da bi svođenje ugovora isključivo na izbornu kampanju bilo analitički plitko. Izborna godina je idealan paravan – HDZ kroz angažman Mercuryja nastoji u Washingtonu opravdati svoje stavove oko formiranja novog poduzeća u Mostaru ne kao opstrukciju američkog strateškog projekta, već kao pitanje ustavne ravnoteže i zaštite interesa uoči i nakon izbora, smatra Karčić.
Kurt Bassuener, osnivač i suradnik pri Vijeću za politiku demokratizacije, na ugovor gleda kao na formalni ulazak HDZ-a u lobističku igru u SAD-u, s pokušajem da utječe na američke politike prema BiH u skladu sa svojom agendom, koja je prilično otvoreno prisutna u javnosti.
Navodi da Republika Srpska to radi još od 2007. godine, s vidljivim koristima 2009. godine, kada je došlo do okončanja mandata međunarodnih sudaca i tužitelja, kao i prošle godine, kada su Miloradu Dodiku i njegovoj obitelji, Željki Cvijanović i drugima ukinute sankcije. Bassuener dodaje da bi se moglo tvrditi i da je došlo do općeg zaokreta politike prema “lokalnim rješenjima“, što također ide u korist HDZ-a BiH.
Prema njegovu izračunu, RS ima 15 upisa u FARA registru, što djeluje pretjerano s obzirom na to da je riječ o teritoriju koji gotovo sigurno ima manje od milijun stanovnika, dok je Ministarstvo vanjskih poslova BiH tek nedavno ušlo u ovu sferu – bez ikakvog značajnijeg utjecaja.
“Sasvim je jasno da HDZ BiH želi ostvariti veći utjecaj u već povoljnom okruženju reakcionarne Trumpove administracije. Max Primorac, ranije angažiran u Zakladi Heritage (Heritage Foundation), koji je bio glavni zagovornik njihovih stavova u političkom okruženju Washingtona, više nije tamo niti svoje stavove iznosi s te platforme”, navodi Bassuener za Detektor.
Zaklada Heritage je u veljači 2026. objavila članak svog istraživača Primorca pod naslovom “Islamistička država na granici NATO-a”, u kojemu se, između ostalog, tvrdi da muslimani u BiH odbijaju političku jednakost sa Srbima i Hrvatima u BiH te da bi Sarajevo, imajući u vidu stabilnost NATO-a, trebalo biti mudro i prestati s opresijom nad kršćanskim susjedima.
Zaklada je godinu ranije objavila izvješće Primorca, u kojemu se tvrdi da je Ured visokog predstavnika (OHR) glavni uzrok političke disfunkcionalnosti BiH i da je postao “imperijalni upravitelj” koji potkopava domaći suverenitet.
Bassuener pojašnjava da se u Europskoj uniji veliki dio te agende može provoditi kroz obitelj Europske pučke stranke (EPP), čiji je član matični HDZ u Hrvatskoj, zajedno sa svojom „podružnicom“ u BiH – koja ima značajnu ulogu u njihovoj agendi, s obzirom na to da je BiH zapravo jedina značajnija vanjskopolitička tema Hrvatske.
Za političku analitičarku iz Banje Luke Tanju Topić očito je da je Čović poslušao političkog prijatelja Dodika i krenuo njegovim lobističkim stopama. Prema njezinim riječima, Dodikovo iskustvo je dragocjeno, pa se nastoji iskoristiti svaki trenutak američke naklonjenosti kršćanskim vrijednostima.
“Naravno, ne treba poistovjetiti rad lobističkih kuća sa stavovima State Departmenta i slijepo vjerovati domaćim spin-majstorima koji ove aktivnosti poistovjećuju s ‘prijateljstvom s Trumpom’. Namjera ovih aktivnosti je lobiranje za ‘hrvatsko pitanje u BiH’, što implicitno ukazuje na povezanost s izborima, a drugi dio odnosi se na najveći američki interes u BiH trenutačno – Južnu interkonekciju”, zaključuje Topić.
Ranije je za Detektor Adnan Huskić, profesor s Političkih znanosti i međunarodnih odnosa Sarajevske škole znanosti i tehnologije (SSST), izjavio da je ovaj potez HDZ-a BiH logičan s obzirom na to da je “dokazano da je američka moć na prodaju”.
“Jasno je da su svi vidjeli da je američka moć na prodaju, kao što i jest, pa ovo rade kako bi poboljšali svoj status (standing) i svoje šanse za bilo koje buduće planove”, rekao je Huskić.
Karčić navodi da ono što Čović želi od Mercuryja – a to su stručnjaci za krizne komunikacije i odnose s javnošću (public affairs) koji odlično poznaju hodnike na Hillu — jest plasirati tezu: “Mi nismo protiv američkog plina, mi smo za američki plin, ali želimo da njime upravlja subjekt sa sjedištem u Mostaru kako bismo osigurali institucionalnu ravnopravnost.”
