Teško će se u Mostaru zaboraviti 2022., izmak korone i prosvjed studenata, koji su imali ispravno i umjereno traženje, da im se smanje školarine, jer pobogu korona je – nema nastave.
Umjesto da tu djecu primi u rektoratu, sasluša, pa im u najmanju i ljudsku ruku umjereno kaže da je u glibu, da nema šanse da će im olakšati teret, rektor Zoran Tomić, dislocira dvojicu profesora sa Sveučilišta Franju Takača i Damira Vasilja, te ih locira na balkon rektorata, da snimaju studente.
Balkondžije, kako ih tada od milja prozvah, a što me i danas emotivno razgaljuje jer ih ubodoh ravno u nepravdistan, upališe tada sve svoje televizije koje su godinama osnivali da snime šaku djece, kako bi ih kasnije valjda ispitivali, popisivali, šta li. Podržao me tada eroGag.
Rektorat ima svoju kamere, no balkondžije su tada poslale poruku ‘profesori vas prate’. Profesor sutra daje ocjene, jelte i ta poruka im bi puno bliža duševnim postavkama. Nazvala sam tada jednog od balkondžija, Takača, da čisto priupitam šta je skontao sa tim svojim snimcima, gdje će ih prikazati.
Zbunio se prilično, reče na SUM TV, valjda onoj gdje za izbore puštaju HDZ.
Čuvam i sad uspomenu na za taj emotivni razgovor, koji mi je u ustima ostavio okus kamere i balkona, nekako ljigav. Zbog takvih razgovora zadnjih 20 i kusur godina danas imam PTSP i čir na želucu, oboje doduše nepotvrđeno i još neke potvrđene dijagnoze.
Nedavno, Damir Vasilj, koji je direktor nekakvu SUM-ovu poduzeću koje mu je osnovao rektor, inače suprugin tetak, traži da se Sveučilište zaduži. Pravili bi solare jelte i oni. Ništa od balkona, udbašenja. Nema para. I onda vidjeh kod Miljkovčana, iznad glave im balkondžija – Takač. Mašala rekoh, udarilo im sunce na balkonu u glavu, pa se preusmjeriše obojica u solare. Ostaje još jedno pitanje. Kud će s kamerama, mogu li ih opet prodati nekoj novoj Čovićevoj TV.
O Takaču iscrpno OVDJE
O Vasilju, tetkovu omiljenom direktoru:
