Mostarac Davorin Jurovicki danas je uspješan i cijenjen računovođa u Kanadi. Prije 36 godina bio je čelnik sindikata Vazduhoplovne industrije Soko u Mostaru. Kako je na početku kampanje spominjan u kontekstu pritisaka koje je proživljavao kao hrvatski nacionalist od Dragana Čovića i njegova kuma Branka Kolobarića, obojica na rukovodećim pozicijama u to vrijeme, kontaktirali smo ga da nam se prisjeti tih vremena.
Nakon par mjeseci dogovarnja Jurovicki se za potrebe Istine, i zbog istine koju je dugo vremena želio ispričati, no nitko je nije htio objaviti, prisjetio tih vremena. Ističe da su ga Dragan Čović i Branko Kolobarić progonili i optuživali da ruši Jugoslaviju te da je trpio ozbiljne pritiske.
Situaciju u Sokolu, zbog velikog protoka vremena, objasnio je kronološki, a potkrijepio i i obilnom dokumentacijom.
Jučer smo objavili prvi dio kronologije iz Sokola u proljeće 1991., koji možete čitati ovdje:
Evo što se dalje događalo u poduzeću.
DANA 15. 2. 1991.
Predsjednik Radnog savjeta DRAGAN ČOVIĆ, koji je zbog velikih zasluga u agitovanju protiv mene u međuvremenu NAGRAĐEN pozicijom s novim radnim mjestom od strane Đurice, direktor Proizvodnje Aviona (najveća RO u SOKO-u), donosi političku ODLUKU pod naslovom „Usvaja se Informacija o uticaju aktuelnih političkih prilika na položaj Preduzeća“.
U toj Odluci daje podršku Đurici za daljnji rad, a mene optužuje za rasturanje Jugoslavije i firme i traži moju smjenu zbog odavanja vojnih i poslovnih tajni.
DANA 19. 2. 1991.
Zakazuje Skupštinu Sindikata tražeći moj direktan opoziv, ali tajnim glasanjem opet ne prolazi 15:11, 1 suzdržan. Đurica vidno razočaran.
DANA 20. 2. 1991.
U 14:00 predsjednik Skupštine obavještava delegate da je sastanak u 15:00. Delegati koji su bili za mene nisu uopće obaviješteni, npr. 3 delegata iz Gruda. Čovićeva ideja je bila ne pozvati Hrvate iz Gruda. Očigledno da je Skupština postala skoro jednonacionalna i rekao sam da neću poštovati Odluke takve Skupštine. Mene su izabrali radnici na Referendumu, ali zar je to ikada važilo u jednoumlju? Nije i ne važi ni danas.
DANA 21. 2. 1991.
Đuričini poslušnici (tako sam ih zvao) izdaju Rješenje za moje postavljenje na radno mjesto u Investicijama, iako nikad tamo nisam radio. Potpisao Branko Kolobarić, zamjenik u Komercijali Mehmed Begović. S Mehmedom sam igrao često šaha i u toku rata mi je rekao da je morao to potpisati.
DANA 22. 3. 1991.
Draganov kum Branko Kolobarić potpisuje Odluku o privremenom udaljavanju s radnoga mjesta zbog povrede radne obaveze i odavanja vojnih tajni firme. Jako je glupo, Branko, zaposliti nekoga i otpustiti ga nakon 6 dana iz razloga zbog kojih je smijenjen iz Sindikata.
Čović obnašao najviše dužnosti u Partiji
„Moram posvjedočiti da je Dragan Čović obavljao najveće dužnosti u Komunističkoj partiji i to pred sami rat. Dragan je bio 1990. godine pretposljednji predsjednik Akcione Konferencije Saveza Komunista Vazduhoplovne Industrije SOKO Mostar. To je najveća komunistička dužnost u bivšem Sokolu. Nakon njega je samo par mjeseci tu dužnost obavljao Zdravko Bevanda.
Žalostan sam da Hrvate vodi 20 godina takav lik i da zbog njega moja Zapadna Hercegovina predstavlja zadnje uporište KOS-a i UDB-e u bivšoj državi“, kaže u izjavi za Istina.media Davorin Jurovicki. Ispričao je i kako je sve završilo.
„Moram reći i to: kada je rat počeo u Mostaru, Dragan Čović je POBJEGAO iz Mostara svjestan da bi imao velikih problema. Kolobarić je radio u Revizorskoj službi BiH da bi štitio malverzacije koje je pravio njegov kum i ostala UDBA-ška klapa. Nadam se da će hrvatski narod konačno progledati i otjerati Čovića i njegovu bagru“, ističe dalje.
Nakon što je pročitao prvi dio kronologije, Jurovicki smatra da smo bili blagi, obzirom na sve što je proživljavao.
„Draga Kristina, Vi ste kulturno naveli da su ‘vršili pritisak’ na mene. Bilo je mnogo gore. Čović i njegova UDBA meni su i mojoj obitelji ukinuli socijalnu i zdravstvenu skrb od 1. ožujka 1991., uništili moju radnu knjižicu, tako da je nikada više nisam dobio natrag. To nije pritisak. To je maltretiranje“, zaključuje Jurovicki, danas uspješan poslovni i obiteljski čovjek u Kanadi, uključen i u aktivnosti hrvatskog iseljeništva.
Njegov djed je davno doselio iz Poljske u Mostar i tu trajno ostao. Nažalost, za Davorina nije bilo mjesta u gradu na Neretvi.
Inače, javnosti u BiH Davorin Jurovicki nije baš ni nepoznato ime. Pamtimo ga po obraćanju Željku Komšiću u Kanadi, kada je kazao još jednu veliku istinu – da nije korektno da samo Hrvati budu “žrtve” građanske opcije, a ostala dva člana Predsjedništva predstavljaju svoje narod.
K. Perić/Istina.media
“INFORMACIJA O UTICAJU AKTUELNIH POLITIČKIH PRILIKA NA POLOŽAJ PREDUZEĆA”
ZAHTJEV ZA POKRETANJE DISCIPLINSKOG POSTUPKA
POZIV ZA UČEŠĆE U POSTUPKU
