Vlasnik Blue Origina Jeff Bezos rekao je ovaj tjedan da Amerika mora pobijediti Kinu u utrci za Mjesec i uvjeren je da će njegovi ljudi sletjeti na jedini prirodni Zemljin satelit za dvije godine.
Bezos pritom ne misli na kratku posjetu u stilu Apolla, kada su astronauti zabili zastavu, pokupili kamenje i vratili se kući.
Slijetanje 2028. za njega je tek prvi korak prema stalnoj bazi, a nju, kaže, mogu održavati samo redovite teretne misije.
Na Mjesec se, ponavlja Bezos godinama, ide da bi se ondje ostalo, piše Hina.
Suprotno od ranijih svemirskih vizionara, on iza tih riječi može staviti novac. Otkrio je da je u Blue Origin osobno uložio 28 milijardi dolara, a tvrtka je prvi put u povijesti prikupila i 10 milijardi dolara vanjskog kapitala.
Raketa tvrtke Blue Origin
No između Bezosova optimizma i stvarnosti stoji kalendar.
Godina 2028. njegova je osobna procjena, a ne službeni rok. NASA-ini planovi zasad ne predviđaju da će Blue Origin te godine izvesti prvo slijetanje s posadom.
Agencija je, naime, u veljači ove godine temeljito prekrojila program Artemis.
Misija Artemis III, planirana za 2027., neće ni dotaknuti Mjesec – letjelica Orion, zajednički projekt NASA-a i Europske svemirske agencije (ESA) u niskoj Zemljinoj orbiti će uvježbavati spajanje sa sletnim modulima SpaceX-a i Blue Origina. Slijetanje Oriona, prvo nakon Apolla 17 iz 1972., čeka Artemis IV i 2028. godinu.
Bezosov sletni modul s posadom na red dolazi tek s misijom Artemis V.
Bezos vs Musk
NASA je ishod utrke svjesno prepustila nadmetanju dvojice najbogatijih ljudi na svijetu i dviju posve različitih inženjerskih filozofija.
SpaceX Elona Muska gradi Starship HLS, golemi potpuno višekratni brod na tekući metan i kisik. Njegova je Ahilova peta gorivo: za jedan put do Mjeseca mora u orbiti primiti stotine tona goriva od niza tankera, a procjene se kreću od desetak do dvadesetak lansiranja.
Prije nego što na njega ukrca ljude, SpaceX mora izvesti slijetanje bez posade i dokazati da prijenos goriva u orbiti uopće funkcionira, a to nitko dosad nije učinio u ovim razmjerima. Ugovori SpaceX-a za Artemis III i IV vrijede oko četiri milijarde dolara.
Bezos je izabrao drukčiji put. Blue Origin za Artemis V gradi modul Blue Moon Mark 2 po fiksnoj cijeni od 3,4 milijarde dolara, s pogonom na tekući vodik i kisik.
Ta je kombinacija učinkovitija od metana, ali ima neugodnu narav: tekući vodik ima izrazito nisku temperaturu vrelišta i molekule koje “cure” kroz najsitnije pore metala.
Čuvanje takvog goriva tjednima u svemiru zato je zajednički ispit za obje tvrtke, i to ispit koji čovječanstvo još nije položilo. Ured glavnog inspektora NASA-e godinama upozorava da su upravo kašnjenja sletnih modula najveći rizik za cijeli program.
Svemir troši vojni proračun
Nikada dosad ovakva utrka nije imala ovakav ekonomski vjetar u leđa.
Prema Space Foundationu, globalna svemirska ekonomija lani je porasla 12 posto, na rekordnih 686 milijardi dolara. Komercijalni sektor donosi 544,3 milijarde, odnosno 79 posto ukupnog iznosa, vlade su potrošile blizu 141 milijarde, od čega SAD 78,3 milijarde, a privatna ulaganja premašila su 12 milijardi dolara.
Konzultantska kuća Novaspace, koja tržište mjeri drukčije i lani ga je procijenila na 626,4 milijarde dolara, očekuje da će ono do 2034. premašiti bilijun dolara.
