Procjenjuje se da oko 1.400 djece u našoj zemlji živi bez roditeljskog staranja, a velika većina njih svoje djetinjstvo provodi u ustanovama koje, iako pružaju osnovnu skrb, ne mogu zamijeniti toplinu i sigurnost obiteljskog doma.
Zbog toga je važno promovirati hraniteljstvo kao model koji može promijeniti djetetov svijet, pružajući mu ono što najviše treba – obiteljsku toplinu, bliskost i osjećaj sigurnosti.
Piše: Maja Kristić/Istina.media, Foto/video: Mladen Topić

INSTITUCIONALNI DOMOVI SU MIMO STANDARDA EU
Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini oko 1.400 djece živi bez roditeljskog staranja. Od tog broja, približno 600 djece smješteno je u hraniteljskim obiteljima – oko 400 u Federaciji BiH i oko 200 u Republici Srpskoj. Nažalost, unutar Federacije postoji velik disbalans: dok neke županije broje više od stotinu hraniteljskih obitelji, u drugima ih je tek 10 do 20.
Prepoznajući to, SOS Dječje selo BiH hraniteljstvo je postavilo u središte svoje strategije, s ciljem da što više djece dobije priliku odrastati u obitelji punoj ljubavi. Kako objašnjava Malik Garibija, nacionalni direktor SOS Dječjih sela BiH, hraniteljstvo se razlikuje od posvojenja jer je riječ o privremenom obliku skrbi za dijete.
„Hranitelji djetetu pružaju dom i brigu dok za tim postoji potreba. To razdoblje može trajati nekoliko mjeseci, ali i više godina – sve ovisi o okolnostima u biološkoj obitelji i potrebama samog djeteta. Za razliku od posvojenja, gdje dijete trajno postaje član obitelji, hraniteljstvo je oblik privremene podrške i zaštite“, pojašnjava Garibija.

Foto: Malik Garibija, nacionalni direktor SOS Dječjih sela BiH
Garibija ističe da djeca ne bi smjela odrastati u velikim ustanovama, jer takav sustav nije dobar za dijete i ne odgovara europskim standardima.
Osim rada na terenu, SOS Dječja sela BiH aktivno sudjeluju i u zagovaranju promjena zakonskog okvira koji se odnosi na hraniteljstvo. Kako pojašnjava Garibija, trenutačno su u Federaciji BiH ključna dva zakona – izmjena i dopuna Zakona o hraniteljstvu u čijoj su pripremi sudjelovali, te Zakon o socijalnim uslugama. Oba zakona, kako se nadaju u SOS Dječjim selima BiH, uskoro bi se trebala naći pred Parlamentom, čime bi se unaprijedila podrška sustavu socijalne zaštite, uključujući i područje hraniteljstva.
„Čak ni s ovom izmjenom zakona nećemo dobiti profesionalizaciju specijaliziranog hraniteljstva, posebno za djecu s dodatnim poteškoćama. Ne možemo očekivati da će netko tko preuzme takvo dijete istovremeno moći raditi i brinuti o njemu. Idealno bi bilo da takvi hranitelji budu profesionalno osposobljeni i da to bude njihov posao“, zaključuje Malik.

S TIM DJETETOM U NAŠU KUĆU DOŠLA JE NAFAKA
Stvarni utjecaj hraniteljstva najbolje se osjeti kroz priče obitelji koje su odlučile otvoriti svoj dom i srce. Haris Sitnica, srodnički hranitelj te Skender Mustafa i Mirnesa, koji su postali hranitelji jednoj maloj bebi, odlučili su podijeliti svoja iskustva kako bi pokazali koliko hraniteljstvo ne samo da obogaćuje živote djece, nego i ispunjava i oplemenjuje živote same obitelji.
Haris i njegova supruga brzo su odlučili preuzeti brigu o djevojčici iz svoje obitelji te su postali srodnički hranitelji. Iako već imaju četvoro djece, željeli su da ta djevojčica postane peti član njihove obitelji. „Ne smijemo dopustiti da naša djeca pate, da budu ostavljena na ulici bez roditeljskog ili bližeg staranja“, jasno je poručio Haris.

