Umjetna inteligencija postala je jedno od ključnih pitanja 21. stoljeća, a države sve teže prate brzinu njezina razvoja
Umjetna inteligencija posljednjih je godina postala jedna od najvažnijih tema suvremenog društva. Gotovo da više ne postoji područje života i poslovanja u kojem njezin utjecaj nije vidljiv – od medicine, obrazovanja i industrije do financijskog sektora, javne uprave, turizma i nacionalne sigurnosti. Dok jedni u umjetnoj inteligenciji vide najveću razvojnu priliku još od industrijske revolucije, drugi upozoravaju na ozbiljne rizike koje donosi njezin ubrzani razvoj, među kojima su zaštita privatnosti, sigurnost podataka, širenje dezinformacija, odgovornost za odluke koje donose algoritmi te sve izraženiji jaz između tehnološkog razvoja i zakonodavstva.
Na potrebu uspostavljanja učinkovitog regulatornog okvira posljednjih godina upozoravaju i Ujedinjeni narodi. Glavni tajnik UN-a istaknuo je kako se umjetna inteligencija razvija brže nego što države uspijevaju donositi zakone, dok najveće svjetske tehnološke kompanije ulažu stotine milijardi dolara u razvoj sve moćnijih AI modela. Utrka za tehnološko vodstvo postaje jedno od ključnih pitanja gospodarske konkurentnosti, nacionalne sigurnosti i geopolitičkog utjecaja.
Kako pronaći ravnotežu između inovacija i odgovornosti? Jesu li države spremne za promjene koje donosi umjetna inteligencija? Hoće li AI zamijeniti čovjeka ili postati njegov najvažniji saveznik? Kakvu budućnost očekuju revizija, financijski sektor, obrazovanje, zdravstvo i gospodarstvo?
O tim i drugim aktualnim pitanjima razgovarali smo s prof. dr. sc. Božom Vukojom, sveučilišnim profesorom, ovlaštenim revizorom, forenzičkim stručnjakom i jednim od vodećih poznavatelja primjene umjetne inteligencije u području revizije, financija i upravljanja rizicima. Profesor Vukoja godinama razvija modele i alate temeljene na umjetnoj inteligenciji za internu i eksternu reviziju, forenzičke analize, procjene vrijednosti, sprječavanje pranja novca, upravljanje poslovnim rizicima te digitalna rješenja za turistički sektor.
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda posljednjih je mjeseci više puta upozorio da razvoj umjetne inteligencije napreduje brže nego što države uspijevaju donositi zakone. Istodobno najveće svjetske tehnološke kompanije ulažu stotine milijardi dolara u razvoj sve moćnijih AI modela. Koliko je opravdana bojazan da bi tehnološki razvoj mogao izmaknuti regulatornom nadzoru i kakve posljedice to može imati za društvo, gospodarstvo i sigurnost?
— Mislim da je ta zabrinutost potpuno opravdana i da nije riječ o pretjerivanju, nego o realnoj procjeni jednog od najvećih izazova našega vremena. Umjetna inteligencija danas napreduje brže nego bilo koja tehnologija u modernoj povijesti. Dok je internetu trebalo gotovo dvadeset godina da postane dio svakodnevnog života, umjetna inteligencija u svega nekoliko godina ulazi u gotovo sve segmente društva – od zdravstva, obrazovanja i industrije do financijskog sektora, pravosuđa, javne uprave i nacionalne sigurnosti.
Istodobno su zakonodavni procesi prirodno sporiji. Donošenje kvalitetnih zakona zahtijeva stručne analize, javne rasprave i međunarodno usklađivanje, dok tehnološke kompanije nove modele razvijaju gotovo iz mjeseca u mjesec. Upravo je zato glavni tajnik Ujedinjenih naroda upozorio da postoji ozbiljna opasnost da tehnološki razvoj preraste sposobnost država da ga učinkovito reguliraju.
Dodatni izazov predstavlja činjenica da nekoliko najvećih svjetskih tehnoloških kompanija ulaže stotine milijardi dolara u razvoj umjetne inteligencije. Danas više ne govorimo samo o tržišnom natjecanju među kompanijama, nego o globalnoj utrci u kojoj sudjeluju i najveće svjetske sile. Umjetna inteligencija postala je strateški resurs koji će određivati gospodarsku konkurentnost, tehnološku neovisnost i geopolitički utjecaj država tijekom idućih desetljeća.
