„Ovdje je više pitanje unutarstranačke demokracije. Činjenica je kako lideri stranaka, koji su muškarci, vrlo autokratski rukovode tim strankama i samim time grade svoju moć, dok se svi ostali, uključujući i žene, zanemaruju“, kaže Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH.
Piše: Vera Soldo/Istina.media
Iako će Bosna i Hercegovina u tročlanom Predsjedništvu BiH uskoro imati dvije žene te iako ima ženu predsjedateljicu Vijeća ministara BiH i samo jednu predsjednicu županijske vlade, naša zemlja i dalje bilježi značajan nesrazmjer u prisutnosti žena u politici u odnosu na njihove muške kolege.
Žene su i dalje daleko od 40 posto zakonski predviđene zastupljenosti u institucijama vlasti, na izbornim kandidacijskim listama predstavljaju samo formalno ispunjenje kvote te su još uvijek značajno nevidljive. Izvršna direktorica Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić, između ostaloga, smatra kako je u tom pogledu značajan problem nedostatak demokracije u političkim strankama. To također ističe i direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, Samra Filipović-Hadžiabdić.
O ovoj temi nijedna od četiri pozvane žene iz pojedinih političkih stranaka, koje su bile na kandidacijskim listama na netom završenim općim izborima u BiH, nije željela govoriti. Ali i to je jedan vid odgovora na pitanje o položaju, zastupljenosti i osnaživanju žena u bh. politici.
Prihvaćaju li žene svjesno uvrštavanje na kandidacijske liste kako bi zadovoljile formalnost propisane kvote o zastupljenosti? Zašto nemaju isti tretman od strane svoje stranke kada je riječ o podršci i zastupljenosti u medijima i na medijskim platformama kako bi biračima bile što vidljivije sa svojim programima i idejama, i to unatoč novcu iz proračuna koji se izdvaja za političke stranke za tu namjenu? Ukratko, zašto je politika isključivo muški posao? Tako barem govore brojke i postotci o zastupljenosti žena. Barem što se tiče BiH.
Birači još uvijek isključivo prepoznaju model „uspješnog političara muškarca“
U ovom kontekstu mnoga su pitanja na koja je skrenula pozornost i direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, Samra Filipović-Hadžiabdić.
Na pitanje što se može učiniti kako bi se poboljšao postotak zastupljenosti žena u institucijama vlasti, koji je daleko od 40 posto zakonski predviđene zastupljenosti, direktorica Filipović-Hadžiabdić kaže da rješenje postoji.
„Ako govorimo o izvršnim tijelima vlasti (npr. Vijeće ministara BiH, entitetske i županijske vlade), kao i tijelima odlučivanja poput upravnih odbora, povjerenstava i slično, rješenje bi bilo u donošenju internih pravnih akata koji će osigurati dosljednu provedbu odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH na način da formiranje tih tijela nije moguće ako nije zadovoljen kriterij ravnopravne zastupljenosti. Što se, međutim, zastupničkih tijela vlasti tiče – skupština, parlamenata, općinskih vijeća – situacija je nešto složenija jer broj mandata, odnosno zastupničkih mjesta, ovisi o volji birača, a u skladu sa zakonski utvrđenim izbornim procesom i načinom provedbe izbornih rezultata koji propisuje ‘sustav otvorenih lista’ i prema kojem ne može postojati fiksno određeni ili ‘zajamčeni’ postotak zastupljenosti spolova u izbornim tijelima vlasti“, istaknula je Filipović-Hadžiabdić.
Pritom podsjeća kako analize koje je provela Agencija za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (ARS BiH MLJPI) pokazuju da je biračko tijelo u našoj zemlji itekako spremnije svoj glas povjeriti muškim kandidatima.
„Očito je da je model ‘uspješnog političara’, koji prepoznaju birači, još uvijek isključivo model ‘političara muškarca’, što je posljedica šireg konteksta i stereotipa o položaju žena i muškaraca u našem društvu“, smatra.
Navodi kako neke države, kao što je susjedna Srbija, imaju sustav tzv. „zatvorenih“ kandidacijskih lista i automatski imaju veći postotak žena u parlamentu, ali ne smatra kako bi vraćanje na sustav zatvorenih lista bilo rješenje za ravnopravnost spolova u izbornom procesu.
„Naime, uvođenje otvorenih lista i preferencijalnog glasanja predstavljalo je značajan demokratski pristup jer daje mogućnost većeg stupnja demokratskog odlučivanja i izravnije transformacije biračke volje u izabrana mjesta. Zato rješenje vidimo u daljnjem radu na rušenju stereotipa kod biračkog tijela i uspostavljanju poticajnog okruženja za bavljenje žena politikom – od obitelji, preko političke stranke i transformacije unutarstranačke rodne politike (npr. zašto imamo tako malo kandidatkinja nositeljica lista?), pa do društva u cjelini. Nužno je i nastaviti intenzivan rad s političkim strankama kako bi više promovirale kandidatkinje i iskoristile njihove goleme političke potencijale“, ističe.