Sve veći dio tog novca, međutim, ne dolazi iz znanstvenih proračuna nego iz vojnih. Peter Beshar, bivši pravni savjetnik američkog ratnog zrakoplovstva i svemirskih snaga, upozorava da je svemir postao sve veća i istaknutija sastavnica rastućih vojnih proračuna.
Ni Kinezi nisu svemoćni
S druge strane Pacifika Washington promatra suparnika koji je pokazao da zna isporučiti rezultate.
Kina je misijama Chang’e 5 i 6 donijela uzorke s bliže i s dalje strane Mjeseca, kao jedina zemlja kojoj je to uspjelo.
Peking službeno planira spustiti ljude na Mjesec do 2030., uz letjelicu Mengzhou, sletni modul Lanyue i novu tešku raketu Dugi marš 10.
Ipak, ni kineski stroj nije nepogrešiv, kako se često prikazuje na Zapadu.
Misija Chang’e 7, koja bi orbiterom, sletnim modulom, roverom i skakutavom sondom trebala tražiti led na južnom polu, odgođena je najmanje do 2027.
Kineski program s ljudskom posadom samo je kratko naveo da nakon sveobuhvatne procjene nisu ispunjeni uvjeti za lansiranje.
Chang’e 8, s prvim eksperimentima korištenja lunarnih resursa, planiran je za 2028. Obje misije postavljaju temelje Međunarodne lunarne istraživačke stanice (ILRS), koju Peking razvija s Moskvom.
Borba za led
Svi ciljaju isto mjesto, i s razlogom. U vječno zasjenjenim kraterima južnog pola vjerojatno se milijardama godina nakupljao vodeni led, a led znači vodu za piće, kisik za disanje i vodik za raketno gorivo.
Kako je Mjesečeva gravitacija šest puta slabija od Zemljine, lansiranje tereta s njegove površine traži dvadesetak puta manje energije. Tko kontrolira led, kontrolira benzinsku crpku Sunčeva sustava.
Zato se pravila igre pišu već sada, i to na Zemlji.
Artemis sporazumi, koje su NASA i State Department sa sedam zemalja osnivačica pokrenuli 2020., tumače Ugovor o svemiru iz 1967. tako da se resursi smiju vaditi i koristiti, ali bez prisvajanja suvereniteta nad Mjesecom. Drugim riječima, u velikoj mjeri bi to značilo tko prvi njegovo.
Atremis je u međuvremenu narastao na 76 zemalja, među kojima je i Hrvatska koja mu je pristupila prošli mjesec.
Peking i Moskva u Artemis sporazumima vide pokušaj Washingtona da sam napiše pravila za svemir.
Na drugoj strani stoji UN-ov Sporazum o Mjesecu iz 1979., koji Mjesec proglašava zajedničkom baštinom čovječanstva, ali ga nijedna velika svemirska sila nije ratificirala.
Gužva nad glavama
Dok se velike sile natječu za Mjesec, prostor iznad naših glava postaje sve gušći.
Prema rujanskom izvješću Europske svemirske agencije (ESA), lani je u više od 300 lansiranja u orbitu postavljeno više od 4.000 novih letjelica.
U prosjeku svakoga dana više od tri neoštećena satelita ili dijela raketa ponovno ulaze u atmosferu pa je ESA ove godine prvi put počela mjeriti i rizik od žrtava na tlu.
Agencija upozorava da samo sprječavanje novog otpada više nije dovoljno: za zaustavljanje Kesslerova sindroma, lančane reakcije u kojoj sudari rađaju sve više krhotina, otpad će trebati aktivno čistiti iz orbite.
Novi lunarni program ima ono što Apollo nikada nije imao: privatni kapital, tržište koje ga financira i poslovni model koji ne ovisi samo o volji Kongresa.
Ali tehnologija koja još nije dokazana, pravila koja se tek pišu i orbita koja se puni krhotinama jamče da će put do prve stalne baze na Mjesecu biti sve samo ne pravocrtan.
