Zdenko Lučić uputio je priopćenje za javnost u kojem, pozivajući se na izvješća MMF-a i drugih međunarodnih institucija, upozorava na alarmantnu razinu korupcije u sustavu javnih nabava u Bosni i Hercegovini.
Lučić izravno proziva Ured za žalbe BiH, ističući kako je to tijelo, umjesto da sprječava nezakonitosti, pod utjecajem političkih stranaka postalo samo središte korupcije. Navodeći primjere spornih odluka i stranačkog kadroviranja, upozorava na pogubne ekonomske posljedice takvog upravljanja, koje rezultiraju rekordnim proračunskim deficitom i nekontroliranim rastom vanjskog duga.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Prema izvještaju MMF-a, ali i drugih međunarodnih institucija, najveća korupcija u BiH odnosi se na sustav javnih nabavki.
U samom središtu korupcije nalazi se Ured za žalbe, sa sjedištem u Sarajevu i podružnicama u Mostaru i Banjoj Luci, koji bi po svojoj funkciji trebao onemogućiti korupciju. Međutim, s obzirom na to da korupcija cvjeta, prva odgovorna institucija upravo je ovaj Ured.
Bit problema nalazi se u samom načinu izbora članova Ureda, koje na petogodišnje mandate biraju političke stranke (SNSD, HDZ, Trojka, SDA…) i po čijem nalogu postupaju.
Posebno je zanimljiv Ured u Sarajevu, u kojem, između ostalih, sjede Marko Kolobarić, nećak nadaleko poznatijeg Branka Kolobarića, i Nikolina Silak, poslušnica nadaleko poznatije Lidije Bradare.
U njihovim mandatima postoji bezbroj neobjašnjivih i nezakonitih odluka, a najčešće se spominje odbijanje žalbe francuske tvrtke THALES, koja je jednoglasno odbačena u korist njemačkog MUEHLBAUERA, koji je potom potpisao ugovor s Infinity grupom, čime su zadovoljeni apetiti sve tri strane.
Odluke, propusti i svjesno kršenje Zakona o javnim nabavkama najočitiji su primjer sustavne korupcije, koja doslovce razara povjerenje investitora u BiH te predstavlja najozbiljniji udar na proračune.
Srž problema, kao i u drugim primjerima sistemske korupcije, jest činjenica da članove ovakvih tijela izravno imenuju političke stranke, glavni nositelji korupcije u BiH.
Najbolja ilustracija mjere u kojoj proračun BiH „curi“ na sve strane procjena je MMF-a, koja kaže da će BiH u 2026. godini ostvariti rekordan deficit od 1,5 milijardi KM – „dug raste brže nego sposobnost države da ga servisira“.
Kao i obično, vanjski dug pokrit će se novim vanjskim zaduživanjima, umjesto rezanjem besmislene potrošnje i obuzdavanjem korupcije.
MMF se posebno osvrće i na javna poduzeća, opisujući ih kao politički, a ne ekonomski sustav – „ona su izvor fiskalnog rizika. Korupcija i neučinkovito upravljanje javnim poduzećima izravno koče investicije i rast, smanjuju učinkovitost javne potrošnje i narušavaju povjerenje u institucije“.
Očito je da se novac građana dijeli šakom i kapom. Zaduživanje raste, a sve kako bi „lideri“ zadržali kontrolu nad institucijama, posebno onima koje bi trebale biti brana korupciji, poput Ureda za žalbe BiH.
Zdenko Lučić