Osvrće se i na to kako se spomenuto nalazi i u vrhu prioriteta Gender akcijskog plana BiH za razdoblje 2023. – 2027. godine.
„S tim u vezi, ARS BiH MLJPI intenzivno radi na provedbi kampanja u javnosti, kao što je, između ostaloga, kampanja ‘Mi predstavljamo – vi birate’, povodom općih izbora 2020. godine, ili kampanja protiv nasilja, uključujući i nasilje u javnom prostoru, ‘Glasno protiv nasilja!’ iz 2024. godine, a važno je spomenuti i kontinuiranu suradnju s našim institucionalnim partnerima poput SIP-a ili međunarodnim partnerima, kao što su Misija OESS-a ili UN Women“, navodi.
Demotivirajući čimbenici za bavljenje politikom
Filipović-Hadžiabdić podsjeća kako izborne liste, ako nisu formirane u skladu s Izbornim zakonom koji propisuje raspored kandidata, odnosno postotak zastupljenosti spolova, ne mogu biti ovjerene od strane Središnjeg izbornog povjerenstva.
„Političke stranke, kako bi izbjegle sankcije, uglavnom se pridržavaju ovih zakonskih odredbi, tako da imamo situaciju da je, što se zastupljenosti žena na izbornim listama tiče, postotak uglavnom oko 40 %, a često i nekoliko postotaka više. Međutim, kao što je rečeno u odgovoru na prethodno pitanje, koliko će od tih 40 % žena s izborne liste biti i izabrano, odnosno koliko će im mandata biti dodijeljeno, ovisi u konačnici o volji birača i mnogim drugim čimbenicima, kao što su tretman kandidatkinja od strane njihovih političkih stranaka ili zastupljenost kandidatkinja u predizbornim kampanjama“, smatra direktorica Agencije za ravnopravnost spolova.
Mnoge žene, iako imaju sve potrebne kapacitete za bavljenje politikom te bi željele djelovati na dobrobit društva, unatoč tome zaziru od javnog djelovanja jer nisu zaštićene od sveprisutne mizoginije na društvenim mrežama.
Na pitanje kako osnažiti i ohrabriti žene na političko djelovanje, Filipović-Hadžiabdić podsjeća kako je zabrana govora mržnje, seksizma i mizoginije navedena u svim međunarodnim dokumentima na području ljudskih prava koji su utemeljeni na UN-ovoj Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koje čine sastavni dio pravnog sustava BiH, te u Zakonu o ravnopravnosti spolova u BiH i Zakonu o zabrani diskriminacije.
„S druge strane, žene koje sudjeluju u javnom i političkom životu često su predmet mizoginije, pa i otvorenih oblika uznemiravanja na temelju spola i psihičkog nasilja putem društvenih mreža. U proteklom razdoblju svjedočili smo ponavljanju rodnih stereotipa, seksizma i mizoginije, čak i nasilja prema ženama u politici. Ovi napadi posebno se intenziviraju u predizbornom razdoblju i predstavljaju zastrašivanje i obeshrabrivanje žena u nastojanju aktivnog uključivanja u politiku i javni život. Sve to stvara nepovoljno i neprijateljsko okruženje za ostvarivanje njihovih političkih ambicija, ali i generira osjećaj nesigurnosti i stresa. Sve su to snažni demotivirajući čimbenici za bavljenje politikom“, navodi Filipović-Hadžiabdić.
Javnost i svijest
Ona podsjeća kako je Agencija za ravnopravnost spolova BiH, imajući u vidu navedeno, na početku političke kampanje za opće izbore 2026. godine izdala javne Preporuke o rodnim stereotipima, mizoginom i seksističkom govoru. Preporuke su upućene svim političkim subjektima, ali i medijima.
„To je naša redovita praksa pred svaki krug izbora u BiH. Također, naše kolegice i kolege u Regulatornoj agenciji za komunikacije kontinuirano unaprjeđuju sustav za kontrolu govora mržnje u medijima i usklađuju ga s pravnom stečevinom EU-a na ovom području. Nužno je jačanje sustavnog odgovora na pojave nasilja, seksizma i mizoginije te je nužna suradnja svih društvenih aktera jer se rodno utemeljeno nasilje nad ženama u politici zasniva na nejednakim odnosima moći između žena i muškaraca. Ova vrsta nasilja događa se javno i tako ima štetan utjecaj ne samo na pojedinačne žene već i na opću motivaciju žena za aktivno uključivanje u politički život, a ako prođe nekažnjeno, daje vrlo štetan i negativan signal da se takvo ponašanje normalizira“, upozorava.