Takav razvoj donosi velike koristi, ali i ozbiljne rizike. Već danas svjedočimo sofisticiranim kibernetičkim napadima, deepfake sadržajima, automatiziranim dezinformacijskim kampanjama, financijskim prijevarama i pokušajima manipulacije javnim mnijenjem. Umjetna inteligencija može biti iznimno snažan alat za razvoj gospodarstva, ali jednako tako može postati sredstvo zlouporabe ako ne postoje jasna pravila i odgovornost.
Zbog toga smatram da države moraju djelovati mnogo proaktivnije nego dosad. Potrebno je razvijati nacionalne strategije umjetne inteligencije, ulagati u obrazovanje stručnjaka, digitalnu infrastrukturu, podatkovne centre i kibernetičku sigurnost te istodobno usklađivati zakonodavstvo s međunarodnim standardima. Jednako je važna međunarodna suradnja jer umjetna inteligencija ne poznaje državne granice. Algoritmi razvijeni na jednom kraju svijeta već sutra mogu biti u uporabi na drugom.
Ne zagovaram usporavanje tehnološkog razvoja. Naprotiv, vjerujem da umjetna inteligencija može biti najveći pokretač gospodarskog napretka u ovom stoljeću. Međutim, inovacije moraju pratiti odgovornost, transparentnost i jasna pravila. Samo tako možemo iskoristiti puni potencijal umjetne inteligencije, a istodobno zaštititi građane, gospodarstvo i demokratske institucije od mogućih zlouporaba.
Umjetna inteligencija danas više nije samo tehnološka inovacija nego postaje ključni pokretač gospodarskog razvoja, konkurentnosti i geopolitičkog utjecaja. Kako ocjenjujete današnji stupanj razvoja umjetne inteligencije u svijetu i jesu li države, gospodarstvo i međunarodne institucije spremni za promjene koje ona donosi?
— Nalazimo se usred tehnološke revolucije koja će po svojoj važnosti biti usporediva s industrijskom revolucijom ili pojavom interneta, ali će njezine promjene biti znatno brže i sveobuhvatnije. Umjetna inteligencija više nije tehnologija budućnosti – ona je stvarnost koja već danas mijenja način na koji radimo, učimo, upravljamo poduzećima i donosimo odluke.
Najveća svjetska gospodarstva to su odavno prepoznala. Sjedinjene Američke Države, Kina, Europska unija, Japan i druge razvijene zemlje ulažu golema sredstva u razvoj umjetne inteligencije, podatkovnih centara, superračunala i specijaliziranih procesora. Svjesni su da će buduća gospodarska snaga ovisiti o sposobnosti razvoja i primjene umjetne inteligencije u svim sektorima.
Posebno je zanimljivo što umjetna inteligencija više nije rezervirana samo za informatičku industriju. Već danas mijenja zdravstvo, obrazovanje, energetiku, promet, poljoprivredu, turizam, bankarstvo, osiguranje, reviziju i javnu upravu. U brojnim područjima povećava produktivnost, ubrzava donošenje odluka i omogućuje analizu količine podataka koju čovjek nikada ne bi mogao obraditi.
Međutim, nisam siguran da su društva jednako brzo napredovala kao sama tehnologija. Obrazovni sustavi, tržište rada i zakonodavstvo još uvijek pokušavaju pratiti promjene koje umjetna inteligencija donosi. Zato će najveći izazov sljedećih godina biti ulaganje u ljude. Digitalna pismenost, cjeloživotno obrazovanje i razvoj novih kompetencija postat će jednako važni kao što su nekada bili čitanje i pisanje.
Iz vlastitog profesionalnog iskustva vidim koliko umjetna inteligencija može unaprijediti stručni rad. Godinama razvijamo modele i alate za internu i eksternu reviziju, forenzičke analize, procjene vrijednosti, sustave upravljanja rizicima i sprječavanje pranja novca. Takvi sustavi omogućuju analizu milijuna transakcija u vrlo kratkom vremenu, prepoznavanje neuobičajenih obrazaca i kvalitetnije upravljanje rizicima. Slična rješenja razvijamo i za turistički sektor, gdje umjetna inteligencija pomaže u analizi tržišta, optimizaciji poslovanja i unaprjeđenju korisničkog iskustva.
Ipak, uvijek naglašavam da umjetna inteligencija ne smije zamijeniti čovjeka kao odgovornog donositelja odluka. Ona je iznimno moćan alat, ali nema ljudsku prosudbu, iskustvo, etiku ni odgovornost. Budućnost zato neće pripasti onima koji će imati najviše algoritama, nego društvima koja će uspjeti spojiti tehnološki razvoj sa znanjem, odgovornošću i povjerenjem građana. Upravo u toj ravnoteži vidim najveći izazov, ali i najveću priliku 21. stoljeća.
