Povodom nedavno održane klauzure HDZ-a BiH u Mostaru, javnosti se priopćenjem obratio Zdenko Lučić. Uspoređujući stranačko okupljanje s piramidalnim sustavima koji prodaju iluziju uspjeha, Lučić se posebno osvrnuo na prezentirane rezultate anketa kojima se hvali stranački vrh.
Upozoravajući na sveprisutni strah među građanima, istaknuo je kako podatak da više od polovice ispitanih Hrvata ne iskazuje podršku nijednom kandidatu predstavlja ozbiljno upozorenje, a ne razlog za slavlje.
Njegovo priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti:
Takozvani „lanci sreće“, odnosno piramidalni sustavi, okupljaju ljude uz motivacijske govore, bodrenje i stvaranje iluzije zajedništva, sreće i uspjeha.
Organizatori su u skupim odijelima, osmijesi su namješteni, poruke optimistične, a cilj je uvjeriti okupljene da sustav funkcionira. Problem nastaje kada se ugase reflektori i kada iluziju treba usporediti sa stvarnošću.
Upravo me na takvo okupljanje podsjetila jučerašnja „klauzura“ HDZ-a BiH koju je u Mostaru organizirao Dragan Čović.
Ponovno smo slušali fraze o „stabilnoj, prosperitetnoj i europski usmjerenoj Bosni i Hercegovini“ te o „očuvanju ravnopravnosti Hrvata“.
Posebno mi je zanimljiva riječ „očuvanje“. Očuvati možete nešto što već imate. Ako su Hrvati danas doista ravnopravni, što onda godinama popravljamo?
Za podizanje raspoloženja na klauzuri poslužila je i anketa provedena prije više mjeseci.
Anketa prije toga nije bila javno predstavljena. Rezultate je stranačkom vrhu iznio upravo Dragan Čović, a javnost ih sada upoznaje kroz Večernji list.
I upravo su rezultati zanimljiviji od naslova.
Među ispitanim Hrvatima 29 posto tada nije znalo za koga bi glasovalo, 15 posto odbilo je odgovoriti, a 10 posto reklo je da ne planira izići na izbore.
Dakle, čak 54 posto ispitanih Hrvata u tom trenutku nije iskazalo podršku nijednom kandidatu.
I sve to u istraživanju koje pokazuje raspoloženje birača u trenutku njegova provođenja, što naglašava i sam Večernji list. Ne radi se o prognozi konačnog rezultata.
Da sam na mjestu ljudi koji vode HDZ BiH, te brojke ne bih doživio kao razlog za slavlje. Doživio bih ih kao ozbiljno upozorenje.
U razgovorima s ljudima riječ koju možda najčešće čujem jest strah.
Strah za posao. Strah za egzistenciju. Strah za budućnost djece. Strah od toga što će se dogoditi ako javno kažu što misle.
Zato me u toj anketi, mnogo više od pojedinačnih postotaka, zanima golema skupina ljudi koja se nije opredijelila ni za koga.
Možete organizirati klauzure, birati brojke koje vam odgovaraju i od njih stvarati sliku velikog uspjeha.
Ali iza naslovnice ostaje jedna vrlo jednostavna činjenica.
29 posto Hrvata još nije odlučilo.
Više od polovice ispitanih nije podržalo nijednog kandidata.
Iluzija je jedno. Stvarnost je nešto sasvim drugo.