S tim u vezi ističe važnost unaprjeđivanja svijesti javnosti o nužnosti poštivanja načela ravnopravnosti spolova i nediskriminacije te podizanja svijesti o tome koliko bi društvo u cjelini imalo koristi od većeg sudjelovanja žena u javnom, političkom i gospodarskom životu.
Gdje je BiH po zastupljenosti žena u politici?
Kada je u pitanju politička zastupljenost žena, BiH se, što je vrlo zanimljivo, nalazi ispred nekih država članica EU-a.
„U usporedbi sa zemljama okruženja, BiH se po sudjelovanju žena u parlamentu, s 26,2 %, nalazi na petom mjestu, gotovo izjednačena sa Slovenijom (koja ima 26,7 %), ispred Crne Gore (24,7 %). Ispred BiH su Sjeverna Makedonija i Srbija (koje imaju 39,2 %), ali nužno je napomenuti da se izborni proces ovih zemalja zasniva na sustavu tzv. ‘zatvorenih’ lista i zbog toga nisu usporedive s BiH, koja ima sustav tzv. ‘otvorenih’ lista i preferencijalnog glasanja.
Što se tiče europskih zemalja, Švedska je zemlja s najvećim sudjelovanjem žena u parlamentu (47 %), Finska ima 46 %, Španjolska 44 %, a Francuska 39 % žena u parlamentu. S druge strane, Mađarska s 12 % i Rumunjska s 22 % nalaze se ispod BiH po postotku žena u parlamentu“, navodi direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, Samra Filipović-Hadžiabdić.
Korajlić: Zastupljenost žena – pitanje unutarstranačke demokracije
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala (TI) BiH, kaže kako se žene vrlo često stavljaju na kandidacijske liste samo kako bi se ispunila kvota o zastupljenosti spolova na izbornim listama koja je propisana zakonom.
„Međutim, sada imamo i odredbe koje se tiču same pozicije na listi, odnosno da moraju biti na višoj poziciji i slično, ali to opet ne jamči da će one zaista biti i izabrane. To ovisi i o tome koliko, prije svega, političke stranke daju vidljivost kandidatkinjama u odnosu na muške kolege, lidere stranaka koji su uglavnom muškarci ili su na rukovodećim položajima u regionalnim ili lokalnim odborima, te koliko se, na kraju krajeva, uopće ulaže u kampanju promocije žena kandidatkinja. Vrlo često se njihova uloga zanemaruje i vrlo često se biraju kandidatkinje koje će, u svakom pogledu, slušati rukovodstvo ili lidera stranke i samim time, izuzev nekoliko iznimaka, žene se u tom smislu marginaliziraju“, kaže Korajlić.
Kako navodi, Transparency International je u tom smislu radio određene analize vezane uz financiranje političkih stranaka s obzirom na to da, kako kaže, u Zakonu o financiranju političkih stranaka postoje odredbe koje se odnose na izdvajanje iz proračuna, pri čemu se 10 posto izdvajanja raspoređuje na manje zastupljen spol.
„To je trebalo potaknuti povećanje dodjele mandata ženama i njihovo sudjelovanje u vlasti, kao i dobivanje više sredstava iz proračuna. Međutim, ta sredstva koja se dodjeljuju na temelju manje zastupljenog spola na kraju se uopće ne utroše za te svrhe, poput funkcioniranja aktivnosti ženskih organizacija u političkim strankama, promocije sudjelovanja žena itd., već idu u blagajnu stranke, koja i ta sredstva troši za neke druge stvari“, ističe.
Ali izvršna direktorica TI BiH smatra da je problem složeniji.
„Mislim da je ovdje više pitanje unutarstranačke demokracije. Činjenica je kako lideri stranaka, koji su muškarci, vrlo autokratski rukovode tim strankama i samim time grade svoju moć, dok se svi ostali, uključujući i žene, zanemaruju. I na kraju dobijemo situaciju da u parlamentima imate tek nešto više od 20 posto žena koje su dobile mandate, što je jako malo. Kada pogledate i rezultate izbora i stranačke izborne liste, tko je dobio kompenzacijske mandate, imate također tek nešto više od 20 posto žena. U svakom slučaju, to je ispod europske razine“, ističe ona.
No, to nisu jedini propusti u vidljivosti političarki u BiH.
„Također, na to utječe i koliko će građani prepoznati kandidatkinje s lista, koliko su one vidljive u javnom prostoru i političkim strankama, ističu li se u nekom pogledu ili su marginalizirane. Pitanje drugih pozicija, gdje se obavljaju imenovanja, ministarstava, vlada, institucija, gdje se nastoje zadovoljiti kvote, ali uloga i zastupljenost žena drukčije su nego kada se govori o muškarcima.
Mora se dati jednak pristup resursima, što uključuje vidljivost, medije i medijske platforme kako bi mogle iznijeti programe ili ideje koje zastupaju, a ne samo da budu kvote koje će se formalno poštovati“, zaključuje Korajlić.
