Kad smo se uputili prema ovom kraju ni sami nismo bili svjesni kolika je invazija na ovaj kraj kada su u pitanju vjetro i solarni parkovi. U prijedlogu prostornog plana HBŽ planirano je čak 28 vjetroparkova, od čega 18 upravo na području općine Tomislavgrad koju smo posjetili.
Stočarski i drvoprerađivački tomislavgradski i šuički kraj uskoro bi mogao postati poznat najviše po količini i koncentraciji elektroenergetskih projekata. Polja majčine dušice i drugog ljekovitog bilja koje ovdje niče kao posijano, i miriše do u dno duše, poravnati će teški strojevi za probijanje puteva, a potom i stotine tisuća kubika betona.
Piše: Kristina Perić / Foto i video: Mladen Topić
Ni Šujica, kažu najkrivudavija rijeka na svijetu, ne može se načuditi otkuda stižu tolike vjetrenjače, i gdje nesta onaj narod što je ovdje ovo sve volio, molio i radio, i otkuda dolaze ovi novi investitori u beton, kapitalisti koje zanima samo profit.
28 vjetroparkova, 18 u planu u Tomislavgradu
Kad smo se uputili prema ovom kraju ni sami nismo bili svjesni kolika je invazija na ovaj kraj kada su u pitanju vjetro i solarni parkovi. U prijedlogu prostornog plana HBŽ planirano je čak 28 vjetroparkova, od čega 18 upravo na području općine Tomislavgrad koju smo posjetili.
Ako znamo da turbine koriste stotine litara ulja u glavnom mjenjaču, i da je u krškim i osjetljivim područjima poput duvanjskog rizik od curenja posebno velik i treba ga regulirati, kao i da za jednu turbinu u temelj ode do 400 kubika betona, nije baš da će ovaj kraj ostati netaknut uslijed ovih projekata. Posljedice utjecaja na okoliš nitko nije valjano ni ispitivao, no uzroci se grade.
Ni mještani nisu bili svjesni što se na njihovim terenima sprema, a kad su vidjeli oformili su inicijativu „Očuvajmo duvanjski kraj“.
„Bez obzira što je to samo prijedlog prostornog plana, već se dosta toga napravilo. Krenuli smo kad smo vidjeli da je u njemu predviđeno ukopno 18 vjetroparkova i dvije i pol tisuće hektara solarnih panela“, kaže nam Ivan Stanić, po zanimanju čini se najviše lokalpatriot, pa onda i profesor u Strukovnoj školi u Tomislavgradu i predstavnik Neformalne grupe građana „Očuvajmo duvanjski kraj“.
Neformalna grupa građana je sve prijavljivala inspekciji, slala tužbe, i pokušali se informirati o vlasnicima projekata.
„Kad smo god tražili, na koje po zakonu imamo pravo sve se to izbjegava, muti, ništa nije kako Bog zapovijeda“, dodaje on te domeće: „Nismo ovo mogli ni sanjati. Oni su po prostornom planu uplanili sva brda oko Duvna, da će se ne njima graditi vjetroparkovi, čak i Vran“, priča profesor.
Ako se planovi vlasti ostvare duvanjski kraj postati će prava energetska kolonija, a mještanima su uvijek otvorena vrata – ka EU.
Na makadamu prema obližnjem vjetroparku u uhu posebno zazvoni jedna izjava – da su Šuičani pomalo postali Indijanci.
„Dogodilo im se isto ono kao Indijancima u Americi kad su Amerikanci došli. Znači prvo su ih istrijebili i onda se sad za ovu našu zemlju čapaju – tko prvi dođe njegova je“, kaže dalje Stanić.
Kinezi otkupljuju koncesije
Dok s uzvisine poviše Šuice promatramo cijeli kraj Stanić nam pokazuje rukom.
„Ovo je Ivovik, ovdje su investitori Kinezi, a ono što je najgore, ova naša vlast je toliko nesposobna, da oni i ako su odredili ovo iznajmiti – zašto su morali tražiti prekupce neke. Raznorazni prekupci prodaju duvanjsku zemlju, oni zarađuju, a lokalna zajednica će imati od toga samo posljedice i nikakvu korist“, priča Stanić.
Niže Ivovika, na Borovoj Glavi se rade istraživanja, investitori su domaći, no mještani misle da će koncesiju otkupiti Kinezi, koje su zatekli na licu mjesta kako nešto buše.
„Saznali smo da će ta koncesija biti vjerojatno prodana Kinezima. To tako rade, osnuju firmu s nekih 10-tak tisuća maraka kapitala i onda poslije prodaju koncesije, boga pitaj kome“, priča nam Šuičanin i također član inicijative Stipe Zrno.
Poput Stanića, i on ističe da su mještanima podatci nedostupni. Kaže da su tražili popis investitora, no nisu ga dobili.
