Mandat ravnatelja škola traje četiri godine. Dok je u pojedinim županijama moguć izbor na najviše dva uzastopna mandata, u Hercegovačko-neretvanskoj i Zapadnohercegovačkoj županiji takva ograničenja ne postoje, što omogućuje da isti ravnatelji ostanu na čelu škola više uzastopnih mandata.
Piše: Z.Đelilović/Istina.media
Pojedini ravnatelji škola u Zapadnohercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji na tim položajima mogu ostati desetljećima jer im zakon to dopušta. Jedini je uvjet da nakon isteka četverogodišnjeg mandata ponovno budu izabrani na javnom natječaju.
Godinama na čelu škole
Iz Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Zapadnohercegovačke županije pojašnjavaju da se pri imenovanju ravnatelja primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama, prema kojima za ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete propisane zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove. Zakoni o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama također propisuju da se ravnatelj bira na temelju javnog natječaja koji raspisuje školski odbor, uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva. Natječaj se objavljuje u najmanje jednom dnevnom listu.
Prema tim zakonima, mandat traje četiri godine, a ista osoba može biti ponovno imenovana. Upravo ta odredba ostavlja mogućnost višestrukog ponovnog izbora.
U Zapadnohercegovačkoj županiji postoje konkretni primjeri takve prakse. Željko Slišković ravnatelj je Osnovne škole Kočerin od 1. rujna 2011. godine i trenutačno obnaša četvrti mandat. Stanko Milićević na čelu je Osnovne škole Biograci od 9. siječnja 2014. godine, također u četvrtom mandatu, dok je Mario Knezović ravnatelj Srednje strukovne škole Posušje od 16. prosinca 2014. godine i trenutačno obnaša treći mandat.
Slična zakonska rješenja postoje i u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.
Zakonom o izmjeni Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju HNŽ-a propisano je da se ravnatelj škole imenuje na razdoblje od četiri godine. Nakon isteka mandata škola je dužna toj osobi osigurati radno mjesto u skladu s njezinom stručnom spremom i radnom sposobnošću. Istodobno, Zakon o srednjem obrazovanju propisuje da se ravnatelj imenuje na četiri godine te da nakon isteka mandata ista osoba može biti ponovno imenovana.
Na području HNŽ-a nedavno su četiri dugogodišnje ravnateljice srednjih škola iz Čapljine, Mostara i Prozora otišle u mirovinu. Na čelu škola bile su 11, odnosno devet godina.
Slična praksa ranije je postojala i u drugim županijama Federacije BiH, ali su pojedine županije u međuvremenu izmijenile zakonska rješenja i ograničile broj uzastopnih mandata ravnatelja škola.
Tako je u Sarajevskoj županiji Zakonom o odgoju i obrazovanju iz 2024. godine propisano da ista osoba može obnašati najviše dva uzastopna mandata ravnatelja u istoj školi, pri čemu jedan mandat traje četiri godine, dok je Tuzlanska županija takvo ograničenje uvela još 2015. godine.
Za ograničavanje mandata zalagali su se sindikati u obrazovanju i organizacije civilnog društva, ističući potrebu za otvaranjem prostora za nove ideje i sprječavanjem dugotrajnog zadržavanja pojedinaca na ravnateljskim položajima. U Sarajevskoj je županiji tako Ekonomsko-socijalno vijeće, u kojem su zastupljeni predstavnici Vlade, sindikata i poslodavaca, još 2017. godine jednoglasno podržalo ograničavanje mandata ravnatelja u sklopu nastojanja da se obrazovanje depolitizira. Iz civilnog sektora u to su vrijeme upozoravali i na stranačka kadroviranja te na mogućnost utjecaja političkih stranaka na imenovanje i smjenu školskih ravnatelja. Naša sugovornica, koja godinama prati rad obrazovnih institucija u Federaciji BiH, upozorava na to da izbor ravnatelja škola nije isključivo pitanje stručnih kvalifikacija i rezultata rada, već i odnosa političke moći na lokalnoj razini. Prema njezinim riječima, utjecaj politike posebno je vidljiv na lokalnoj razini, gdje se kandidati, članovi školskih odbora, predstavnici roditelja i nastavnici često međusobno poznaju. U takvom je okruženju, tvrdi, lakše vršiti neformalne pritiske i sklapati dogovore.