“Dakle, cilj je prepakirati političko-ekonomski uvjet u principijelno ustavno pitanje i dobiti na vremenu dok se ne završi izborna kriza”, smatra Karčić.
Prema potpisanom ugovoru, “Mercury” se obvezuje da će raditi i na jačanju odnosa HDZ-a BiH s institucijama i predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država, NATO-a, Europske unije i “drugih relevantnih međunarodnih zainteresiranih strana”.
Za Karčića, to je, u jeziku lobiranja u Washingtonu, klasični “prozapadni štit”.
Karčić pojašnjava da kada se u ugovor stavi posvećenost NATO-u, SAD-u i EU – šalje se poruka američkim donositeljima odluka da ste stabilan, euroatlantski partner na terenu. Za HDZ je to ključno jer neutralizira optužbe da njihovo taktičko partnerstvo sa SNSD-om i Dodikom slabi prozapadni smjer države.
“To je pokušaj da se HDZ u Washingtonu brendira kao bedem zapadnih vrijednosti u BiH, čime se poručuje da je unutarnja stabilnost — kako je oni vide, kroz Dayton i konstitutivnost — zapravo preduvjet ukupne sigurnosne arhitekture ove regije”, kaže Karčić.
Bassuener smatra da je ugovor prilično “vanilla“ – odnosno sadrži ono što bi se očekivalo – ravnopravnost konstitutivnih naroda, “očuvanje mira, stabilnosti, teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera (BiH)“, kao i općenito predstavljanje stavova HDZ-a američkoj vladi, izabranim predstavnicima, medijima i široj javnosti.
“Međutim, znatno je manje eksplicitan od izjava koje su već javno dostupne o trećem entitetu, ‘diskriminaciji’ Hrvata, izbornoj reformi i slično”, navodi Bassuener.
Predstavnici Zaklade Heritage, jedne od najutjecajnijih konzervativnih organizacija na svijetu, koja je ove godine u Zagrebu organizirala skupove na kojima se zagovarao treći entitet u BiH, lobistički su obilazili predstavnike Europskog parlamenta, objavio je ranije Detektor. Jedan od tih zastupnika nakon tog se sastanka zalaže za reviziju Daytonskog mirovnog sporazuma.
U organizaciji te zaklade, u travnju 2026. godine u Zagrebu je održan TradFest, koji je na službenoj stranici bio opisan kao “festival tradicije i konzervativnih ideja, nasuprot takozvanim ‘naprednim’ i militantno-sekularističkim idejama i politikama koje nastoje uništiti izvorne tradicionalne, konzervativne i kršćanske temelje kulture u Hrvatskoj, Europi i Zapadnom svijetu”.
Jedna od tema na TradFestu bila je i “Bosna i Hercegovina: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta”, gdje je prikazana karta podjele BiH na tri “republike” – srpsku, hrvatsku i bošnjačko-muslimansku.
TradFest je podržala zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko, koja je ispred Europske pučke stranke (EPP) zadužena, pored drugih organizacija, i za komunikaciju sa Zakladom Heritage. Ona za Detektor kaže kako ne smatra da je revizija Daytona trenutačno realna opcija.
“Ja se zalažem za punu implementaciju, poštovanje Daytonskog sporazuma i duha Daytonskog sporazuma. On se ne poštuje; da se poštuje, Hrvati bi imali svog člana Predsjedništva i imali bi pravedan izborni zakon. Za reviziju trebate imati druga dva naroda na svojoj strani. Srbi na to ne bi pristali, a ni Bošnjaci u ovakvoj konstelaciji ne bi pristali na dublju reviziju”, tvrdi Zovko.
Šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman tijekom posjeta Bosni i Hercegovini izjavio je da se Zagreb “neće umoriti” u svojim zahtjevima za izmjenom Daytona te da će i dalje s EU-om i SAD-om govoriti o potrebi ograničenih ustavnih promjena i izmjene Izbornog zakona, kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovini ostvarili svoja prava.
Karčić navodi da HDZ ovim potezom jasno daje do znanja da ne vjeruje da Veleposlanstvo BiH u Washingtonu ili Ministarstvo vanjskih poslova mogu ili žele zastupati njihove specifične političke ciljeve. Drugo, to pokazuje preuzimanje modela koji u Republici Srpskoj gledamo već godinama — gdje se entitetskim ili stranačkim novcem zakupljuju u FARA-i registrirani agenti kako bi se vodila paralelna vanjska politika.
“To je prelazak na agresivniji, zapadni model lobiranja gdje se utjecaj jednostavno kupuje na tržištu. Dugoročno, kada političke stranke vode odvojene, privatne lobističke kampanje u Washingtonu sa suprotstavljenim narativima, to dodatno razbija koheziju države i pred strancima stvara sliku duboko fragmentiranog društva u kojemu ne postoji minimum konsenzusa ni o jednoj strateškoj temi”, zaključuje Karčić.
Istina.media
