Tko se krije iza portala koji se financiraju javnim novcem i na temelju kojih kriterija se odlučuje kojem mediju će se dodijeliti sredstva? Pitanje transparentnosti financiranja medija istodobno otvara i pitanje dostupnosti podataka o njihovim vlasnicima i iznosima koje dobivaju iz proračuna.
Piše: Z.Đelilović/Istina.media
Podaci Vijeća za tisak i online medije BiH pokazuju da oko 60 posto informativnih web-portala u BiH ima djelomičan ili potpuno izostavljen impresum, dok istodobno izvješća o financiranju medija u Hercegovačko-neretvanskoj županiji ukazuju na potrebu za većom transparentnošću vlasništva, uredništva i raspodjele javnog novca.
Portali za „jednokratnu upotrebu“
Vijeće za tisak i online medije u BiH je 2025. provelo „Mapiranje web-portala u BiH“, u okviru UNESCO/EU projekta „Izgradnja povjerenja u medije u Jugoistočnoj Europi: Podrška novinarstvu kao javnom dobru“, pri čemu je u BiH identificirano ukupno 488 informativnih internetskih portala. Od ovog broja 197 portala, odnosno 40 posto, ima potpun impresum, 209 portala ili 43 posto ima djelomičan, odnosno nepotpun impresum, dok 82 portala ili 17 posto nema apsolutno nikakav impresum.
„Dakle, oko 60 posto svih informativnih portala u BiH ima djelomičan ili u potpunosti izostavljen impresum, čime su čitatelji uskraćeni za informaciju tko zaista stoji iza sadržaja koji čitaju. No, s obzirom na to da je Mapiranje zapravo presjek stanja zaključno s kolovozom 2025., vrlo je vjerojatno da su u međuvremenu ove brojke drugačije, uključujući i odnos između portala s impresumom i bez njega“, kažu iz Vijeća za tisak.
Novinar online magazina Žurnal Amarildo Gutić za Istina.media kaže da ovaj broj pokazuje ozbiljnost problema s kojima se suočava ne samo medijska scena nego i društvo u cjelini.
„Imamo tu i pojavu portala za jednokratnu upotrebu koji se registriraju uoči izbora, sve ‘zamaskiraju’ kao da je riječ o ‘objektivnom informativnom’ portalu, a ustvari postaju propagandno sredstvo određene stranke i nakon izbora brzo okončavaju rad. U suštini, oni su trovači medijskog prostora“, kaže Gutić.
Iz Vijeća za tisak kažu da u Bosni i Hercegovini trenutačno ne postoji mehanizam pomoću kojeg bi se utvrdilo tko je stvarni vlasnik portala koji nemaju javno navedene podatke o vlasništvu. Prema njihovim riječima, to je posljedica nepostojanja zakonskog okvira koji bi regulirao transparentnost online medija.
Etička obveza postoji i Kodeks za tiskane i online medije BiH propisuje da će tiskani i online mediji na prikladnom mjestu sadržavati: naziv, adresu, broj telefona i elektroničku adresu te kontakte odgovornog izdavača i urednika, kojima mogu biti upućivane žalbe i prigovori na pisanje tiskanih i online medija.
Bez odgovarajućeg okvirnog zakona koji bi regulirao minimum uvjeta koje svaki medij mora ispunjavati, tvrde iz Vijeća za tisak, ne može se postići potpuna pravna sigurnost sudionika u online komunikacijskom prostoru niti se medijima koji se dobrovoljno odlučuju na proaktivnu transparentnost može osigurati pravedna tržišna utakmica.
Financiranje kroz oglase i čestitke
Gutić ističe da osim javnih emitera i privatni mediji dobivaju sredstva iz javnih proračuna, ali da je mnogo teže utvrditi tko dobiva i koji iznos.
„Jedan od načina jest objavljivanje raznih oglasa, čestitki ili drugih poruka i tu je teško pratiti iznose. To bi bilo moguće da proračunske organizacije redovito objavljuju podatke o poslovanju s medijima, strukturi i razlozima uplata i, naravno, podatke o dodijeljenim iznosima. Od naših institucija nemamo ni mnogo važnije podatke o utrošku proračunskog novca i njegovim korisnicima, pa ne iznenađuje što nema ni ažuriranih podataka o transakcijama prema medijima“, kaže Gutić.
Transparentnost financiranja medija iz javnih proračuna u Hercegovačko-neretvanskoj županiji ranije je bila tema istraživanja Istina.media, koja je pisala o načinu dodjele proračunskog novca medijima, izostanku javnih poziva i jasnih kriterija za odabir korisnika.