Umjetna inteligencija danas se sve češće promatra i kao pitanje nacionalne sigurnosti. Koliko je to opravdano?
— Potpuno je opravdano. Umjetna inteligencija odavno više nije samo tehnologija koja povećava učinkovitost poslovanja ili olakšava svakodnevni život građana. Ona je postala jedno od ključnih strateških pitanja 21. stoljeća. Države koje budu predvodile razvoj umjetne inteligencije imat će ne samo gospodarsku nego i tehnološku, sigurnosnu i geopolitičku prednost.
Nekada se nacionalna sigurnost prvenstveno povezivala s vojskom, granicama i energetikom. Danas se jednako važnima smatraju podaci, računalna infrastruktura i umjetna inteligencija. Upravo zato najveće svjetske sile ulažu golema sredstva u razvoj vlastitih AI sustava, superračunala i podatkovnih centara. Svjesne su da će se buduća konkurentnost sve više temeljiti na sposobnosti upravljanja informacijama i razvoju naprednih algoritama.
Umjetna inteligencija već danas upravlja dijelovima energetske infrastrukture, prometnih sustava, financijskih tržišta i komunikacijskih mreža. Koristi se u analizi obavještajnih podataka, otkrivanju kibernetičkih napada, zaštiti kritične infrastrukture i razvoju obrambenih sustava. Takve mogućnosti donose velike koristi, ali istodobno povećavaju odgovornost država da osiguraju visoku razinu zaštite tih sustava.
Posebno zabrinjava razvoj generativne umjetne inteligencije koja omogućuje izradu iznimno uvjerljivih tekstova, fotografija, videozapisa i glasovnih snimki. Takvi sadržaji mogu se koristiti za širenje dezinformacija, manipulaciju javnim mnijenjem, narušavanje povjerenja u institucije, financijske prijevare pa čak i pokušaje utjecaja na izborne procese. Upravo zato sigurnost umjetne inteligencije više nije isključivo tehnološko pitanje, nego pitanje zaštite demokratskog poretka i društvene stabilnosti.
Smatram da svaka država mora razviti vlastitu strategiju umjetne inteligencije koja neće biti usmjerena samo na razvoj tehnologije nego i na jačanje otpornosti institucija. To podrazumijeva ulaganja u obrazovanje stručnjaka, razvoj domaćih istraživačkih kapaciteta, kibernetičku sigurnost, međunarodnu suradnju i zaštitu kritične infrastrukture.
Jednako je važno pitanje tehnološke neovisnosti. Ako država u potpunosti ovisi o umjetnoj inteligenciji koju razvijaju strane kompanije ili druge države, dugoročno smanjuje vlastitu stratešku autonomiju. Zato danas mnoge zemlje ulažu milijarde eura u razvoj nacionalnih AI platformi i digitalne infrastrukture.
Vjerujem da će se u budućnosti nacionalna sigurnost sve manje mjeriti brojem tenkova ili zrakoplova, a sve više sposobnošću države da razvija, štiti i odgovorno koristi umjetnu inteligenciju. Upravo će znanje, podaci i tehnologija postati najvažniji resursi suvremenog društva.
Mnogi građani strahuju da će umjetna inteligencija zamijeniti ljude. Je li taj strah opravdan?
— Razumijem zašto postoji zabrinutost, ali mislim da se umjetne inteligencije ne trebamo bojati – trebamo je razumjeti. Svaka velika tehnološka revolucija u povijesti izazivala je slične strahove. Tako je bilo s parnim strojem, električnom energijom, računalima i internetom. Svaka od tih tehnologija promijenila je tržište rada, ugasila određena zanimanja, ali je istodobno otvorila mnoga nova koja prije nisu postojala. Vjerujem da će se isti proces dogoditi i s umjetnom inteligencijom, samo znatno brže.
Nema dvojbe da će rutinski i repetitivni poslovi biti među prvima na udaru automatizacije. Administrativni poslovi, obrada dokumenata, osnovne računovodstvene analize, dio pravnih poslova i korisnička podrška već danas mogu biti djelomično automatizirani. Međutim, to ne znači da će ljudi postati nepotrebni. Naprotiv, raste potreba za stručnjacima koji razumiju poslovne procese, upravljaju umjetnom inteligencijom, provjeravaju rezultate koje ona daje i donose konačne odluke.
