Nova pravila Europske unije o ambalaži već donose dodatne zahtjeve tvrtkama iz Bosne i Hercegovine koje izvoze na europsko tržište, dok će domaći propisi, infrastruktura za prikupljanje i reciklažu te sustav kontrole tek morati biti znatnije prilagođeni novim standardima.
Uredba EU 2025/40 o ambalaži i ambalažnom otpadu primjenjuje se od 12. kolovoza ove godine i predstavlja znatno širi zaokret od dosadašnjeg europskog sustava.
Obuhvaća svu ambalažu bez obzira na materijal i postavlja zahtjeve koji se odnose na njezin sastav i dizajn, reciklabilnost, smanjenje količine ambalaže, ponovnu uporabu, udio recikliranih materijala, označavanje i upravljanje otpadom. Uredba je stupila na snagu 11. veljače 2025., a najveći dio njezinih odredbi počeo se primjenjivati 12. kolovoza 2026. godine.
Za Bosnu i Hercegovinu, koja nije članica EU-a, nova uredba ne postaje automatski dio domaćeg zakonodavstva. Međutim, njezine su posljedice za dio bh. gospodarstva već neposredne; proizvodi koji se stavljaju na tržište Europske unije moraju ispunjavati tamošnje zahtjeve, bez obzira na to gdje su proizvedeni.
Potpredsjednik Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine Zdravko Marinković kaže za portal Fena EU da će nova pravila bh. tvrtke koje izvoze na europsko tržište staviti praktično u istu poziciju kao i njihove konkurente iz država članica EU-a.
“Uredba ne radi razliku između europskih tvrtki i tvrtki koje isporučuju robu na europsko tržište. Dakle, pogađat će na identičan način i naše tvrtke”, kazao je Marinković.
Nova su pravila dio europskog prelaska s linearnog modela proizvodnje i potrošnje prema kružnom gospodarstvu, u kojem bi se količina otpada trebala smanjivati već u fazi dizajna proizvoda i ambalaže, a materijali što duže zadržavati u gospodarskom ciklusu.
Najveće promjene, prema Marinkovićevoj procjeni, očekuju tvrtke koje koriste velike količine ambalaže, prije svega prehrambena industrija, industrija pića i kemijska industrija, ali i sami proizvođači ambalaže od papira, plastike, stakla i drugih materijala.
Vanjskotrgovinska komora BiH je, kaže, nakon donošenja uredbe organizirala konferenciju i niz seminara kako bi domaće tvrtke upoznala s novim obvezama. Ipak, stupanj njihove spremnosti nije jednak.
“Neki za to znaju, neki ne znaju. Nadam se da su tvrtke u prethodnom razdoblju ovo shvatile krajnje ozbiljno i počele se prilagođavati”, rekao je Marinković.
Dodaje da izazovi nisu karakteristični samo za BiH jer dio tvrtki u samoj Europskoj uniji još nije potpuno spreman za novi sustav, dok se pojedini tehnički elementi regulative još razrađuju. Prema njegovim riječima, Eurochambres, čija je članica i Vanjskotrgovinska komora BiH, tražio je dvogodišnju odgodu pojedinih obveza.
Marinković ipak ne očekuje da će kompletna primjena biti pomaknuta, već da će europske institucije ubrzano donositi propise koji nedostaju.
Za bh. izvoznike to znači da čekanje na prilagođavanje domaćih zakona nije opcija.
“Ako se naše tvrtke ne budu pridržavale standarda ili ne osiguraju da ambalaža u koju pakiraju robu zadovoljava ono što se traži ovom uredbom, to svakako može otežati plasman proizvoda na tržište Europske unije”, upozorio je.
Posebno ističe pitanje sljedivosti i dokumentacije kojom će tvrtke morati dokazivati karakteristike ambalaže.
Ako domaći proizvođači ambalaže ne budu mogli osigurati potrebnu dokumentaciju i zadovoljiti zahtjeve svojih kupaca, Marinković smatra da bi izvozne tvrtke mogle biti primorane nabavljati ambalažu iz drugih zemalja, što bi povećalo troškove poslovanja.
“Nemamo puno vremena. Tvrtke moraju same raditi na unaprjeđenju svojih politika, ali bi i država morala povući ozbiljnije poteze”, kazao je.
Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma za Fenu EU navode da Federacija BiH već ima uspostavljen sustav upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom te da postojeći propisi u znatnoj mjeri slijede osnovne principe europske politike, tj. proširenu odgovornost proizvođača, odvojeno prikupljanje, recikliranje i obveze tvrtki koje stavljaju ambalažu na tržište.
