Ruski utjecaj na Balkanu najjači je tamo gdje već postoje nacionalizam, političke krize i nepovjerenje prema Zapadu. Moskva te pukotine ne stvara, ona ih širi, kažu sugovornici Istina Media.
Naim Leo Beširi, direktor Instituta za europske poslove iz Beograda, smatra da je granica između ruskog hibridnog utjecaja i interesa lokalnih političkih elita namjerno zamagljena, jer je upravo u tome snaga Kremlja.
„Moskva ne mora izmišljati srpski nacionalizam, secesionizam Milorada Dodika, etničke podjele u Crnoj Gori ili neriješene odnose Beograda i Prištine. Sve to već postoji. Ruska strategija je mnogo jeftinija: pronaći postojeću pukotinu, proširiti je propagandom, dezinformacijama, političkom podrškom, energetskom ovisnošću i obavještajnim vezama, a zatim učiniti sve da se ona nikada ne zatvori“, kaže Beširi za Istina media.
Antizapadni narativi
Prema njegovim riječima, u Srbiji je problem posebno dubok jer antizapadni narativi odavno nisu ograničeni na nekoliko tabloida ili opskurne proruske portale. Oni su, tvrdi, prodrli u gotovo sve pore društva: od televizija sa nacionalnom frekvencijom i dnevne štampe, preko kulture, pojedinih fakulteta, kazališta i javnih institucija, pa sve do dijelova policije, vojske, pravosuđa, tužiteljstava i javnih poduzeća.
Ne znači da je svaka od tih institucija „ruska“, kaže Beširi, već da je antizapadni pogled na svijet postao toliko normaliziran da se često više ni ne prepoznaje kao politička propaganda.
„Zapad je gotovo po automatizmu licemeran i neprijateljski, dok se Rusiji unaprijed traže opravdanja. Najefikasnije je upravo kada se društvo cijepa oko emotivnih i identitetskih pitanja. Ćirilica ili latinica, narodnjaci ili zabavnjaci, EXIT ili Guča, „tradicionalno“ ili „zapadno“ postaju politički markeri mnogo većeg sukoba. A onda se dolazi do stvarnih povijesnih rana: NATO bombardiranja, ratnih zločina devedesetih, Srebrenice, odnosa prema susjedima i, naravno, Kosova, omiljene krave muzare za ruske baćuške“, tvrdi Beširi.
On dalje navodi da je Kosovo za Kremlj idealna tema, ne zato što, tvrdi, Rusiju posebno zanimaju Srbi na Kosovu, već zato što preko njega mogu održavati trajno neprijateljstvo prema NATO-u i EU, blokirati normalizaciju odnosa u regiji i podsjećati Srbiju da navodno nema alternativu ruskoj zaštiti.
Zato je, smatra Beširi, pogrešno lokalne lidere predstavljati kao nemoćne marionete kojima Moskva izdaje naređenja. Oni, kaže, imaju vlastiti interes u proizvodnji krize.
„Dodiku je permanentni sukob potreban da bi se predstavljao kao zaštitnik Republike Srpske. Vlasti u Beogradu stalna regionalna napetost omogućava da biračima prodaju priču o Srbiji pod opsadom, dok se razgovor sklanja sa korupcije, institucija, zarobljene države i europskih reformi. Kremlj im daje političku podršku, propagandni okvir i alternativni centar moći, a oni zauzvrat održavaju regijun dovoljno nestabilnom da europska integracija nikada ne postane nepovratna“, ističe naš sugovornik.
Smatra da je kriza zato korisna i Moskvi i lokalnim autoritarnim elitama, samo iz različitih razloga. Pojašnjava da lokalne elite njome čuvaju vlast, dok Kremlj sprječava konsolidaciju europskog poretka na Balkanu.
„Rusiji nije potreban novi rat da bi ostvarila cilj. Dovoljno joj je da Bosna ostane nefunkcionalna, Srbija zarobljena između Brisela i Moskve, Kosovo trajno žarište, a Crna Gora politički podijeljena“, naglasio je.
Pojašnjava da najveća pobjeda ruske propagande nije kada neko u Beogradu mahne ruskom zastavom, već kada građanin Srbije počne da vjeruje da su mu demokratska Europa i NATO veći neprijatelji od autoritarne Rusije, da su ratni zločinci heroji, da je svaka kritika nacionalna izdaja i da je izolacija dokaz suvereniteta.
Tada Kremlju, tvrdi, više nisu potrebni ni agenti ni naređenja. Beširi zaključuje da društvo počinje samo da reproduira politiku koja ga drži siromašnim, autoritarnim, posvađanim sa susjedima i što dalje od Europske unije.
U izvještaju „Annual Threat Assessment 2026“, objavljenom u ožujku ove godine, a koji potpisuje Ured direktora nacionalne obavještajne zajednice SAD-a, stoji da je Zapadni Balkan područje pojačanih političkih tenzija, a da posebnu ulogu u destabilizacije regije ima Rusija.
„Rusija potiče nestabilnosti između Srbije, koju favorizira i Kosova, ali podržava i odvajanje entiteta Republika Srpska od Bosne i Hercegovine. Rusija, također, koristi nevladine organizacije pod državnim pokroviteljstvom za usmjeravanje kampanja čiji je cilj ometanje NATO-a i Europske unije, pri čemu se naglašava srpska viktimizacija i promoviraju veze s Rusijom, posebno u BiH, Crnoj Gori, Srbiji, koje imaju velike populacije etničkih Srba“, stoji, između ostalog, u ovom izvještaju.
Utjecaj kroz energetski sektor
Stručnjaci već odavno upozoravaju da se na energetskom sektoru najbolje vidi kako se veliki geopolitički interesi prelamaju kroz domaću politiku. Energetska ovisnost nije samo pitanje cijene i sigurnosti snabdijevanja, već i pitanje političkog utjecaja, posebno u zemlji, poput Bosne i Hercegovine, koja je desetljećima ovisila od jednog dobavljača plina. U tom kontekstu posebno je važna Južna plinska interkonekcija, projekt koji bi Bosnu i Hercegovinu preko Hrvatske povezao s alternativnim izvorima plina i time smanjio njenu ovisnost o ruskom gasu.
Upravo pitanje kontrole nad energetskom infrastrukturom Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) vidi kao primjer dvostrukih kriterija kada je riječ o odnosu prema Zapadu i Rusiji.
U priopćenju koje je nedavno objavio, on tvrdi da oko ruskog i kineskog kapitala u energetskim projektima, posebno na područjima pod političkom dominacijom HDZ-a BiH, „misteriozno ne postoje nikakve dileme“ oko sjedišta, političke kontrole ili drugih pitanja. Kao suprotnost navodi višegodišnji spor oko BH-Gasa i Južne interkonekcije.
Za primjer je naveo gradilište solarne elektrane u Miljkovićima.
„Nakon što lokalno društvo dođe do energetskih koncesija, 95% Enersola, društva koje nosi projekt, kroz aranžman vrijedan 1,4 milijuna eura završava kod osoba nastanjenih u Rusiji, od kojih je više njih profesionalno povezano s Velesstroyem, ruskom kompanijom također pod američkim sankcijama. Ni to nije proizvelo političku zabrinutost usporedivu s višegodišnjom dramom oko BH-Gasa“, navedeno je, uz ostalo priopćenju.
Z.Đeliliović/Istina.media