Upravo zato najveći izazov neće biti razvoj tehnologije, nego prilagodba ljudi. Obrazovni sustavi morat će se mijenjati mnogo brže nego dosad. Cjeloživotno učenje više neće biti prednost, nego nužnost. Zanimanja će se mijenjati tijekom cijelog radnog vijeka, a sposobnost prilagodbe postat će jedna od najvažnijih profesionalnih kompetencija.
Posebno želim naglasiti da umjetna inteligencija nema ljudsku savjest, odgovornost, empatiju ni moralnu prosudbu. Ona može analizirati milijune podataka u nekoliko sekundi, ali ne razumije posljedice svojih odluka niti može preuzeti odgovornost za njih. Zato će čovjek još dugo ostati ključni donositelj odluka, osobito u zdravstvu, pravosuđu, obrazovanju, javnoj upravi, reviziji i drugim profesijama koje zahtijevaju visoku razinu stručne prosudbe.
To vrlo jasno vidim u vlastitoj profesiji. Umjetna inteligencija može analizirati milijune financijskih transakcija, prepoznati neuobičajene obrasce i upozoriti na moguće nepravilnosti mnogo brže nego čovjek. Međutim, procjena rizika, profesionalna prosudba i odgovornost za revizorsko mišljenje i dalje ostaju na ovlaštenom revizoru. Tehnologija može pomoći stručnjaku, ali ga ne može zamijeniti.
Zato vjerujem da budućnost ne pripada sukobu čovjeka i umjetne inteligencije, nego njihovoj suradnji. Oni koji budu znali koristiti umjetnu inteligenciju kao alat postat će produktivniji, konkurentniji i uspješniji. Najveća vrijednost budućnosti neće biti samo poznavanje tehnologije, nego sposobnost kritičkog razmišljanja, kreativnosti, etičkog odlučivanja i odgovornog korištenja novih digitalnih alata. Upravo su to osobine koje umjetna inteligencija ne može zamijeniti.
Ujedinjeni narodi posebnu pozornost posvećuju zaštiti djece i mladih od mogućih zlouporaba umjetne inteligencije. Koliko je to danas ozbiljan izazov?
— Smatram da je riječ o jednom od najvažnijih pitanja o kojem danas raspravljaju međunarodne organizacije, vlade i obrazovne institucije. Djeca koja danas odrastaju prva su generacija kojoj će umjetna inteligencija biti sastavni dio svakodnevice od najranijeg djetinjstva. Za njih će razgovor s AI sustavima biti jednako prirodan kao što je prethodnim generacijama bilo korištenje interneta ili pametnih telefona.
To donosi brojne prednosti. Umjetna inteligencija može znatno unaprijediti obrazovanje kroz personalizirano učenje, prilagodbu nastavnih sadržaja sposobnostima svakog učenika, pomoć djeci s teškoćama u učenju i brži pristup znanju. Takvi alati mogu povećati kvalitetu obrazovanja i učiniti ga dostupnijim nego ikada prije.
Međutim, ista tehnologija može biti iskorištena za manipulaciju, širenje dezinformacija, narušavanje privatnosti ili različite oblike digitalnog nasilja. Posebno zabrinjava razvoj deepfake tehnologije koja omogućuje stvaranje vrlo uvjerljivih lažnih fotografija, videozapisa i glasovnih snimki. Mladima je često teško razlikovati autentičan sadržaj od umjetno generiranog, što ih čini posebno ranjivima na prijevare i manipulacije.
Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da algoritmi društvenih mreža nastoje što dulje zadržati pozornost korisnika. Kada umjetna inteligencija analizira interese djece i prilagođava sadržaj njihovim navikama, postoji opasnost od razvoja digitalne ovisnosti, smanjenja sposobnosti kritičkog razmišljanja i stvaranja informacijskih okruženja u kojima mladi dobivaju isključivo sadržaje koji potvrđuju njihova postojeća uvjerenja.
Zbog toga smatram da digitalna i AI pismenost moraju postati sastavni dio obrazovanja već od najranije dobi. Djecu nije dovoljno naučiti koristiti tehnologiju. Potrebno ih je naučiti razumjeti kako ona funkcionira, koje su njezine prednosti, ali i gdje se kriju rizici. Kritičko razmišljanje postat će jedna od najvažnijih vještina budućnosti.
