U svijetu koji se sve brže modernizira, u kojem tehnologija i masovna proizvodnja preuzimaju glavnu ulogu, postoje ljudi koji su opstali unatoč svim promjenama. Oni su čuvari tradicionalnih zanata, majstori ručnog rada koji kroz svoje ruke i alat prenose znanje generacija.
Radeći s bakrom, kamenom, tkaninom i drugim materijalima, ove zanatlije nisu samo očuvali stare tehnike, već su i dokazali kako ljepota i vrijednost ručnog rada nikada ne mogu biti zamijenjeni mašinama. Njihove priče su priče o upornosti, strasti i očuvanju kulturne baštine.
Piše: Irma Leto Nametak/Istina.media
Nelica Badžak Hakalović rođena je 29.1.1984. godine i jedina je žena u Mostaru koja se bavi bakrorezom.
Šta je ovu ženu, suprugu i majku dvoje djece inspiriralo da se bavi ručnim radom u bakru, koliko dugo se bavi ovim zanatom i kako je naučila tehniku, koje su najizazovnije faze u procesu rada sa bakrom, kako bakar kao materijal utiče na kreativni proces u poređenju s drugim materijalima, postoje li neki specifični alati ili tehnike koji su posebno važni u njenom radu, ima li neki omiljeni motiv ili stil koji voli da izrađuje, pravi li personalizirane radove po narudžbi i kako klijenti reagiraju na njezine jedinstvene kreacije, kako misli da njena umjetnost doprinosi očuvanju tradicionalnih zanata, gdje pronalazi inspiraciju za nove radove i šta bi savjetovala nekome tko tek počinje da se bavi bakrorezom pročitajte u nastavku.
Sve je počelo slučajno
Nelica Badžak (udata Hakalović) rođena je u obitelji koja se bavi bakrorezom još od 20tih godina. Tradicija se uspješno prenijela generacijama do nje i njezinog brata, tako da su njih dvoje peta generacija koja se bavi ovim zanatom. Nelica ponosno ističe da je njoj njezino naslijeđe njena inspiracija.
“Obzirom da sam rođena u familiji koja se bavi ovim zanatom od malena sam gledala oca kako radi sa bakrom. Dok smo se svi spremali na spavanje on je ostajao da priprema bakar za naredni radni dan. Mama bi nas uvijek vodila da nosimo tati ručak u radnju pa bih i tamo gledala kako tata radi. A čim sam dovoljno narasla uključio me i u prodaju. To je bilo već od kasnijih razreda osnovne skole. Svaki raspust smo moja sestra, brat i ja zarađivali za džeparca kroz prodaju naših radova. Kroz sve te godine rada i gledanja kako otac izrađuje slike ja sam već u glavi imala sve njegove poteze rukama kroz bakrene komade. Jedno ljeto su roditelji otišli na more, a ja se kao tinejdžerka pobunila da ne idem. Ostavili su me kući uz uvjet da mi obaveza bude rad u radnji. Tada je nastao moj prvi ozbiljniji rad. Otac je ostavio tri komada bakra na stolu i ja sam od dosade sva tri izradila. Sjecam se da su bila dva Stara mosta i na jednom komadu karta BiH. Tata je sve slike stavio u prodaju i rekao da je to moja zarada. I eto tako sam uplovila rekreativno u izradu svojih radova. Kasnije je mama krenula da radi nakit, pa mi je i to bilo zanimljivo, te sam uz nju naučila kako raditi sa bakarnom žicom”, priča nam.
Kada smo je upitali koje su najizazovnije faze u radu sa bakrom Nelica kaže: “Pa rekla bih da je najizazovniji pronalazak novih ideja. Nažalost dosta novih kolega koji uđu u ovaj posao traže inspiraciju kod drugih zanatlija na način da to bude replika rada što naravno nije mjerljivo kvalitetom, ali utječe na posao. Tako da je sigurno najveći izazov biti u konstantnoj potrazi za novim inspiracijama, ali i to je do neke granice zdrava konkurencija. Što se tiče omiljenog motiva ili stila u radu sa bakrom mogu reći da volim prirodu, ustvari razne simbole koji predstavljaju harmoniju i sklad. Imam dva rada koja jako volim i oba su u tim fazonima.”
S koljena na koljeno
Nelica kaže da vrlo rijetko radi personalizirane radove po narudžbi, te da više voli da iskazuje svoje stanje kroz radove. Uz smijeh ističe da tu i tamo bude raje kojoj ne može odoljeti, pa se potrudi da udovolji njihovim željama.
Ističe kako misli da njena umjetnost doprinosi očuvanju tradicionalnih zanata upravo kroz nastavak naslijeđa zanata u njezinoj obitelji. S koljena na koljeno.
“Tko zna – možda i kroz moju ili djecu mog brata zanat nastavi i dalje. To će biti njihov izbor”, kaže Nelica.
Što se tiče alata i tehnika pomoću kojih Nelica izrađuje svoje unikatne radove ona objašnjava da se bez dobrog alata ne može ni raditi, a niti bez dobrog majstora koji taj alat izrađuje. A tehnika je svakog novog majstora pa i njena drugačija.
“Moj otac je jako precizan u radu i njegovi radovi su došli do takvog savršenstva da se i ja zapitam kako je uspio da izgleda kao da je slika nastala u kalupu a ne sa preko 1.000 udaraca čekićem. Moja ruka još nije ni blizu njegovoj tako da je trenutno moja tehnika mnogo nježnija i prirodnija. Ali i to je jedan vid mog doprinosa zanatu i stvaranja mog pečata na isti kroz ženstvenije i nježnije oblikovanje bakroreza. Ja osobno nemam dodira u radu sa drugim materijalima pa ne mogu posebno ni da komentiram, ali sigurno da je prednost to što je bakar savitljiv, a opet stabilan metal, ali s druge strane i jako osjetljiv na vanjske podražaje.”
Kada smo je upitali kakav bi savjet dala nekome tko tek počinje da se bavi bakrorezom i gdje pronalazi inspiraciju za nove radove, ova divna žena kaže: “Veliki izazovi su što ovi zanati imaju jako malo iskrene podrške od grada, pa je teško biti početnik u ovom poslu, ali ukoliko se ustraje – ovakav posao definitivno vraća uloženu ljubav i trud. Savjetovala bih im da stvaraju svoj stil i iznose ono što je njima bitno i na taj način će naći trajno mjesto u ovom zanatu.
Ja svoju inspiraciju nalazim kroz povijesno naslijeđe naše domovine i svoje obitelji, ali i kroz moja trenutačna stanja. Svaki dan je novi izazov i nova inspiracija.”
Nelica je vlasnica radnje u Starom gradu u Kujundžiluku pod nazivom HANDCRAFT. Svaki dan možete posjetiti radnju i uvjeriti se u ljepotu i kvalitet njenih radova.
