Kontaktne točke trebale su olakšati komunikaciju novinarki i novinara s policijom i tužiteljstvima u slučaju napada i prijetnji, ali praksa pokazuje da zaštita i dalje ovisi o lokalnoj sredini i spremnosti nadležnih institucija da reagiraju.
Piše: Z.Đelilović/Istina.media
Zaštita novinara u Bosni i Hercegovini trebala bi biti jednaka, ali u praksi često ovisi o mjestu u kojem se napad dogodio i senzibiliziranosti nadležnih institucija za sigurnost novinara. Pravni i institucionalni sustav, rascjepkan između različitih razina vlasti, pridonosi neujednačenom postupanju policije i tužiteljstava, dok novinari, posebno oni u manjim sredinama i neovisnim redakcijama, ostaju bez odgovarajuće zaštite.
Sugovornici Istina.media upozoravaju da sigurnost novinara ne smije ovisiti o dobroj volji pojedinaca, već o jedinstvenim standardima, učinkovitim istragama i odgovornosti institucija.
Slaba zaštita u manjim sredinama
Milica Samardžić, izvršna direktorica Udruženja istraživačkih medija Umbrella, tvrdi da rascjepkan pravni i institucionalni sustav u Bosni i Hercegovini značajno utječe na razinu zaštite koju novinarke i novinari mogu očekivati kada prijave prijetnje, napade ili druge oblike pritisaka. Problem nije, kaže, samo u različitim zakonskim rješenjima, već i u neujednačenoj primjeni postojećih propisa, različitim praksama policijskih agencija i tužiteljstava, ali i odnosu pojedinih institucija prema novinarkama i novinarima i njihovoj ulozi u društvu.
„Prema iskustvima i komunikaciji koju Umbrella ima sa svojim članicama, postupanje nadležnih institucija često ovisi o tome gdje se incident dogodio, koliko su lokalne institucije senzibilizirane za pitanja sigurnosti novinarki i novinara, ali i o profesionalnom pristupu pojedinaca koji postupaju po prijavama”, kaže Samardžić.
Prema njezinim riječima, posebno je problematično kada se prijetnje novinarkama i novinarima promatraju kao izolirani incidenti ili osobni sukobi, bez sagledavanja šireg konteksta njihova profesionalnog rada. Prijetnja upućena zbog istraživanja korupcije, organiziranog kriminala ili zlouporabe javnih sredstava ne može se, ističe, promatrati odvojeno od činjenice da je riječ o osobi koja obavlja posao od javnog interesa.
„Posljedica takvog sustava jest da novinarke i novinari nemaju jednako povjerenje u institucije niti jednaka očekivanja od njihove reakcije. To može dovesti i do obeshrabrivanja da prijavljuju prijetnje, posebno ako su ranije imali iskustva s neučinkovitim postupanjem nadležnih tijela”, navodi Samardžić.
Novinarke i novinari u Bosni i Hercegovini svakako su slabo zaštićeni, smatraju naši sugovornici, pa i u takvom ozračju postoje nejednakosti.
Jelena Jevđenić, glavna i odgovorna urednica portala Impuls, ističe da se pitanje sigurnosti novinara i novinarki u Bosni i Hercegovini ne može promatrati jednoobrazno jer mnogo toga ovisi o tome o kojoj je vrsti zaštite riječ, bilo da govorimo o pravnoj, fizičkoj ili digitalnoj sigurnosti.
Kada je riječ o pravnoj i institucionalnoj zaštiti, tvrdi ona, rascjepkan pravni sustav stvara goleme nejednakosti te istodobno podsjeća na radionicu za suce o jačanju zaštite novinara i novinarki u BiH, održanu krajem rujna u organizaciji Ureda Vijeća Europe u Sarajevu.
Podsjetimo, naglasak ove radionice bio je na europskim standardima zaštite slobode izražavanja i postupanju pravosuđa u slučajevima napada na novinare, a poseban dio obuke bio je posvećen strateškim tužbama protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP).