Veliku odgovornost imaju i tehnološke kompanije koje razvijaju AI sustave. Sigurnost, zaštita osobnih podataka i mehanizmi za sprječavanje zlouporaba moraju biti ugrađeni u tehnologiju od samog početka njezina razvoja. Istodobno, roditelji i nastavnici trebaju aktivno razgovarati s djecom o odgovornom korištenju digitalnih alata jer zabrane same po sebi neće riješiti problem.
Vjerujem da će odgovoran razvoj umjetne inteligencije otvoriti nove razvojne procese na dobrobit cijelog čovječanstva.
Umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u financijski sektor, reviziju, forenziku i sustave za sprječavanje pranja novca. Kako gledate na te promjene?
— Kao dugogodišnji ovlašteni revizor, forenzički revizor, procjenitelj vrijednosti i stručnjak za sprječavanje pranja novca mogu reći da umjetna inteligencija predstavlja najveću tehnološku promjenu koju su ove profesije doživjele u posljednjih nekoliko desetljeća. Međutim, želim odmah naglasiti da umjetna inteligencija neće zamijeniti stručnjaka. Ona će promijeniti način na koji radimo i omogućiti nam da budemo znatno učinkovitiji, precizniji i pouzdaniji.
Tradicionalna revizija dugo se temeljila na uzorkovanju podataka. Revizor bi analizirao određeni broj transakcija i na temelju njih donosio profesionalne zaključke. Danas umjetna inteligencija omogućuje analizu cjelokupne populacije podataka u stvarnom vremenu. Umjesto nekoliko stotina ili tisuća transakcija, moguće je pregledati milijune knjiženja u svega nekoliko minuta, otkriti neuobičajene obrasce, identificirati odstupanja i procijeniti razinu rizika s preciznošću kakva prije nije bila moguća.
Posebno velik potencijal vidim u području forenzičke revizije i sprječavanja pranja novca. Financijski kriminal postaje sve složeniji, međunarodne transakcije sve brojnije, a metode prikrivanja nezakonitih aktivnosti sve sofisticiranije. Umjetna inteligencija može povezivati podatke iz različitih izvora, analizirati složene mreže povezanih osoba i društava, prepoznavati neuobičajene obrasce ponašanja te pravodobno upozoriti na moguće pokušaje prijevara, korupcije ili pranja novca. Time znatno povećava učinkovitost financijskih institucija i regulatornih tijela.
Istodobno razvijamo modele umjetne inteligencije za internu i eksternu reviziju, upravljanje rizicima i procjene vrijednosti koji omogućuju kvalitetnije donošenje poslovnih odluka. Takvi sustavi ne zamjenjuju profesionalca, nego mu pružaju daleko kvalitetniju analitičku podlogu za donošenje stručnog mišljenja.
Naravno, umjetna inteligencija nije nepogrešiva. Kvaliteta njezinih rezultata uvijek ovisi o kvaliteti podataka na kojima se temelji. Netočni ili nepotpuni podaci mogu dovesti do pogrešnih zaključaka, zbog čega stručna prosudba čovjeka ostaje nezamjenjiva. Međunarodni revizijski standardi i dalje jasno propisuju da odgovornost za revizorsko mišljenje snosi isključivo ovlašteni revizor, a ne algoritam.
Smatrate li da svaka država treba imati vlastitu strategiju razvoja umjetne inteligencije ili bi trebalo razviti jedinstvena globalna pravila?
— Mislim da odgovor nije „ili jedno ili drugo“. Potrebno je imati i nacionalne strategije i međunarodna pravila. Umjetna inteligencija ne poznaje državne granice. Algoritam razvijen danas u Kaliforniji već sutra koristi poduzeće u Mostaru, Zagrebu, Berlinu ili Tokiju. Podaci putuju kroz više država, a digitalno gospodarstvo funkcionira globalno. Upravo zato potpuno različiti regulatorni sustavi dugoročno nisu održivi.
S druge strane, svaka država ima svoje gospodarske prioritete, obrazovni sustav, razinu digitalne razvijenosti i sigurnosne interese. Zato svaka zemlja mora razviti vlastitu strategiju razvoja umjetne inteligencije koja će biti usklađena s međunarodnim standardima, ali prilagođena nacionalnim potrebama.
Europska unija napravila je važan iskorak donošenjem AI Acta, prvog sveobuhvatnog zakonodavnog okvira kojim se uređuje razvoj i primjena umjetne inteligencije prema razini rizika. Time je Europa poslala jasnu poruku da želi biti predvodnik odgovorne umjetne inteligencije. Međutim, sam zakon nije dovoljan. Potrebna su ulaganja u istraživanje, obrazovanje, podatkovne centre, superračunala i razvoj domaćih stručnjaka.
