U ona ‘nevaljala’ vremena socijalističke Jugoslavije, inženjeri geologije svojim znanjem određivali su gdje se može vaditi kamen i graditi kamenolom. Najčešče su zabranjivali, grlato govrili da strojevi ne mogu ulaziti u korita rijeka i kopati pijesak. Inženjeri šumarstva su danima i godinama hodali po šumama i gorama i strogim metodama određivali koje drvo se može pilati. Što imamo danas?
Piše: Emil Karamatić
Imamo stranačke, nacionalne mafije, kojima gradska vijeća i gradonačelnici preko noći odobre da mogu rovati po brdima i da mogu sijeći stabla kao da im je to dedo ostavio u naslijeđe.
U korito Neretve se ulazi s bagerima kao da drže kist u ruci da ovjekovječe prirodu, a ne da je unakaze kao što su učinili na stotine puta.
Kad se sirotinja nezakonito najede uz proizvodnju velikih materijalnih šteta drugima, nema toga Boga tko će ih zaustaviti i uvjeriti da unesrećuju druge i prave im nevolju.
Gradnjom ulaznog puta na autoput Vc od Ševaš polja prema Bivolju brdu, tisuće i tisuće tona ogromnih stijena, građevinske stuhe, koji se od milja zovu predstavnicima građevinskih tvrtki, gurale su niz brdo. Svakodnevna miniranja, uz malo inženjerske pameti, dirigirala su da se taj kamen morao negdje odvesti i deponirati ili iskoristiti kao građevinski materijal.
Ali iz profiterskih usta je izlazilo: ‘guraj niz brdo, ‘ko im jebe mater’.
Danas te iste stjene vise iznad magistralnog puta M17. Ograđene žicom, čekaju prvi potres koji će ih otkotrljati na putnike koji su godinu dana štedjeli da odu na more kojeg nikada neće vidjeti.
Kad se ekološke udruge suprotstave, najčešće mogu čuti: ‘pusti budale, ohladit će se, a i vikat’ će im dopizditi’.
Sad, kad imamo tragediju o kojoj govori cjeli svijet, naši domaći proizvođači zla se pripremaju krađama osvojiti nove mandate i sahraniti ono što sahranjeno nije.
Umjesto da je već danas uhićeno stotine odgovornih.
Lakše je glumiti bogu ugodnog katolika, pravoslaca ili muslimana i pitati se kako je Edo Majka napisao i otpjevao pjesmu ‘Mater vam jebem’.
Fino, vrlo jednostavo. Samo je gledao oko sebe. Pa, to može svaki čovjek. Ali gdje su ljudi, kad skoro svaku sukurčinu možeš kupiti za kilo makarona i metar asfalta. Rezultat je da tragediju potvrde i budu suučesnici i utemeljitelji novih.
Solidarnost o kojoj se priča na velika zvona lijepo zvuči. Fino je čuti. Ali nažalost, ona je samo blagi sloj fasade naših balkanskih nevaljalosti.
Zašto ovakvo promišljanje, zašto tolika ljutnja, isfrustriranost? Naprosto, proizilazi iz moje nemoći.
Godinama govorim lijepim riječima. Najčešće bi govorio, ‘oprostite’, ‘molim vas’. Ali takv način obraćanja u BiH nitko ne razumije.
Puna mi je kapa moralizatora i učtivosti. U ovoj kapi, čitaj muško spolovilo, ljepše zvuči. Psovku na balkanu bolje razumiju i više poštuju nego molitvu. Ali, kako to biva, u suprotno ćete uvjeriti, ne lijepim riječima, nego upravo psovkom popraćenu nekom vrstom oružja.
Dakle, silom. Iz čega proizilazi da se jako dobro razumijemo. Mi, s ove, i oni s one strane pakla.
Komentar prenesen uz odobrenje autora za Istina.media