Gutić smatra da bi jedini način da se ova pojava koliko-toliko osujeti bila obveza institucija da svi podaci o dodjeli sredstava za medije budu transparentno objavljeni u posebnoj bazi, od namjene dodjele sredstava, preko načina prijave, kriterija te obveznih informacija o svakom prijavitelju pojedinačno sa svim podacima o vlasništvu i uredništvu, potvrdi o poreznoj registraciji i podmirenim obvezama i izvorima prihoda pa do izvješća o realizaciji dodijeljenih sredstava.
Prema Gutićevim riječima, ovakvi slučajevi o transparentnosti javnog financiranja medija u BiH govore nam da je neophodno donijeti zakon o transparentnosti medijskog vlasništva.
„O njemu se godinama priča, jedan je i od uvjeta za EU integracije, no kao i u mnogim drugim segmentima koji zahtijevaju pravnu regulativu, a koja podrazumijeva veću transparentnost. Kao što je to slučaj i s ostalim europskim regulama, nisam optimist da će se i ovome ozbiljno pristupiti. Kako očekivati od zakonodavaca da uvode propise koji idu njima na štetu, jer javna je tajna da iza pojedinih medija te ‘no-name’ portala stoje oni iz političkih struktura, bilo kao izravni ili neizravni vlasnici ili oni koji imaju utjecaj na medijski sadržaj kojim se koriste kako za vlastitu (često lažnu) promociju ili diskreditaciju političkih protivnika“, navodi Gutić.
On dalje ističe da novinari, mediji i novinarske udruge mogu ukazivati na probleme, predlagati rješenja, što i rade, ali dok je, kako kaže, ova etnonacionalistička klika na vlasti, teško da će nešto konkretno biti učinjeno. Iz odgovornosti, tvrdi, ne isključuje ni one političke stranke koje sebe nazivaju multietničkim, nadnacionalnim ili građanskim.
Zakoni i registar
Iz Vijeća za tisak naglašavaju da su transparentnost vlasništva nad medijima i načina financiranja važan element etičnog postupanja medija jer mogu utjecati na objektivnost u izvještavanju o određenim temama.
„Situacija je utoliko složenija ako se mediji financiraju iz proračunskog novca. Građani BiH kao porezni obveznici imaju pravo znati kako se taj novac troši, naročito kada je u pitanju financiranje medija čija je jedna od uloga upravo i nadzor nad radom izabranih dužnosnika i institucija čijim radom rukovode. Informacija o bilo kakvom vidu podrške iz proračunskih sredstava mora biti vidljiva i lako provjerljiva, ne samo u mediju koji je korisnik podrške, već i na stranicama institucije koja dodjeljuje sredstva. U suprotnom, stvara se prostor za zloupotrebu medija u političke ili ekonomske svrhe i ugrožavanje neovisnosti medija“, navode.
Dalje pojašnjavaju da integralni dio Mapiranja iz 2025. čine preporuke za različite aktere, uključujući zakonodavca i relevantne institucije. Neke od preporuka su ubrzanje usvajanja zakona o transparentnosti medijskog vlasništva i oglašavanju, kao i uspostavljanje registra informativnih web-portala. Preporuka je i da se putem neovisnog fonda, u koji bi sredstva investirala nadležna državna, entitetska i županijska ministarstva, osiguraju sredstva na godišnjoj razini za osnovne aktivnosti Vijeća, kako bi se ojačali njegov rad, javno zagovaranje i kampanje, a da se isto podrži i kroz godišnje potpore međunarodnih organizacija koje se bave slobodom i profesionalizmom medija u BiH.
Preporuke uključuju i izmjene Izbornog zakona BiH kojima bi se formalno prepoznala uloga Vijeća u praćenju tiskanih i online medija tijekom izbornog procesa, uz osiguravanje sredstava za te aktivnosti.
„Sve ove preporuke, uz istodobno kontinuirano osnaživanje medija u primjeni etičkih standarda te jačanje medijske i informacijske pismenosti građana BiH, predstavljaju neophodan preduvjet za izgradnju transparentnog i odgovornog digitalnog medijskog okruženja. Bez toga će online medijski prostor u BiH ostati podložan manipulacijama, dezinformacijama i netransparentnom financiranju“, smatraju u Vijeću za tisak.
Zaključuju da je osiguranje transparentnosti posebno važno u društvenopolitički osjetljivim razdobljima, poput predizbornog razdoblja, kada je pitanje tko stoji iza određenog sadržaja od ključnog značaja, a odgovor na njega najteže je utvrditi.