Foto: Haris Sitnica
“Pa, hraniteljstvo nije puno toga promijenilo; samo je puno toga lijepog donijelo. Čak štoviše, ja mogu slobodno reći, bosanskim izrazom: u moju kuću je s tim djetetom došla nafaka. To je broj jedan. To dijete je donijelo radost, osmijeh, sve ono najljepše što se može jednoj obitelji desiti; s tim djetetom je došla sreća u naš dom, i mi smo presretni.”
Za njegovu obitelj program hraniteljstva, objašnjava, puno znači, a saznali su sasvim slučajno preko socijalne službe.
„SOS Dječja sela i socijalne ustanove bili su uz nas u svakom mogućem trenutku i u svakoj prigodi, što u svemu puno znači da bi obitelj funkcionirala i opstala.“

LJUBAV KOJA MIJENJA ŽIVOTE: PRIČA OBITELJI SKENDER
Mirnesa i Mustafa su u braku već dugi niz godina i dugo su čekali da dobiju vlastitu djecu – punih 18 godina nisu imali priliku biti roditelji, što je za njih bilo veliko iskušenje. Danas, uz svoje dvoje djece, postali su i hitni hranitelji, te su preko noći preuzeli brigu o maloj bebi.
„Bilo je jako emotivno kada je u našu kuću došao novi član, prihvatili smo to odmah srcem kao naše dijete. Ni naša djeca nisu imala problema s prihvatanjem novog člana – odlično se slažu“, s osmijehom na licu priča nam Mirnesa.

Foto: Mirnesa i Mustafa Skender
„Jeste, odmah je to bio brat. To je brat za seke i nema šta dalje“, kaže Mustafa. Dodaje kako više nema sivila: „Svjetlost je došla, ljubav je došla, obostrana, a sada već trostrana, četvorostrana. To se ne može opisati, to je sreća, jednostavno sreća.“
U ovom procesu nisu bili sami. Pored podrške SOS Dječjeg centra, prijatelji, rodbina i komšiluk uvijek su bili tu za njih, pružajući veliku podršku, čak se i Mirnesina sestra odlučila priključiti timu hranitelja.
„Znači, kuća nam se ispunila djecom; promijenio se život iz temelja. Jako smo zadovoljni i sretni. Ja bih preporučila svakome da se ne boji pokušati promijeniti svoj život, pogotovo parovima koji nemaju djecu, da se ne boje postati hranitelji. To je jedna jako lijepa, pozitivna i humana stvar koja donosi sreću i zadovoljstvo i bračnom paru, i djeci.“

KAKO POSTATI HRANITELJ?
Ako ste zainteresirani postati hranitelj, dovoljno je da kontaktirate lokalni centar za socijalni rad i kažete da ste kandidat. Uvjeti nisu zahtjevni – potrebno je imati osnovne materijalne i prostorne uvjete, proći edukaciju, a potom vas centri za socijalni rad iz cijele zemlje mogu pozvati i pitati jeste spremni da preuzmete brigu o određenom djetetu.
Enes Šabić, šef službe za hraniteljstvo, ističe da se cijeli proces provodi u skladu sa Zakonom o hraniteljstvu Federacije Bosne i Hercegovine.
„Što se tiče zakonskih uvjeta, hraniteljska obitelj ne smije imati više od dvoje djece mlađe od 15 godina. Dakle mogu imati jedno ili dvoje biološke djece do 15 godina s tim da ukupan broj djece u obitelji ne može biti više od pet. Izuzetak su slučajevi srodničkog hraniteljstva, kada se uvijek procjenjuje najbolji interes djece“, kazao je Enes za Istina.media.

Foto: Enes Šabić, šef službe za hraniteljstvo
Uskoro slijedi nastavak priče, u kojem ćete moći pročitati kako vaša odluka da postanete hranitelj može oblikovati razvoj pojedinaca.
Svoj primjer ispričao je i bosanskohercegovački glumac Rijad Gvozden, koji je zahvaljujući SOS Dječjim selima BiH izrastao u osobu i umjetnika kakav je danas.
NAJAVA



