U Hrvatskoj je 160.000 registriranih obiteljskih gospodarstava. U zadnjih 15 godina ulupano je 10 milijardi eura poticaja. Mladih poljoprivrednika je kao u priči. No sugovornici Provjerenog kažu da, kad bismo sutra zatvorili granice, za sedam dana ne bismo imali što jesti! Tko je tu lud?
Da sutra zatvorimo granice, za sedam dana ne bismo imali što jesti! Tvrdi tako stočar, sugovornik Provjerenog. Kako je to moguće kad imamo 160 tisuća registriranih obiteljskih gospodarstava?
U zadnjih 15 godina u plaćanja u poljoprivredi i ruralnom razvoju ulupano je deset milijardi eura poticaja. Mladih poljoprivrednika je kao u priči. No poljoprivredna proizvodnja nam je, tvrde stručnjaci, na razini 2012. godine. Unatoč svim tim silnim poticajima!
Zašto nismo samodostatni? Što to naša država pogrešno radi? Proizvodnja iz godine u godinu opada, a jedino što raste je uvoz i broj administracije.
Dokad tako?
Ne želimo biti nositelji loših vijesti, ali ovdje, nažalost, dobrih nema. Brojke ne lažu, statistika je neumoljiva. Slavi se 15 godina Agencije za plaćanja u poljoprivredi. Podijeljeno je deset milijardi eura. Dobro ste čuli – deset milijardi. A ovo je rezultat!
Nekoć smo imali gotovo 60.000 mljekara u Hrvatskoj. “Danas smo na 2500 proizvođača mlijeka”, govori za Provjereno mljekar Igor Rešetar.
Ratar Mato Brlošić rješenje vidi u smanjenju mjera. “Ne imati 82 mjere u poljoprivredi, nego smanjiti to na nekih razumnih 20-30 mjera. Njemačka ima 15 mjera, a mi 82”, kaže Brlošić.
“Prošle godine smo uvezli krumpira za 60 milijuna eura”, govori Miroslav Kuskunović, poljoprivrednik i poljoprivredni analitičar. Jer nismo samodostatni. U poljoprivredi smo na dnu ljestvice u Europi.
Što država pogrešno radi?
“Lakše bi bilo nabrojiti što dobro radi”, kaže stočar Mladen Kušeković.
Miroslav Kuskunović, poljoprivredni analitičar, napominje kako imamo 160.000 registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva. Pitanje je tko od njih zapravo nešto i proizvodi. “58 posto OPG-ova nema niti jednog zaposlenog. Znači da se ne bave poljoprivredom, nego im je to nekakva dodatna djelatnost”, pojašnjava.
Poticaje prima 110 tisuća korisnika, a od njih tek 20 tisuća plaća zdravstveno i mirovinsko osiguranje ili su u sustavu PDV-a. Dakle, njih 20 tisuća sigurno nešto proizvodi, svi ostali su samo registrirani i primaju poticaje, a pitanje je što proizvode.
“Upiše na mamu, tatu, baku, didu OPG, on se prikvači kao član i on se deset puta javlja. I onda može čak i s 41 godinom biti mladi poljoprivrednik, uzeti novac za pet godina, potrošiti, prodati i nikad ništa ne proizvoditi”, ističe Mato Brlošić.
Kako je moguće da imamo 110 tisuća korisnika potpora u poljoprivredi, a proizvodnja pada i nismo samodostatni?