Bosna i Hercegovina, kao i dio zemalja regije, još uvijek nema cjelovitu nacionalnu strategiju razvoja umjetne inteligencije. Smatram da je riječ o području kojem treba pristupiti mnogo ozbiljnije. Ako želimo biti konkurentni, moramo ulagati u znanje, digitalnu infrastrukturu, inovacijske centre, start-upove i povezivanje sveučilišta s gospodarstvom. Umjetna inteligencija neće čekati da se institucije organiziraju.
Istodobno vjerujem da će međunarodne organizacije, prije svega Ujedinjeni narodi, imati sve važniju ulogu u oblikovanju globalnih načela upravljanja umjetnom inteligencijom. Kao što danas postoje međunarodni računovodstveni i revizijski standardi, uvjeren sam da ćemo u budućnosti imati i međunarodne standarde odgovorne umjetne inteligencije koji će definirati minimalna pravila sigurnosti, transparentnosti, zaštite privatnosti i odgovornosti.
Države koje na vrijeme prepoznaju važnost umjetne inteligencije neće biti samo korisnici tuđe tehnologije, nego njezini aktivni stvaratelji. Upravo će sposobnost povezivanja nacionalnih interesa s međunarodnom suradnjom biti jedna od ključnih pretpostavki uspješnog razvoja u digitalnom dobu.
Često se govori da umjetna inteligencija mora biti etična, transparentna i odgovorna. Kako u praksi uskladiti inovacije i etiku?
— To je jedno od najvažnijih pitanja današnjice. Tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša. Sve ovisi o tome kako je razvijamo, kako je primjenjujemo i kakve vrijednosti ugrađujemo u njezin razvoj. Upravo zato etika ne smije biti nešto o čemu razmišljamo tek nakon što se pojave problemi. Ona mora biti sastavni dio svakog AI sustava od njegova nastanka.
Danas svjedočimo snažnoj utrci među najvećim svjetskim tehnološkim kompanijama. Cilj je razviti moćnije modele, osvojiti tržište i ostvariti konkurentsku prednost. Takva konkurencija ubrzava inovacije, ali istodobno povećava opasnost da brzina razvoja postane važnija od sigurnosti i odgovornosti.
Zato zagovaram načelo „Ethics by Design“, odnosno da se etička načela ugrađuju već u fazi projektiranja sustava. To znači da se od samog početka vodi računa o zaštiti privatnosti, sigurnosti podataka, mogućoj diskriminaciji, transparentnosti algoritama i odgovornosti za odluke koje umjetna inteligencija predlaže ili donosi.
Građani imaju pravo znati kada odluku donosi umjetna inteligencija, na temelju kojih je podataka donesena i postoji li mogućnost ljudske kontrole. Povjerenje se ne može graditi na sustavima čiji način rada nitko ne razumije. Transparentnost će postati jedan od najvažnijih preduvjeta prihvaćanja umjetne inteligencije u društvu.
Jednako je važno jasno definirati odgovornost. Ako umjetna inteligencija pogriješi u medicinskoj dijagnozi, odobri sumnjivu financijsku transakciju ili diskriminira kandidata pri zapošljavanju, mora biti jasno tko odgovara. Bez odgovornosti nema ni pravne sigurnosti, a bez pravne sigurnosti nema ni povjerenja građana.
Kao revizor vjerujem da će u budućnosti nastati potpuno novo područje profesionalnog djelovanja – revizija sustava umjetne inteligencije. Kao što danas provjeravamo financijska izvješća, sve ćemo češće provjeravati algoritme, kvalitetu podataka, modele odlučivanja i usklađenost AI sustava s regulatornim i etičkim zahtjevima. To će otvoriti nove mogućnosti za revizore, forenzičare, stručnjake za upravljanje rizicima i informatičke stručnjake.
Na kraju, najveća konkurentska prednost neće biti razviti najmoćniju umjetnu inteligenciju, nego razviti umjetnu inteligenciju kojoj ljudi vjeruju. Povjerenje će postati najvrjedniji kapital digitalnog gospodarstva, a odgovornost njegov najčvršći temelj. Upravo zato vjerujem da će etična umjetna inteligencija biti ključ održivog razvoja u desetljećima koja dolaze.
