Nemogućnost Sjedinjenih Američkih Država i europskih partnera da se dogovore o novom visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu odražava znatno dublje razlike u njihovim vizijama budućnosti BiH i uloge međunarodne zajednice u zemlji, ocijenile su analitičarke Atlantic Councila Amanda Thorpe i Olivia Olson.
U analizi objavljenoj u srijedu navode da mjesto visokog predstavnika ostaje trajno nepopunjeno od odlaska Christiana Schmidta 1. srpnja te da Washington i europske prijestolnice nisu ispunili plan da njegova nasljednika izaberu do 14. srpnja.
Različiti pristupi Washingtona i Bruxellesa
Autorice ocjenjuju da zastoj nije samo spor oko imena budućeg visokog predstavnika, već pokazatelj različitih pristupa SAD-a i Europe prema Bosni i Hercegovini u vrijeme kada se zemlja približava općim izborima 4. listopada i istodobno pokušava napredovati na putu prema članstvu u Europskoj uniji.
Prema njihovoj analizi, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve snažnije zagovara smanjenje međunarodnog nadzora i prelazak s politike izgradnje institucija na gospodarsku suradnju. Američki dužnosnici istodobno su signalizirali da bi budući visoki predstavnik trebao imati ograničeniji mandat.
Europska strana, nasuprot tome, proces pristupanja BiH Europskoj uniji vidi kao ključni instrument reformi, zbog čega smatra da bi budući visoki predstavnik trebao nastaviti koristiti svoju poziciju za poticanje institucionalnih promjena potrebnih za napredak zemlje prema članstvu u EU.
Prijelazno rješenje i sporni kandidati
Atlantic Council podsjeća da je OHR desetljećima predstavljao jedan od simbola transatlantske suradnje u BiH. Prema neformalnoj praksi, visoki predstavnik uglavnom je dolazio iz Europe, dok je njegov prvi zamjenik bio Amerikanac, a imenovanja su se dogovarala u okviru Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC).
Međutim, nakon što PIC početkom lipnja nije uspio izabrati novog visokog predstavnika, Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu javno je kritiziralo europsku neodlučnost i ocijenilo da je PIC izbjegao svoju odgovornost, upozoravajući da takva situacija prisiljava Washington na preispitivanje svoje uloge u postojećem međunarodnom prisustvu u BiH, prenosi Raport.
Na sastanku 30. lipnja postignut je dogovor da dotadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika, američki diplomat Louis Crishock, privremeno preuzme vođenje OHR-a. Atlantic Council podsjeća da je Crishock drugi Amerikanac koji tu dužnost obavlja privremeno, ali prvi koji je u tom svojstvu preuzeo puni mandat visokog predstavnika, uključujući bonske ovlasti.
Prema medijskim izvješćima na koja se pozivaju autorice, Washington je za stalnog visokog predstavnika podržavao talijanskog diplomata Antonija Zanardija Landija, dok su brojne članice EU-a i Ujedinjeno Kraljevstvo favorizirale francuskog diplomata i specijalnog izaslanika za zapadni Balkan Renéa Troccaza. Kao mogući kompromisni kandidati spominjani su i talijanski diplomat Maurizio Massari te danski diplomat Peter Sørensen. Atlantic Council naglašava da zasad nema dogovora o tome tko bi trajno trebao predvoditi OHR.
Zaokret u politici i pitanje sanacija
Autorice razlike između Washingtona i europskih prijestolnica povezuju i sa širim zaokretom američke politike prema BiH. Kao jedan od primjera navode odluku SAD-a iz listopada prošle godine da ukine sankcije Miloradu Dodiku, što je predstavljalo prekid s ranijim američkim pristupom prema njegovoj politici i odnosu prema državnim institucijama i OHR-u.
Njemačka i Austrija, s druge strane, zadržale su restriktivniji pristup prema vodstvu Republike Srpske, dok Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje primjenjuje sankcije protiv Dodika i članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.
Atlantic Council zbog toga postavlja pitanje povlači li se Washington postupno iz dosadašnjeg oblika političkog angažmana u BiH i postoji li još prostor za zajedničku američko-europsku politiku prema zemlji.
Jedna od točaka na kojoj se različiti prioriteti posebno preklapaju jest energetika. Američki angažman posljednjih mjeseci snažno je usmjeren na projekt Južne interkonekcije, plinovoda koji bi BiH povezao s hrvatskom plinskom mrežom i omogućio pristup ukapljenom prirodnom plinu preko Hrvatske.
U analizi se navodi i da pitanje državne imovine ostaje povezano s budućnošću tog projekta, ali i sa širim pitanjem funkcioniranja OHR-a. Thorpe i Olson upozoravaju da bi prenošenje pune kontrole nad državnom imovinom na entitete moglo oslabiti sposobnost državnih institucija da upravljaju imovinom na razini BiH te utjecati na koheziju zemlje.
Istodobno, EU upozorava da posebni propisi povezani s Južnom interkonekcijom moraju biti usklađeni s europskim pravilima kako BiH ne bi ugrozila pristup europskom energetskom tržištu i sredstvima EU-a.
Poruke Kaje Kallas i zaključne ocjene
Autorice podsjećaju i na nedavnu poruku visoke predstavnice EU-a za vanjsku politiku Kaje Kallas da “prozor mogućnosti” za pristupanje BiH Europskoj uniji neće nužno ostati otvoren zauvijek te da je potreban europski visoki predstavnik koji može pomoći zemlji da napreduje na europskom putu, rekla je Kallas.
Atlantic Council navodi da spor oko nasljednika Christiana Schmidta pokazuje širi sukob prioriteta Washingtona i Bruxellesa, čiji značaj dodatno raste zbog približavanja listopadskih izbora.
“Washington i Bruxelles ne moraju se slagati oko svakog instrumenta, ali morat će pomiriti dvije vizije budućnosti Bosne i Hercegovine koje trenutno djeluju kao da vode u suprotnim pravcima”, zaključile su Thorpe i Olson.
Istina.media