Ipak, naglašavaju da se ne može govoriti o potpunoj usklađenosti s novom Uredbom EU 2025/40.
Nova pravila, objašnjavaju, predstavljaju znatan iskorak jer puno detaljnije uređuju sam dizajn ambalaže, smanjenje njezine količine, reciklabilnost, ponovnu uporabu, sadržaj recikliranih materijala, označavanje i sprječavanje nastanka otpada.
Zato će biti potrebno daljnje mijenjanje domaćeg zakonodavstva.
Federalno ministarstvo već je izradilo Prednacrt novog zakona o upravljanju otpadom kojim su predviđena nova rješenja upravo u tim područjima, od prevencije nastanka ambalažnog otpada i ponovne uporabe do dizajna ambalaže za recikliranje, minimalnog sadržaja recikliranih materijala, označavanja i jačanja proširene odgovornosti proizvođača.
Prednacrt ostavlja i mogućnost zabrane stavljanja na tržište određenih proizvoda od jednokratne plastike, dok bi konkretna lista bila određena podzakonskim aktom.
Predložene su i značajne promjene za plastične vrećice. Za vrećice debljine do 15 mikrometara bila bi uvedena naknada, one debljine od 16 do 50 mikrometara bile bi zabranjene, dok bi vrećice deblje od 50 mikrometara ostale dopuštene uz ispunjavanje propisanih uvjeta.
Posebno se uređuju i čepovi i poklopci na određenim jednokratnim plastičnim spremnicima za piće, koji bi, u skladu s europskim zahtjevima, tijekom uporabe morali ostati pričvršćeni za ambalažu.
Prednacrt zakona otvara i mogućnost uvođenja depozitnog sustava za određene vrste ambalažnog otpada, a detalji njegovog funkcioniranja i vrste ambalaže koje bi obuhvatio naknadno bi bili uređeni.
Takav sustav postaje posebno važan u kontekstu europskog cilja da se do 2029. godine odvojeno prikupi najmanje 90 posto jednokratnih plastičnih boca i metalnih spremnika za napitke zapremine do tri litre.
Nova uredba uvodi niz rokova koji se protežu godinama unaprijed. Europski cilj je, između ostalog, smanjiti količinu ambalažnog otpada po stanovniku najmanje pet posto do 2030., deset posto do 2035. i 15 posto do 2040. godine u odnosu na 2018.
Iz Ministarstva zato naglašavaju da ni domaće usklađivanje ne može biti samo formalno prepisivanje europskih propisa.
“Za regulatorni okvir Federacije BiH važno je pravodobno pripremiti izmjene, ali i paralelno razvijati infrastrukturu i kapacitete potrebne za praktičnu primjenu novih zahtjeva”, naveli su.
Za izvoznike su pojedini rokovi još bliži. Od 2028. godine počinju zahtjevi u vezi s označavanjem materijalnog sastava ambalaže, dok od 2030. slijede dodatna ograničenja, među ostalim i u pogledu maksimalnog udjela praznog prostora kod određenih vrsta ambalaže.
U Ministarstvu nemaju sveobuhvatnu procjenu koliko su tvrtke u FBiH trenutačno spremne.
Očekuju da će razlike biti znatne ovisno o sektoru, veličini tvrtke i tržištu na kojem posluje. Izvoznici koji već rade s velikim europskim kupcima u pravilu su pod većim pritiskom da unaprijed prilagođavaju ambalažu zahtjevima održivosti i reciklabilnosti, dok bi promjene mogle predstavljati znatno veći financijski i tehnički izazov za mala i srednja poduzeća.
Najveći utjecaj Ministarstvo očekuje u prehrambenoj industriji, proizvodnji pića, trgovini, proizvodnji i distribuciji robe široke potrošnje, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te djelatnostima koje intenzivno koriste plastičnu ambalažu.
Europska komisija je u lipnju ove godine objavila i posebne smjernice za tumačenje uredbe, nakon velikog broja pitanja država članica i gospodarskih subjekata o primjeni novih pravila.
Dok će izvoznici europske zahtjeve morati ispunjavati neovisno o brzini kojom se mijenjaju domaći propisi, pitanje je koliko se sam sustav u Federaciji BiH sposoban približiti razini koju EU sada postavlja.