Hoće li umjetna inteligencija povećati razliku između razvijenih i nerazvijenih država ili može postati prilika za njihov ubrzani razvoj?
— To je jedno od najvažnijih strateških pitanja našega vremena. Umjetna inteligencija može biti najveći pokretač gospodarskog razvoja od industrijske revolucije, ali jednako tako može produbiti razlike između razvijenih i manje razvijenih država. Konačan ishod ovisit će o tome koliko će pojedine zemlje biti spremne ulagati u znanje, istraživanje, digitalnu infrastrukturu i razvoj ljudskog kapitala.
Danas najveće svjetske tehnološke kompanije ulažu stotine milijardi dolara u razvoj umjetne inteligencije, podatkovnih centara i specijaliziranih AI procesora. Istodobno Sjedinjene Američke Države, Kina, Europska unija, Japan i druge razvijene zemlje ulažu golema javna sredstva kako bi osigurale tehnološko vodstvo. Tko razvija tehnologiju, stvara novu vrijednost, otvara visoko plaćena radna mjesta i postaje izvoznik znanja. Tko zaostaje, dugoročno postaje samo korisnik tuđih rješenja.
Međutim, upravo u tome vidim veliku priliku za manje države. Današnja ekonomija znanja bitno se razlikuje od industrijskog doba. Više nisu presudni veličina teritorija, broj stanovnika ili prirodni resursi. Presudni postaju obrazovanje, inovacije i sposobnost brzog prilagođavanja.
Bosna i Hercegovina, Hrvatska i zemlje regije imaju kvalitetne stručnjake iz informatike, matematike, elektrotehnike, ekonomije i financija. Mnogi naši mladi ljudi rade u vodećim svjetskim tehnološkim kompanijama. Problem nije nedostatak znanja, nego nedostatak sustavne strategije koja bi to znanje pretvorila u gospodarski razvoj.
Potrebno je snažnije povezati sveučilišta, istraživačke institute i gospodarstvo, razvijati tehnološke parkove, start-up inkubatore i fondove za financiranje inovacija. Umjetna inteligencija ne smije ostati isključivo informatički projekt. Ona mora postati pokretač razvoja industrije, poljoprivrede, zdravstva, energetike, turizma, financijskog sektora i javne uprave.
Jednako je važno ulagati u digitalnu infrastrukturu. Država koja nema moderne komunikacijske mreže, podatkovne centre i računalne kapacitete teško može biti konkurentna na globalnom tržištu. Zato ulaganja u digitalnu infrastrukturu danas treba promatrati jednako strateški kao ulaganja u promet, energetiku ili obrazovanje.
Uvijek ističem da umjetna inteligencija ne mora povećavati razvojne razlike. Ona može postati prilika za njihov ubrzani razvoj, ali samo ako postoji jasna nacionalna vizija, politička volja i ulaganje u ljude. Budućnost neće pripadati najvećima, nego najinovativnijima.
Kakvu budućnost umjetne inteligencije očekujete u sljedećih deset godina i koje biste preporuke uputili vladama, gospodarstvu i građanima?
— Uvijek kažem da će sljedeće desetljeće biti desetljeće umjetne inteligencije. Kao što su internet i pametni telefoni obilježili proteklih dvadesetak godina, tako će umjetna inteligencija obilježiti gotovo svaki segment društva i gospodarstva u godinama koje dolaze.
Očekujem da će AI postati standardni alat u zdravstvu kroz personaliziranu medicinu i naprednu dijagnostiku, u obrazovanju kroz individualizirane programe učenja, u poljoprivredi kroz optimizaciju proizvodnje hrane, u prometu kroz razvoj autonomnih vozila, a u industriji kroz još višu razinu automatizacije i robotizacije. Posebno velike promjene očekujem u financijskom sektoru, gdje će umjetna inteligencija imati ključnu ulogu u upravljanju rizicima, otkrivanju prijevara, procjeni kreditne sposobnosti i nadzoru financijskih tržišta.
Međutim, tehnologija sama po sebi neće riješiti društvene probleme. Ako želimo da umjetna inteligencija bude u službi čovjeka, moramo istodobno razvijati znanje, odgovornost i međunarodnu suradnju.
Vladama bih preporučio da što prije donesu nacionalne strategije razvoja umjetne inteligencije, usklade zakonodavstvo s europskim i međunarodnim standardima te znatno povećaju ulaganja u obrazovanje, znanost, istraživanje i digitalnu infrastrukturu. Regulatorni okvir mora biti dovoljno fleksibilan da prati tehnološki razvoj, ali dovoljno čvrst da štiti građane i gospodarstvo.