„Nadam se da su ondje utvrdili europske prakse i praksu Europskog suda za ljudska prava kada je riječ o zaštiti novinara i novinarki. I da se ne smije preskočiti istraga o tome je li napad povezan s profesionalnim radom novinara ili novinarke”, kaže Jevđenić.
Prema njezinim riječima, kada govorimo o fizičkoj zaštiti i reakciji na terenu, novinari i novinarke u manjim mjestima, koji istražuju korupciju, u praksi imaju znatno slabiju fizičku zaštitu zbog povezanosti lokalnih moćnika s lokalnim institucijama. Sve su to, ističe Jevđenić, posljedice nepovezanog sustava zaštite. Ona ukazuje i na digitalnu sigurnost i sustavne pritiske poput SLAPP tužbi ili digitalnog uznemiravanja na internetu.
„U uvjetima kakvi su sada u BiH, novinari i novinarke iz manjih redakcija ili neovisnih medija ostaju prepušteni sami sebi, bez resursa za pravnu i tehničku obranu, jer sustav ne nudi nikakav institucionalni mehanizam potpore”, zaključuje Jevđenić.
Da, uz općenito nepovoljno društveno ozračje u BiH, koje i dalje opravdava nasilje nad novinarima, značajnu ulogu u njihovoj sigurnosti ima i mjesto u kojem novinari rade, smatra i Sanja Vasković, novinarka i urednica istraživačkog portala Spin info. Kada je riječ o lokalnim medijima, mogućnosti za pritiske, ucjene i diskreditaciju znatno su veće, ističe Vasković, jer moćnici na različite načine nastoje ušutkati neovisne medije.
„Kao netko tko se, nažalost, izravno suočio s napadom u kojem su institucije trebale pokazati odgovornost, reakcijama nisam zadovoljna, kako policije tako ni tužiteljstva u mom gradu. Umjesto potpore novinarima u njihovu radu, u javnom interesu, dobili smo šutnju, a reakcije su usmjerene na ‘stišavanje medijske bure’ i pojašnjavanje zašto napad na mene, u tom obliku, nije kazneno djelo. S druge strane, to isto tužiteljstvo zatvara oči pred kaznenim djelima povezanima s korupcijom, čime se šalje poruka da se zakon ne primjenjuje jednako na sve građane”, kaže Vasković.
Ona vjeruje da su kolege u drugim gradovima, gdje su nadležne druge institucije i tijela, imali pozitivnija iskustva, na temelju čega se vidi da je neki slučaj jednostavno ovisio o ljudima koji rade u institucijama, odnosno o načinu na koji rade svoj posao.
„Rascjepkan pravni i institucionalni sustav može biti prepreka uspostavljanju jedinstvene prakse, ali u nekim slučajevima može biti zaštita, i to kada je sustav u nekom gradu, županiji ili entitetu u potpunosti u službi ušutkavanja novinara”, zaključuje.
Poražavajući podaci o broju napada
Jedan od pokušaja unapređenja institucionalne zaštite novinara i novinarki bilo je uspostavljanje kontaktnih točaka za sigurnost novinara u tužiteljstvima i policijskim agencijama. Taj je proces počeo 2022. godine, kada je Županijsko tužiteljstvo u Sarajevu prvo imenovalo kontaktnu točku za novinare i novinarke.
U studenome 2023. Misija OESS-a u BiH i Delegacija Europske unije predstavile su inicijativu za uspostavljanje mreže kontaktnih točaka diljem BiH i, kako je tada objavljeno, ta je inicijativa bila odgovor na rastući broj napada na novinare i incidenata koji uključuju novinare i medijske djelatnike.
