Briga o starijoj populaciji u Bosni i Hercegovini u potpunosti je pala na leđa obitelji. Građani su primorani sami se nositi s tim teretom, financirajući izrazito skupe privatne domove i angažirajući njegovatelje iz vlastitoga džepa.
Posebno zabrinjava činjenica da u ovoj oblasti ne postoji nikakav učinkovit nadzor nad ustanovama koje pružaju njegu, dok u sektoru u potpunosti dominiraju privatni poduzetnici.
Podaci resornih ministarstava jasno pokazuju kako javni kapaciteti ni izbliza ne mogu zadovoljiti stvarne potrebe stanovništva. U pojedinim dijelovima zemlje država se u potpunosti povukla iz ove djelatnosti, prepustivši tržište privatnom sektoru. Uvidom u dostupne javne registre vidljivo je da je proteklih godina broj privatnih ustanova socijalne skrbi doživio pravu ekspanziju.
Uvjeti drugačiji od županije do županije
U Posavskoj i Unsko-sanskoj županiji, primjerice, ne postoji niti jedna jedina javna ustanova za smještaj starijih i nemoćnih osoba. S druge strane, na području ove dvije županije posluje ukupno 20 privatnih domova — njih 12 u Unsko-sanskoj te osam u Posavskoj županiji.
„Cijena smještaja u našoj županiji kreće se u rasponu od 700 do 1.200 KM za pokretne korisnike, dok za nepokretne osobe iznosi od 900 do 1.350 KM”, naveli su iz Ministarstva zdravstva i socijalne politike Posavske županije.
Na području Bosansko-podrinjske županije registrirana je svega jedna javna ustanova za starije osobe.
Cijene smještaja od 750 do 1.800 KM
U Županiji Sarajevo djeluje Kantonalna javna ustanova „Gerontološki centar”, dok istodobno na tom području posluje najmanje devet privatnih domova, navodi Klix.
Mjesečna cijena domskoga smještaja u Gerontološkom centru utvrđena je u iznosu od 700 KM za pokretne korisnike, 850 KM za nepokretne, dok smještaj u jednokrevetnoj sobi stoji 1.000 KM.
„Politika smještaja korisnika u ustanove socijalne skrbi propisana je Županijskim zakonom te Zakonom o osnovama socijalne skrbi, skrbi o civilnim žrtvama rata i skrbi o obitelji s djecom”, odgovorili su iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice ŽS.
Kada je riječ o cijenama u privatnim ustanovama, iz ovoga su ministarstva naglasili kako u njih nemaju uvid, dodavši da nemaju nadležnost te da ne surađuju s privatnim domovima za smještaj starijih osoba, kazali su.
Na području Hercegbosanske županije (Županija 10) djeluju tri doma za smještaj starijih osoba: Javna ustanova Starački dom Tomislavgrad te dva doma u privatnom vlasništvu. Cijene smještaja ovise o stupnju pokretnosti korisnika i kreću se od 1.000 do 1.400 KM.
Šarolika slika u Hercegovini i Središnjoj Bosni
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji registrirane su različite ustanove koje nude usluge smještaja i zdravstvene njege. Među njima su javne, županijske, karitativne, vjerske i privatne ustanove. Gradovi i općine osnivači su dvije javne ustanove: Centra za stare i iznemogle osobe u Mostaru (koji ima dvije radne jedinice) te Doma za stare i iznemogle osobe u Ravnom.
Uz njih posluje i županijska ustanova Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba Stolac. Djeluju i karitativne te vjerske ustanove, među kojima su Dom za stare osobe „Sveta obitelj” Caritas Mostar, Dom za stare „Emaus” Caritas Mostar, Dom za stare osobe „Betanija” Caritas Čapljina, Dom za stare osobe „Podvelež” Mostar te Dom za stare i iznemogle osobe „Ivan Pavao II.” u Vionici kraj Čitluka.
Na području HNŽ-a registrirane su i tri privatne ustanove. Cijene smještaja u ovim objektima ovisne su o kategoriji korisnika — radi li se o pokretnoj, polupokretnoj, nepokretnoj ili dementnoj osobi — te se uglavnom kreću u rasponu od 1.000 do 1.600 KM mjesečno.
Iz Tuzlanske županije naveli su kako se na njihovu području mjesečne cijene smještaja kreću od 1.050 do 1.800 KM. U Tuzli posluje šest privatnih i jedan javni dom za starije, no precizne podatke o ukupnom broju ustanova na razini županije nisu ustupili.
Iz Odjela za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta BiH istaknuli su kako je u njihovoj nadležnosti smještaj osoba u stanju socijalne potrebe u skladu sa zakonom utvrđenim uvjetima. Trenutačno 42 osobe ostvaruju to pravo te su smještene u tri različite ustanove socijalne skrbi za odrasle i starije osobe na području Distrikta.
U Republici Srpskoj država je osnivač samo triju javnih ustanova: JU Dom za starija lica Prijedor, JU Dom za starija lica Istočno Sarajevo te JU Gerontološki centar Banja Luka. Međutim, uvidom u registar ustanova socijalne skrbi u tom entitetu evidentirane su čak 132 ustanove.
Zakonska rupa i izostanak nadzora
Jedan od najvećih problema na terenu u ovom sektoru predstavlja nepostojanje Zakona o socijalnim uslugama.
„Zakon se trenutačno nalazi u parlamentarnoj proceduri. Zbog njegova nepostojanja Federalno ministarstvo ne može uređivati ovu oblast niti nad njom provoditi kontrolu”, pojasnili su iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
„Donošenjem ovoga zakona u FBiH bi se uspostavio veći red u oblasti skrbi o starijima. Svi pružatelji usluga zbrinjavanja starijih osoba bili bi obvezni posjedovati licencu Federalnog ministarstva, koje bi prije izdanja licence propisalo jasne standarde koje je nužno ispuniti, čime bi ustanove podlijegale i redovitom nadzoru”, dodali su iz Ministarstva.
Trenutačni sustav u Federaciji BiH postavljen je tako da se osnivanje, registracija i nadzor obavljaju isključivo na županijskoj razini. Da bi se registrirala ustanova za smještaj starijih osoba, potrebno je ispuniti uvjete koje propisuju županijska ministarstva (poput Pravilnika o općim i posebnim uvjetima), nakon čega se vrši upis u nadležni sud.
S obzirom na takvu raspodjelu nadležnosti, županijska ministarstva najčešće uopće nemaju uvid u interne akte privatnih ustanova kojima se definiraju cijene i uvjeti smještaja.