Prednosti ograničavanja mandata
Da je pitanje trajanja mandata ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanova iznimno važno, smatra i Nihada Čolić, dugogodišnja predsjednica Udruge učitelja Sarajevske županije. Ipak, ističe da ovu temu ne treba promatrati isključivo kroz broj godina koje pojedinac provede na rukovodećem položaju.
Mnogo je važnije pitanje, tvrdi, kakve rezultate ravnatelj ostvaruje, kako upravlja ustanovom i koliko svojim radom pridonosi kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa.
„Ograničavanje mandata ima svoje prednosti. Ono omogućava smjenjivost rukovodećih struktura, otvara prostor za nove ideje, drugačije pristupe upravljanju i profesionalno napredovanje drugih kompetentnih kadrova. Također, može predstavljati jedan od mehanizama prevencije pretjerane koncentracije moći i institucionalne zatvorenosti”, ističe Čolić.
Prema njezinim riječima, i kontinuitet kvalitetnog rukovođenja ima iznimnu vrijednost. Ravnatelj koji ima razvijene sposobnosti vođenja, profesionalni integritet i jasnu razvojnu viziju te ostvaruje mjerljive rezultate može biti važan čimbenik stabilnosti i napretka obrazovne ustanove. U takvim se okolnostima, smatra Čolić, opravdano postavlja pitanje je li dobro da obrazovni sustav automatski ostane bez uspješnog ravnatelja samo zato što je istekao unaprijed određen broj mandata.
„Zbog toga smatram da suštinsko pitanje nije koliko dugo neko obavlja direktorsku funkciju, nego koliko kvalitetno, odgovorno i uspješno tu funkciju obavlja. Međutim, jednako je važno naglasiti da nijedan direktor ne bi smio imati zagarantovan ostanak na funkciji samo zato što mu mandat formalno još traje. Ukoliko postoje jasno utvrđeni pokazatelji neuspješnog rukovođenja, ozbiljni propusti u upravljanju, narušavanje profesionalnih odnosa ili izostanak očekivanih rezultata, sistem mora imati efikasne i zakonski utemeljene mehanizme za pravovremeno razrješenje direktora, uz poštivanje propisane procedure”, navodi Čolić. Pojašnjava da kvalitetan ravnatelj ne bi trebao otići samo zato što je istekao određen broj mandata, kao što ni neuspješan ravnatelj ne bi trebao ostati na položaju samo zato što mu mandat još nije istekao.
Upravo u tome vidi bit odgovornog upravljanja obrazovnim ustanovama.
Posebnu bi pozornost, kaže, posvetila uspostavi ozbiljnog sustava periodičnog, neovisnog i objektivnog vrednovanja rada ravnatelja. Takvo vrednovanje ne bi smjelo biti formalnost, nego postupak utemeljen na jasno određenim pokazateljima, među kojima su kvaliteta upravljanja, razvoj ustanove, podrška nastavnicima, unaprjeđenje odgojno-obrazovnog procesa, profesionalno ozračje, transparentnost rada i ostvarivanje razvojnih ciljeva.
Pritom je važno da se rezultati ravnatelja ne procjenjuju isključivo prema administrativnim pokazateljima ili uspjehu učenika, nego i prema sposobnosti stvaranja poticajnog, sigurnog i profesionalnog okruženja za učenje i rad, uz uvažavanje posebnih okolnosti u kojima ustanova djeluje.
Smatra da obrazovnom sustavu nisu potrebni ni ravnatelji s neograničenom i nekontroliranom moći ni česte promjene vodstva koje prekidaju uspješne razvojne procese. Potreban mu je sustav koji prepoznaje i zadržava kvalitetu te istodobno može pravodobno reagirati na neodgovornost i neuspjeh.
„Direktorska funkcija ne treba biti ni trajna privilegija ni vremenski ograničena formalnost, nego kontinuirano dokazivanje profesionalne kompetentnosti, odgovornosti i ostvarenih rezultata. U konačnici, uspješnost obrazovnog sistema ne mjeri se brojem smijenjenih direktora niti dužinom njihovih mandata, nego kvalitetom obrazovnih ustanova koje vode i rezultatima koje iza sebe ostavljaju”, zaključuje naša sugovornica.