Gospodarstvu preporučujem da umjetnu inteligenciju ne promatra kao prijetnju, nego kao strateški alat za povećanje produktivnosti, konkurentnosti i inovativnosti. Tvrtke koje danas ulažu u digitalnu transformaciju, razvoj zaposlenika i odgovornu primjenu umjetne inteligencije imat će veliku konkurentsku prednost u godinama koje dolaze.
Građanima bih poručio da ulažu u vlastito znanje. Umjetna inteligencija neće zamijeniti ljude koji uče, razvijaju nove vještine i prilagođavaju se promjenama. Zamijenit će zastarjele načine rada. Upravo zato cjeloživotno obrazovanje postaje najvažnija investicija budućnosti.
Gospodine Vukoja, već više od dva desetljeća bavite se revizijom, procjenama vrijednosti, forenzičkom revizijom i sprječavanjem pranja novca. Istodobno razvijate modele umjetne inteligencije za reviziju, upravljanje rizicima i turizam. Gdje vidite najveću primjenu umjetne inteligencije u tim područjima i kakvu budućnost očekujete za ove profesije?
— Uvijek naglašavam da umjetna inteligencija nije zamjena za stručnjaka, nego njegov najmoćniji profesionalni alat. To posebno vrijedi za reviziju, procjene vrijednosti, forenzičku reviziju i sustave za sprječavanje pranja novca, gdje kvaliteta odluka ovisi o znanju, iskustvu i profesionalnoj odgovornosti.
U području revizije umjetna inteligencija omogućuje ono što je donedavno bilo gotovo nezamislivo – analizu cjelokupne populacije transakcija u vrlo kratkom vremenu. Algoritmi mogu prepoznati neuobičajene obrasce, procijeniti razinu rizika, povezati velike količine podataka i pomoći revizoru da se usredotoči na područja najvećeg rizika. Time se povećava kvaliteta revizije, ali odgovornost za revizorsko mišljenje i dalje ostaje isključivo na ovlaštenom revizoru.
Kod procjena vrijednosti umjetna inteligencija omogućuje obradu golemih količina tržišnih podataka, analizu gospodarskih pokazatelja, demografskih trendova, kretanja cijena i drugih čimbenika koji utječu na vrijednost poduzeća ili nekretnina. To znatno ubrzava proces procjene, ali stručna prosudba procjenitelja i dalje ostaje ključna.
Velik potencijal vidim i u forenzičkoj reviziji. Umjetna inteligencija može analizirati milijune dokumenata, elektroničku komunikaciju, financijske transakcije i druge digitalne tragove te u vrlo kratkom vremenu prepoznati obrasce koji upućuju na prijevare, korupciju, sukob interesa ili druge nezakonite aktivnosti. Takvi alati omogućuju znatno učinkovitije provođenje financijskih istraga nego što je to bilo moguće prije samo nekoliko godina.
Posebno sam posvećen razvoju AI modela za internu i eksternu reviziju, upravljanje rizicima, sprječavanje pranja novca i procjene vrijednosti, ali i razvoju inteligentnih digitalnih rješenja za turistički sektor. Umjetna inteligencija u turizmu može unaprijediti upravljanje destinacijama, analizirati potrebe gostiju, optimizirati poslovanje hotela i turističkih zajednica te pomoći u donošenju kvalitetnijih poslovnih odluka utemeljenih na podacima.
Vjerujem da će u sljedećih deset godina gotovo svaki profesionalac koristiti umjetnu inteligenciju kao svakodnevni alat, jednako kao što danas koristi računalo ili internet. Međutim, ono što će razlikovati vrhunske stručnjake neće biti činjenica da koriste umjetnu inteligenciju, nego način na koji je koriste. Profesionalna etika, iskustvo, odgovornost i sposobnost donošenja ispravnih odluka ostat će nezamjenjive ljudske vrijednosti.
Na kraju bih rekao da budućnost neće pripadati umjetnoj inteligenciji, nego čovjeku koji će znati odgovorno upravljati njezinim mogućnostima. Tehnologija će se nastaviti razvijati iznimnom brzinom, ali njezina će stvarna vrijednost uvijek ovisiti o tome služi li razvoju gospodarstva, jačanju institucija i unapređenju kvalitete života ljudi. Upravo u tome vidim najveći smisao svojega profesionalnog rada i razvoja novih AI rješenja.
K.Bubalo/Istina.media
