Dok cijene ogrjeva rastu, a mirovine ostaju skromne, umirovljenici zimu planiraju s kalkulatorom u ruci i novac za drva osiguravaju uz pomoć djece.
Na lokalnoj tržnici u Čapljini jedan metar iscijepanih drva trenutno košta 150 KM dok se metar drva koja nisu pripremljena za ogrjev prodaje po 130 KM. Za nekoga tko grije jednu prostoriju ili drvo koristi dopunski, razlika od 20 KM po metru možda djeluje zanemarivo međutim za domaćinstva koja žive od mirovine, svaka marka ima težinu, a ogrjev se ne kupuje u komadima nego u metrima, i to višestruko.
Cijena na tržnici samo je polazna točka. Razgovor s bračnim parom Z. i J. Š. iz Čapljine, od kojih je jedno umirovljenik, a drugo to još nije, pokazuje što se iza nje krije: kada kupiti, koliko kupiti, čime nadomjestiti ono što se ne može kupiti i tko pomaže da se zima preživi.
Što kaže tržnica, a što kupac?
Cijene koje su zabilježene na tržnici i cijene koje navodi sugovornica ne poklapaju se u potpunosti. Z.Š. kaže: “Suha iscijepana drva koštaju oko 190, dok vlažna oko 150 KM.“
To je i do 40 KM po metru više nego na tržnici., a razlika može ovisiti o prodavaču, vrsti drva i stepenu osušenosti, ali dobro pokazuje koliko je tržište ogrjeva šaroliko.
Kupac koji ne zna razliku između suhog i vlažnog drveta lako može platiti više nego što mu treba, ili manje nego što će mu zimi trebati, stoga je i odluka o tome što kupiti rijetko samo pitanje cijene. Suha drva se mogu koristiti odmah, ali koštaju više, vlažna su jeftinija, ali traže vrijeme i prostor za sušenje dok su neiscijepana najpovoljnija, ali iziskuju dodatni rad ili novac za cijepanje.
Dva metra suhih, dva vlažnih
Z.Š. se odlučila za kombinaciju, koja je ujedno i kompromis između džepa i potreba:
„S obzirom sam drva nabavila prije mjesec dana kupila sam dva metra suhih i dva vlažnih, da se u međuvremenu osuše.“
Po cijenama koje je sama navela, dva metra suhih drva iznose oko 380 KM, a dva metra vlažnih oko 300 KM. Ukupno je to otprilike 680 KM za količinu koja, kako će se vidjeti, nije dovoljna za cijelu sezonu.
Ipak za domaćinstvo čiji je glavni prihod mirovina, riječ je o iznosu koji nije moguće lako izdvojiti odjednom, a posebno ako znamo koliko je sugovornica izdvojila novca za istu količinu prošle godine.
„Za četiri metra drva ove godine sam izdvojila oko 200KM više u odnosu na prethodnu godinu“, navodi.
Drugim riječima, ista količina drva koštala je prošle zime oko 480 KM, a povećanje od oko 200 KM za jednu sezonu golim okom se vidi i u kućnom proračunu.
Čekanje koje se nije isplatilo
Jedna od uobičajenih strategija građana je odgađanje kupovine u nadi da će cijena pasti. Z.Š. je pokušala, ali bez uspjeha:
„U početku sam od aprila odgađala kupovinu drveta misleći da će mu opasti cijena. Desilo se da je cijena porasla 20-30%“, kaže.
Ono što je trebalo biti ušteda pretvorilo se u dodatni trošak. Njezino iskustvo govori da se na pad cijene ogrjeva ne može računati, barem ne u sezoni u kojoj potražnja raste kako se približava hladnije vrijeme. Građanin koji čeka, na kraju plaća više od onoga tko je kupio ranije.
Četiri metra nisu dovoljna
Ni nabavljena količina ne pokriva cijelu sezonu. Z.Š. to otvoreno priznaje, a objašnjava i kako se snalazi:
„Naravno, četiri metra mi ne bi dotekla. Dok dobro ne zahladi, povremeno do decembra ujutro i navečer dnevni boravak zagrijem klima uređajem. Meni bi bilo potrebno bar još dva metra drveta, ali mi se ne isplati po ovim cijenama, pa ću kombinovati s klima uređajem kad je manje hladno“, kaže.
