Politički analitičar Davor Gjenero kaže za Istina.media da su političke elite na Balkanu, koje se često koriste populizmom i nacionalističkim narativima, u suštini usmjerene na korupciju i nastojanje da uspostave apsolutnu vlast.
Na Zapadnom Balkanu Moskva ne mora proizvoditi krize da bi njima upravljala, dovoljno je da pronađe političke elite spremne da vlastite interese, nacionalne podjele i otpor europskim reformama pretvore u prostor za ruski utjecaj. Upravo na tom spoju domaće borbe za moć i interesa Kremlja nastaje savez u kojem kriza postaje korisna za obje strane.
Nacionalistički narativi
Politički analitičar Davor Gjenero kaže za Istina.media da su političke elite na Balkanu, koje se često koriste populizmom i nacionalističkim narativima, u suštini usmjerene na korupciju i nastojanje da uspostave apsolutnu vlast.
„Najveći neprijatelji takvim elitama dva su koncepta zapadnih demokracija: vladavina prava i ograničavanje vlasti. Zato su takve političke elite prirodni saveznici Putinova totalitarnog režima u otporu europskoj integraciji Balkana, dakle uspostavljanju načela vladavine prava, zaštite ljudskih prava, kontrole vlasti i nulte tolerancije prema korupciji“, ističe Gjenero.
Prema njegovim riječima, balkanske države Putinovu totalitarnom režimu služe kao izvor nestabilnosti na rubu Europske unije. Zato je Moskvi važno održavati takvu strukturu političkih elita u tim državama i sprečavati demokratsku konsolidaciju. Jedan od instrumenata „hibridnog utjecaja“ ruskog režima, tvrdi Gjenero, upravo je opstrukcija europeizacije Zapadnog Balkana.
„Isto tako, sve političke opcije koje zagovaraju europeizaciju i demokratsku konsolidaciju u tim državama izložene su otvorenom ili prikrivenom pritisku ruskog totalitarnog režima. Najbolji primjer toga je potpora Putinovog režima, pa čak i otvoreno djelovanje tajnih službi tog režima, autoritarnom režimu Aleksandra Vučića u njegovoj borbi protiv socijalne dinamike uspostavljene studentskim i građanskim protestima. Narativ o takozvanim obojenim revolucijama, koji potiče Rusija, a prihvaćaju njihovi autoritarni štićenici u Srbiji, sjajna je ilustracija ovog odnosa“, kaže Gjenero.
Dalje tvrdi da će svaki ozbiljniji posmatrač lako vidjeti i otvoreni angažman tajnih službi Putinovog režima u, kako kaže, unutarnjem rastakanju demokratskog pokreta u Srbiji. Prema njegovim riječima, unatoč povremenim napetostima između Vučića i njegove nomenklature s totalitarnim režimom u Moskvi, kako se približavaju parlamentarni izbori u Srbiji, njihovo oslanjanje na Putinov režim postaje sve otvorenije i očitije.
Vrlo je, kaže Gjenero, sličan obrazac onome što se nakon parlamentarnih izbora 2020. događalo u Crnoj Gori. Iako su u prethodnom razdoblju Putinovi i Vučićevi štićenici izgubili nadzor nad dijelom političkih procesa, sada, kada je proces pristupanja Crne Gore EU ušao u završnu fazu, tvrdi, ti „hibridni“ utjecaji ruskih i srpskih političkih klijenata postaju sve agresivniji.
Sličan obrazac prisutan je i u Bosni i Hercegovini, gdje su nacionalizam i korupcija važan oslonac političkog djelovanja, dok je sprečavanje ili usporavanje europske integracije jedan od ključnih političkih ciljeva.
Energetski sektor kao oruđe
Koliko je veza pojedinih političkih aktera u BiH s Moskvom otvorena, pokazuje i primjer Milorada Dodika. On je 9. svibnja 2026. godine u Moskvi sudjelovao na obilježavanju Dana pobjede, a potom se u Kremlju sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Nakon sastanka Dodik je rekao da je potvrđena saradnja s Moskvom na „strateškom nivou“.
Istovremeno, Dodik je iznio izrazito negativnu ocjenu Europske unije, tvrdeći da je Europa „izgubila sve što je mogla“ i da će morati dolaziti u Rusiju po energiju i tržišta. Takve poruke dodatno ilustriraju obrazac u kojem se političko oslanjanje na Moskvu povezuje s retoričkim i političkim udaljavanjem od evropskih integracija.
Dodikov primjer pokazuje kako ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu ne mora nužno podrazumijevati direktno nametanje političkih odluka. Dovoljno je održavati bliske odnose s domaćim političkim akterima koji imaju vlastiti interes da produbljuju nacionalne podjele, osporavaju europski put i jačaju narativ o Rusiji kao alternativnom političkom i ekonomskom partneru.
Istina media i ranije je pisala o ruskom utjecaju na Zapadnom Balkanu, a sagovornici su tada ocijenili da se on ne temelji samo na politici i energetici, već prije svega na širenju straha, nacionalističkih narativa i dezinformacija koje, koristeći slabosti podijeljenih društava, usporavaju demokratski razvoj i evropski put regije.
Dragan Šormaz, osnivač Euroatlantskog savjeta Srbije, za Istina media kazao je ranije da posebno ranjivom u ovom kontekstu vidi Bosnu i Hercegovinu, te da ovakav narativ koriste samo političarima koji ga upotrebljavaju za stvaranje osobne moći, preko koje dolaze do ličnog bogatstva. Šormaz smatra da će se to promijeniti tek kada građani odbiju da ih pri glasovanju vodi strah od novog rata i prednost daju političarima koji nude programe usmjerene na budućnost.
Energetski sektor je oruđe, dodaje, zbog čega, prema njegovim riječima, toliko dugo traje prisilno odricanje Rusije od NIS-a u Srbiji. Tvrdi da je preko NIS-a Rusija kontrolirala političare, medije i znanstvene ustanove u regiji, te navodi da Srbija i BiH nisu izgradile plinovode kojima bi se transportirao alternativni plin na tržište upravo zbog ruskog utjecaja preko, kako kaže, „korumpiranih političara“.
„Svi obratite pažnju: tko god je protiv diverzifikacije energetskog sektora, tko god govori o tome da je američki plin skup ili da je ruska nafta jeftina… taj je sigurno na neki način pod utjecajem Rusije. Bez izuzetka!“, poručuje Šormaz.
Sličnog stava je i Nikola Lunić, konsultant iz područja geopolitike i sigurnosti, koji je za Istina media ocijenio da „energetska ovisnost o ruskom plinu i nafti omogućava Moskvi dugoročno političko pozicioniranje kroz državne kompanije i infrastrukturne projekte“.
„Ovakvi aranžmani često stvaraju i mrežu političko-ekonomskih interesa koja dodatno učvršćuje ruski utjecaj“, izjavio je ranije Lunić.
Z.Đelilović/Istina.media