Ipak, samo imenovanje kontaktnih točaka ne znači da je novinarima osigurana jednaka zaštita u svim dijelovima zemlje. Istina.media nedavno je objavila da kontaktne točke za sigurnost novinara i novinarki u FBiH ne funkcioniraju jednako te da su iskustva novinara različita.
Samardžić ističe da uspostavljanje kontaktnih točaka za sigurnost novinarki i novinara u policijskim agencijama i tužiteljstvima predstavlja važan korak, ali da samo njihovo imenovanje nije dovoljno. Potrebno je, ističe, jasno definirati njihove nadležnosti, osigurati kontinuiranu edukaciju i uspostaviti mehanizme praćenja rezultata njihova rada.
„Novinari i novinarke moraju znati kome se mogu obratiti, što mogu očekivati nakon podnošenja prijave i na koji način mogu dobiti informacije o tijeku postupka.
Jednako je važno unaprijediti koordinaciju između policije i tužiteljstava, kao i uspostaviti jedinstveniji sustav evidentiranja prijetnji i napada na novinare i novinarke. Bez pouzdanih podataka o broju prijava, načinu postupanja i konačnim ishodima teško je procijeniti koliko je sustav zaštite doista učinkovit”, naglašava Samardžić.
Europska komisija je u Izvješću o BiH za 2025. godinu, objavljenom 4. studenoga 2025., upozorila da se politički pritisci, verbalni napadi, zastrašivanje i prijetnje novinarima nastavljaju, uključujući napade na novinarke. Komisija je naglasila i potrebu da se osigura održivost mreže kontaktnih točaka te pokažu konkretni rezultati institucionalnog postupanja. U istom izvješću navodi se da je Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH evidentiralo 36 napada, dok je Udruženje „BH novinari” tijekom 2024. godine zaprimilo 54 prijave, u usporedbi s 84 prijave u 2023. godini. Izvješće također upozorava na porast strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti, poznatih kao SLAPP tužbe, koje mogu poticati autocenzuru.
Podaci za 2025. godinu dodatno ukazuju na razmjere problema. Prema podacima SafeJournalistsa, objavljenima u siječnju ove godine, u Bosni i Hercegovini tijekom 2025. zabilježeno je 35 slučajeva napada i prijetnji novinarima, medijima i novinarskim organizacijama, uključujući četiri fizička napada.
Linija za pomoć novinarima Udruženja „BH novinari” tijekom 2025. godine zabilježila je 50 slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda.
Ovi podaci ukazuju na to da sigurnost novinara i dalje predstavlja ozbiljan izazov.
Prema riječima Milice Samardžić, nužno je uspostaviti ujednačene i obvezujuće procedure postupanja policije i tužiteljstava u slučajevima prijetnji i napada na novinarke i novinare, koje bi se primjenjivale na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, uz uvažavanje nadležnosti različitih razina vlasti.
Objašnjava da to podrazumijeva da svaka prijava bude ozbiljno razmotrena, da se pravodobno procijeni stupanj ugroženosti novinarki i novinara i da se, kada za to postoje razlozi, odmah poduzmu odgovarajuće mjere zaštite. Posebno je važno da policijski službenici i tužitelji prilikom postupanja uzimaju u obzir moguću povezanost prijetnji s novinarskim radom.
„Smatramo da je nužno uspostaviti jasne mehanizme odgovornosti za nepostupanje ili neopravdano odugovlačenje u predmetima koji se odnose na sigurnost novinara i novinarki”, kaže Samardžić.
Ona naglašava da zaštita novinara ne smije ovisiti o tome rade li u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Trebinju ili bilo kojem drugom gradu, niti o osobnom razumijevanju i dobroj volji pojedinaca u institucijama, već mora biti rezultat sustava koji funkcionira jednako za sve.
Porast prijetnji i zastrašivanja u Srbiji
Izvješća Europske komisije za 2025. godinu ukazuju na različite izazove u području sigurnosti novinara u zemljama regije. U Hrvatskoj se novinari i dalje suočavaju s nizom izazova, a SLAPP tužbe i dalje predstavljaju razlog za zabrinutost, unatoč naporima koji se ulažu u unapređenje njihove sigurnosti, navodi se u Izvješću o vladavini prava za 2025. godinu.
