Globalni napuštanje nafte moglo bi izazvati val nasilja, masovne migracije i duboke gospodarske potrese ako vlade hitno ne pomognu najranjivijim državama proizvođačima, pokazalo je najnovije istraživanje organizacije E3G. Nigerija, Iran, Angola i Alžir istaknuti su kao najugroženije zemlje zbog iznimno visoke ovisnosti proračuna o prihodima od nafte, slabe raznolikosti gospodarstva i pomanjkanja kapitala za ublažavanje fiskalnog udara.
Opadanje uporabe nafte ubrzano je rastom obnovljivih izvora, no dodatno ga potiču i geopolitički potresi poput rata u Iranu, koji je ograničio opskrbu, izazvao skok cijena, visoku inflaciju te političku nestabilnost.
Predviđa se da će globalna potražnja za naftom dosegnuti vrhunac početkom 2030-ih godina, nakon čega slijedi borba proizvođača za sve manje tržište. U toj tržišnoj utrci najjeftiniji proizvođači s obilnim resursima i razvijenom infrastrukturom – poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata – prevladat će nad zemljama s manjim kapacitetima. Autori izvješća upozoravaju da primjer Mreže kolapsa u Venezueli mora poslužiti kao ozbiljno upozorenje.
„Vlade nisu pripremljene za ove ishode. Tranzicija postaje opasna za sve kada su proizvođači prepušteni sami sebi, a ranjivost država proizvođača postaje izravni globalni sigurnosni rizik“, upozorila je Beth Walker, koautorica izvješća.
Prihodi padaju i do 87 posto: Pogođene i razvijene zemlje
Izvješće E3G-a naglašava da prihodi od nafte čine više od 40 posto državnih proračuna u 17 zemalja, dok u Iraku i Libiji taj udio doseže između 70 i 90 posto. Nakon 2030. godine slijedi drastičan pad: Alžir bi mogao pretrpjeti pad prihoda od nafte za čak 87 posto, a Nigerija za više od 60 posto, piše The Guardian.
Stručnjaci napominju da ni razvijene zemlje neće biti pošteđene. Bob Ward s Istraživačkog instituta Grantham pri Londonskoj školi ekonomije ističe da će proizvođači s visokim operativnim troškovima prvi osjetiti udarac.
„Sjeverno more ima iznimno visoke operativne troškove te je malo vjerojatno da će ostati ekonomski održivo kada potražnja počne naglo padati i cijene se smanje na globalnom tržištu“, objasnio je Ward.
Gubitak prihoda stvorit će velike rupe u pružanju osnovnih javnih usluga, dok će servisiranje javnog duga postati neodrživo. Angola i Meksiko već sada troše više od četvrtine svojih prihoda samo na otplatu duga. Walker napominje kako neće doći do jedne dramatične globalne krize, nego do niza nacionalnih fiskalnih slomova — od nemira u Alžiru do daljnje destabilizacije Iraka i Libije, s izravnim posljedicama za sigurnost Europe.
Nužnost koordinacije vanjske i ekonomske politike
Iako su rizici tranzicije visoki, autori izvješća izričito naglašavaju da usporavanje napuštanja fosilnih goriva nije opcija zbog ubrzanja klimatske krize.
„Sporija, ali kaotična tranzicija jednako je destabilizirajuća kao i brza, ako ne i više“, naglasila je koautorica Maria Pastukhova.
Rješavanje ovog izazova zahtijevat će tješnju suradnju Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i vlada vodećih gospodarstava. Budući da je potrošnja nafte u Kina počela padati uslijed brze elektrifikacije prometa, ključnu ulogu u budućem smjeru globalne potražnje imat će Indija.
Stručnjaci zaključuju kako vodeće svjetske sile moraju prilagodbu država proizvođača voditi ne samo kroz razvojnu pomoć, nego kao ključni dio svoje vanjske i ekonomske sigurnosne politike.
Istina.media