Po cijenama koje je navela dodatna dva metra koštala bi između 300 i 380 KM
Umjesto toga, drva čuva za najhladnije dane, a u blažim periodima grije se na struju. Ipak i ta strategija ima svoju cijenu u udobnosti: zagrijava se samo dnevni boravak i to u dijelu dana. Tako se, u praksi, jedna zimska sezona dijeli na dva različita režima grijanja, ovisno o temperaturi i o stanju novčanika.
Tko plaća zimu?
Na pitanje kako je osigurala novac za ovogodišnju sezonu, odgovor Z.Š. je kratak i jasan: „Novac za sezonu osiguram uz pomoć djece jer od penzije to ne bih mogla priuštiti.“ „Da mi djeca ne pomognu oko nabavke ogrijeva, sebi bi uskratila troškove za lijekove i kvalitetniju hranu.“
Ogrjev tako ne konkurira luksuzu već lijekovima i hrani. Porodična solidarnost je vrijedna, ali nije sustavno rješenje, ne mogu je svi imati, a oni koji je imaju ovise o tome koliko njihova djeca mogu izdvojiti.
Umirovljenicima bez te podrške ostaje tek izbor što će sebi uskratiti.
Koliko bi trebalo koštati?
Na pitanje o cijeni koja bi bila prihvatljiva, Z.Š. je konkretna.
„Prihvatljiva cijena drveta bi bila do 100-120 KM po metru“, govori.
To je ispod svih cijena navedenih u ovom tekstu: od 130 KM na tržnici do 190 KM za suha drva koja navodi sugovornica.
Razlika u odnosu na suha drva koja je kupila iznosi i do 90 KM po metru. Kad bi se to računalo na četiri metra po cijeni od 120 KM, ukupni trošak bio bi oko 480 KM odnosno otprilike koliko je po njezinim riječima, platila prošle godine.
Drugim riječima, kupac ne traži cijenu iz prošlosti, nego povratak na nivo koji je do jučer bio podnošljiv.
Što bi značile subvencije?
Od nadležnih Z.Š. očekuje jednu konkretnu mjeru.
„Bilo bi dobro kad bi nadležni vršili subvencioniranje ogrijeva za penzionere, subvencija ne bi bila samo pitanje preživljavanja zime nego i kvaliteta života u starosti:” kaže sagovornica. „Kad bi se od nadležnih vršile subvencije za ogrijev penzionera penzioneri bi možda sebi mogli omogućiti neke druge sadržaje poput banja zimi ili par dana ljetovanja na moru“, navodi.
Njezina rečenica pokazuje koliko su očekivanja skromna. Nije riječ o velikim zahtjevima, nego o osnovnom: da jedna sezona grijanja ne troši sve ono što bi penzionerima omogućilo da dostojanstveno žive.
Pitanja za nadležne
Priča iz Čapljine otvara pitanja na koja trebaju odgovoriti nadležne institucije. Postoje li programi pomoći za nabavku ogrjeva za socijalno ugrožene kategorije? Tko ih provodi i po kojim kriterijima? Jesu li građani uopće upoznati s tim mogućnostima? Razmatra li se subvencioniranje ogrjeva za penzionere s niskim primanjima, kako sugerira sugovornica?
Međutim, do zaključenja ovog teksta odgovore nismo dobili.
Umjesto zaključka
Metar drva od 130 do 190 KM sam po sebi nije alarmantan iznos, ali postaje kad se uporedi s mirovinom koja, kako kaže Z.Š., nije dovoljna da pokrije ni ogrjev.
Zima tek dolazi, a za mnoge je sezona grijanja počela mnogo ranije računanjem: koliko drva kupiti, što čekati, čime nadomjestiti i tko će pomoći.
Muamer Zukanović/Istina.media