SLAPP tužbe i dalje predstavljaju razlog za zabrinutost, a dosad su poduzeti određeni koraci kako bi se taj problem riješio.
U Crnoj Gori, s druge strane, Komisija ističe da nadležne institucije nastavljaju pravodobno i učinkovito reagirati na prijave nasilja nad novinarima, koje se uglavnom odnose na uznemiravanje i prijetnje putem interneta.
U Srbiji je, s druge strane, zabilježen porast prijetnji, zastrašivanja, govora mržnje i nasilja nad novinarima, a vlasti takve slučajeve ne osuđuju dosljedno.
Marko Čonjagić, novinar portala nasportal.info, za Istina.media kaže da novinari u Srbiji nikada nisu dobili obećani status službene osobe, a napadi na njih tretiraju se ili toleriraju kao poželjni, u smislu da su motivirani i zasigurno nekažnjivi.
„Predstavnici vlasti nekontrolirani su u svojim napadima na novinare i medijske kuće koje izvještavaju u interesu javnosti i ne služe kao propagandna glasila. S tim u vezi, pojedini građani, uglavnom simpatizeri iste vlasti, na ulicama Srbije često kao metu primijete osobu s oznakom ‘press’ i napadnu je, vođeni spoznajom i motivacijom da, najvjerojatnije, nikada neće odgovarati zbog svog postupka”, kaže Čonjagić.
Ako slučaj dospije na sud, tvrdi, uglavnom je riječ o prekršajnom postupku u kojem će nasilnik, ako uopće bude kažnjen, platiti nekoliko tisuća dinara.
„Važno je napomenuti da bi se, prema važećem zakonu Srbije, napad na novinare trebao tretirati strože nego običan izolirani incident, upravo zato što se napadnuti novinar nalazi na svom radnom mjestu – terenu i izvještava u interesu javnosti. Do strožih kazni nikada nije došlo”, tvrdi.
Prema njegovim riječima, Srbija pamti i ubojstva novinara, poput Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, za koja ni dva i pol desetljeća kasnije nema odgovornih. Nadalje navodi da su posljednje dvije godine rekordne po broju napada na novinare te da su prijetnje, ucjene i fizički napadi postali uobičajeni i neizostavni na svakom skupu pristaša vlasti.
„Gotovo nijedan događaj koji organizira vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) nije prošao a da simpatizer Aleksandra Vučića nije vrijeđao, pljunuo, okrznuo, oteo telefon, razbio kameru ili udario novinare, za koje su Vučić, Ana Brnabić ili drugi obnašatelji najviših državnih funkcija ocijenili da su ‘izdajnici’, ‘strani plaćenici’ ili ‘ustaše’”, kaže Čonjagić.
Prema njegovim riječima, kažnjivost izostaje, napadi ne.
„Ministar policije Ivica Dačić kaže da novinari nisu napadnuti, drugi kažu da su napadnuti domaći izdajnici, šaljući poruku da ‘takve i treba napasti’. Ono što se naziva medijima, a što posluje u interesu vladajućeg aparata, plasirajući propagandu, također svakodnevno označava druge medije i novinare kao mete, nazivajući ih uglavnom ‘rušiteljima države’”, dodao je Čonjagić.
Nadalje navodi da udruženja novinara i mreža SafeJournalists bilježe napade i osuđuju ih, ali da se dalje od toga ne ide jer institucije koje bi sve to trebale procesuirati i kazniti nasilnike ne rade svoj posao.
U svijesti ljudi, tvrdi Čonjagić, očito ne postoji jasna spoznaja da novinar radi u interesu svih građana, da nadzire vlast i da je napad na novinara izravan napad na javnost.