„Uvijek se pojavi netko od domaćih ljudi koji ima tu firmu registriranu i nositelj je koncesije, a onda se kasnije prodaje ta koncesija nekom drugom. Pojavljuju se čak i Kinezi kao investitori, tako da jednostavno nemamo pristup informacijama. Mi iz neformalne grupe građana smo tražili od Općine Tomislavgrad i Vlade HBŽ uvid u sve te koncesije, no i sa jedne i sa druge strane smo dobili odbijenicu“, pojašnjava Zrno, ratni vojni umirovljenik koji je život proveo u Šuici.
Ilegalni putovi i krčenje šume
Mještani dakle znaju ono što vide iz općinskih i županijskih dokumenata.
„Sve što znamo saznali smo iz prostornog plana, on je još u prijedlogu, no još je gora činjenica da se već po prijedlogu debelo krči. Ovi naši investitori, spasioci naši, oni mogu krčiti kud god hoće. Baš mi nedavno jedan rođak kaže da su na ovoj cesti(opa. Baljci) preko njegove ceste prokrčili put, a da on o tome ništa nije znao. Nitko ga nije pitao. Oni ne gledaju šta je čije, samo krče gdje je njima isplativije“, priča dalje Stanić pa se nadovezuje: „Ništa im nije problem, možete sada pogledati gore, kako se šuma krči protuustavno. Zakon ove države u kojoj živimo strogo zabranjuje preimenovati šumsko zemljište u građevinsko, a oni to rade“.
Profesor posebno ističe problem zagađenja podzemnih voda, ali i otpada.
„Nakon 5-6 godina korištenja ti solarni paneli postaju radioaktivni. U tim svim projektima nitko nije vodio računa niti zna gdje će to odložiti, kako će izgledati sanacija, no zato se naše Općinsko vijeće pobrinulo da donese odluku o tome da sva ta privatna oprema koncesionara prijeđe u vlasništvo naše općine. Da se mi tu obogatimo od tuđeg smeća“, priča Stanić.
Njegovo selo je u blizini vjetroparka Baljci, gdje su mašine na nekim mjestima probile put širok i do deset metara, a stabla ostala visjeti u zraku, ni potpuno povaljena, ni uspravna, između života i smrti. Sudbina ista čeka i ona polja majčine dušice, koja nam i dok pišemo ovaj tekst, daleko od Tomislavgrada – još nisu izašla iz nosnica.
Zagađenje voda
Stanić je stajališta da bi se utjecaj elektroenergetskih projekata mogao osjetiti sve do Dalmacije.
„Mi smo istraživali utjecaj ovakvih projekata na podzemne vode, i dokazano je švicarskim i američkim studijama da nema šanse da se te vode, pogotovo na krškom području ne zagade nakon određenog vremena eksploatacije ovakvih projekata, a znamo kakva se oprema ugrađuje. Mi imamo prvi vjetropark na kojem je oprema koja je ugrađivana puno bolja nego ova što se ugrađuje u novije vjetroparkove. Isto kao da nam netko najveći otpad od opreme ovamo šalje, i oni to mogu instalirati samo ovdje, jer im nigdje drugo u Europi ne bi bilo dozvoljeno“, stajališta je Stanić.
Naime, Europa potiče razvoj turbina bez mjenjača koje ne koriste ulje. Stare turbine s visokom potrošnjom ulja se postupno povlače i zamjenjuju modernijima. Nadalje, postrožuju se ekološki standardi, posebno upravo oko zbrinjavanja otpadnog ulja, te kontrole curenja i inspekcije u smislu prevencije onečišćenja tla i podzemnih voda. U nas je to pak sanak pusti. Ako vidimo na koji način investitori dolaze do koncesija i dozvola, i koliko ih prati vlast, onda je jasno i da inspekcije tu neće puno raditi. S druge strane, vjetroparkovi se u duvanjskom kraju primiču izvorima.
„Sve će bit spojeno, po prostornom planu oni žele sve povezati, čak tamo u Crvenicama. Isto kao da ih podzemne vode privlače, da oni tu nešto čačkaju. Ima jedno prekrasno izletište Studena, dolje na dnu Duvanjskog polja ima prekrasnih izvora vode, ali je to već sve određeno za zagađenje. Ja ne znam šta oni piju, ali oni očito smatraju da je voda nebitna za nas“, ističe profesor.
Na pitanje ima li ijedna županija u okruženju ovoliko elektroenergetskih projekata naši sugovornici odgovaraju: „Nema ni u svijetu, ni u Africi ovo ne dozvoljavaju, pogotovo na krškom području. Stručnjacima koji se bave krškim područjem ovo je nezamislivo. Lokalno stanovništvo nema nikakve koristi, a trpjeti će samo posljedice“.
Mještani ističu da ovo nije bitka protiv vjetrenjača, da nisu protiv zelene energije, no da način na koji se vrši invazija na ovaj kraj ne mogu prihvatiti, posebno misleći na devastaciju i sve utjecaje na okoliš, ali i ignoriranje volje lokalnog stanovništva.
U drugom dijelu teksta sutra čitajte kako će ovi projekti utjecati na stočare u ovom kraju, jesu li provedene valjane javne rasprave prije ovih projekata, te koje sve zakone krši vlast pri implementaciji istih te hoće li nama išta odgovoriti na upite o investitorima.
Istina.media