Iz Ekopaka, operatera sustava upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, podsjećaju da se takav sustav u Federaciji počeo uspostavljati 2012. godine, kada je Federalno ministarstvo okoliša i turizma donijelo prvi pravilnik kojim su utvrđeni ciljevi reciklaže i iskorištavanja ambalažnog otpada.
Ciljevi su tada postavljeni niže od europskih, upravo imajući u vidu realne kapacitete zemlje.
Iz Ekopaka ukazuju da europske ciljeve nije dovoljno samo prenijeti u domaće propise ako ne postoje infrastruktura, novac i kapaciteti da ih se zaista i ostvari.
Kada je riječ o novoj uredbi, njezin je neposredni utjecaj trenutačno veći na tvrtke koje svoje proizvode plasiraju na europsko tržište.
“Sve naše tvrtke koje izvoze svoje proizvode na tržište EU-a prilagođavaju se zahtjevima, bez obzira na naše lokalno zakonodavstvo”, navode iz Ekopaka.
Na pitanje gdje je danas najveći jaz između sustava u Federaciji BiH i europskog modela – u odvojenom prikupljanju, infrastrukturi, reciklažnim kapacitetima, odgovornosti proizvođača ili kontroli – ističu da problemi postoje praktično u svim tim segmentima.
Posebno izdvajaju nedovoljnu kontrolu sustava.
Bez adekvatnog nadzora inspekcijskih tijela, upozoravaju, i dobro zakonsko rješenje puno se teže provodi. Infrastruktura za prikupljanje i reciklažu također je ograničena i zahtijeva znatna ulaganja.
Proizvođači, prema njihovoj procjeni, uglavnom prihvaćaju zakonske obveze, iako postoji manji broj tvrtki koje ih još izbjegavaju.
Nova pravila donijet će i dodatne troškove.
“Svaka izmjena zakonodavstva zahtijeva usklađivanje, to znači promjene u praksi, a sve to za sobom vuče i troškove za proizvođače. Međutim, ako brzo ne odgovore i ne prilagode se, ne mogu biti konkurentni na zahtjevnom tržištu EU-a”, poručuju iz Ekopaka.
BiH ipak raspolaže određenim kapacitetima za preradu ambalažnog otpada. Postrojenja postoje za reciklažu PET boca i plastične folije, dok se u posljednje vrijeme počela iskorištavati i višeslojna ambalaža. Ona se, zajedno s drugim odgovarajućim materijalima, koristi u pripremi alternativnog goriva za cementare.
To, međutim, nije dovoljno za sustav kakav zahtijeva prelazak na kružno gospodarstvo.
Iz Ekopaka smatraju da upravljanje otpadom mora dobiti znatno veći značaj nego što ga je imalo do sada, uz istodobna ulaganja u infrastrukturu i kontinuirano obrazovanje građana o odvajanju i reciklaži otpada.
Potrebno je, dodaju, jačati i stručne kapacitete institucija koje se bave ovim područjem, njihovu edukaciju i suradnju sa zemljama koje već imaju razvijene sustave kako bi se europska iskustva mogla primijeniti i u BiH.
Sličan problem prepoznaje i Vanjskotrgovinska komora.
Marinković ocjenjuje da se otpad u BiH dugo promatrao prvenstveno kao nešto što treba odložiti, dok europski koncept kružnog gospodarstva zahtijeva potpuno drugačiji pristup.
“Moramo prestati promatrati otpad kao smeće koje odlažemo na deponije i početi ga promatrati kao vrijedan resurs koji, kada se upotrijebi na pravi način, može pridonijeti gospodarskom razvoju, investicijama, otvaranju novih radnih mjesta i jačanju konkurentnosti našeg gospodarstva”, kazao je Marinković.
Upravo se tu, kako smatraju sugovornici, nalazi najveći izazov za BiH. Nova europska pravila za domaće izvoznike više nisu pitanje budućeg članstva u Europskoj uniji, jer ih tržište EU-a već zahtijeva. Istodobno, približavanje domaćeg sustava tim standardima tražit će puno više od izmjene nekoliko propisa – od ulaganja u odvojeno prikupljanje i reciklažu do pouzdanijih podataka, snažnije kontrole, odgovornosti proizvođača i promjene načina na koji se ambalažni otpad uopće promatra.
Kako navode iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma, krajnji cilj nije samo prikupiti više otpada, nego uspostaviti sustav u kojem se ambalaža prati kroz cijeli životni ciklus – od dizajna i proizvodnje, preko stavljanja na tržište i ponovne uporabe, do recikliranja i konačnog zbrinjavanja.
Istina.media
