Na današnji dan, 9. listopada 1892. godine, rođen je Ivo Andrić, književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine. Njegova djela, među kojima su „Na Drini ćuprija“, „Travnička kronika“ i „Prokleta avlija“, zauzimaju važno mjesto u književnosti Bosne i Hercegovine i širega južnoslavenskog prostora.
Andrić je rođen u Docu kod Travnika, u obitelji Antuna Andrića i Katarine, rođene Pejić. Prema podacima iz matice rođenih crkve sv. Ivana Krstitelja u Travniku, kao datum njegova rođenja zabilježen je 9. listopada 1892. godine. Međutim, u pojedinim biografskim izvorima, uključujući službenu stranicu Nobelove nagrade, kao datum rođenja navodi se 10. listopada.
Nakon očeve smrti, Andrić je dio djetinjstva proveo kod rodbine u Višegradu, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Sarajevu, a potom je studirao u Zagrebu, Beču i Krakovu. Godine 1924. doktorirao je na Sveučilištu u Grazu, obranivši rad o razvoju duhovnog života u Bosni pod utjecajem osmanske vlasti.
Književnu karijeru započeo je poezijom. Prvu pjesmu „U sumrak“ objavio je 1911. godine u časopisu „Bosanska vila“, a 1914. njegovi su radovi uvršteni u zbornik „Hrvatska mlada lirika“.
Tijekom Prvoga svjetskog rata bio je zatvoren zbog povezanosti s južnoslavenskim nacionalističkim pokretom. Nakon rata započeo je diplomatsku karijeru, tijekom koje je službovao u više europskih gradova. Posljednja važna diplomatska dužnost bila mu je ona jugoslavenskog poslanika u Berlinu, koju je obnašao do 1941. godine.
Najpoznatija djela nastala su tijekom Drugoga svjetskog rata
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Andrić je živio povučeno u Beogradu, gdje je napisao tri svoja najpoznatija romana: „Na Drini ćuprija“, „Travnička kronika“ i „Gospođica“. Sva tri objavljena su 1945. godine.
Roman „Na Drini ćuprija“ prati povijest Višegrada i život ljudi povezanih s mostom Mehmed-paše Sokolovića na Drini. „Travnička kronika“ prikazuje život u Travniku u vrijeme diplomatskih odnosa europskih sila i Osmanskog Carstva, dok „Gospođica“ obrađuje ljudski odnos prema novcu, štednji i društvenim promjenama.
Među njegovim značajnim djelima nalazi se i „Prokleta avlija“, objavljena 1954. godine, čija je radnja povezana sa zatvorom u Istanbulu i sudbinom fra Petra.
Nobelova nagrada 1961. godine
Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine, za književno stvaralaštvo u kojem je prikazivao ljudske sudbine i povijest svoje zemlje.
Nagrada mu je uručena 10. prosinca 1961. godine u Stockholmu. Tom je prigodom održao govor „O priči i pričanju“, posvećen ulozi pripovijedanja u ljudskom životu.
Novčani iznos Nobelove nagrade Andrić je donirao za razvoj knjižničnog fonda u Bosni i Hercegovini.
Njegova djela prevedena su na brojne svjetske jezike, a Nobelova nagrada pridonijela je njihovu međunarodnom prepoznavanju.
Život završio u Beogradu
Ivo Andrić preminuo je 13. ožujka 1975. godine u Beogradu, u 83. godini života.
Njegov književni opus ostao je snažno povezan s Bosnom i Hercegovinom, njezinom poviješću, kulturnom raznolikošću i sudbinama ljudi koji su živjeli na prostoru susretanja različitih država, religija i civilizacija.
Od njegova rođenja danas su prošle 134 godine, a njegova djela i dalje su predmet književnih istraživanja, prevođenja i novih izdanja.
Evo i nekoliko poznatih citata Ive Andrića koji se često izdvajaju iz njegovih djela:
1. „Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova.“ — Mostovi
2. „Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo.“ — Znakovi pored puta
