Tuzlanska županije nekada je bio industrijsko srce Bosne i Hercegovine. Posljednjih nekoliko desetljeća metaloprerađivačka i kemijska industrija gotovo su nestale.
Tvornice su uništene, a na lokacijama nekadašnjih industrijskih giganata danas se nalaze trgovački i stambeno-poslovni objekti. Trend stavljanja katanca na vrata tvornica nastavljen je i ove godine.
O postojanju nekadašnjeg giganta Resod Guming danas gotovo da nema traga. Na lokaciji tvornice izgrađen je trgovački centar. Na mjestu nekadašnjeg Elira gradi se stambeno-poslovni objekt. Trgovački centri izgrađeni su i na lokacijama nekadašnje tuzlanske Germare i gračaničke Fortune.
Nekadašnja Tvornica obuće Aida u Tuzli zapošljavala je stotine radnika. Danas se još uvijek mogu vidjeti njezini ostaci, ali prema dostupnim informacijama i na toj bi lokaciji mogao biti izgrađen prodajni objekt, navodi BHRT.
Poslovni objekti izgrađeni su i na lokaciji kemijskog diva Polihema, koji je zapošljavao više od tisuću radnika, a jedan od njih bio je i Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona.
– Tko će više kupovati te stanove i zgrade? Hoćemo li mi živjeti od stanova, zgrada i poslovnih objekata? U Tuzli kao da je prošao tajfun. Sve su tvornice uništene. Ostao je još TTU, nešto radi, i Dita pomalo radi, i to je to – kaže Kopić.
Fahrudin Šahović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Tuzlanske županije, smatra da je za ovakvo stanje odgovorna vlast.
– Kada krenete ovuda, samo u samom gradu Tuzli, na potezu od nekih kilometar-dva od Irca, bilo je pet-šest velikih pogona koji su zapošljavali, možemo slobodno reći, i do 10.000 ljudi. Za ovakvo stanje najodgovornija je vlast u državi, u Federaciji, pa i na županijskoj razini – ističe Šahović.
Loši zakoni i kriminal doveli su do kraha industrije u ovom dijelu zemlje, a stanje nije puno bolje ni u ostatku države. Dok je za političare stečaj značio oporavak, za poduzeća je predstavljao kraj, a za radnike početak borbe za vlastita prava. Sve je počelo s takozvanim certifikatima.
– Od sto maraka ratni šverceri, profiteri i političari dobivali su po dvije ili tri marke. Tako su oni postali prebogati, a dobili su stotine tisuća osiromašenih radnika. Mislili su da će to trajati zauvijek. Međutim, stvari su se promijenile, radnici su otišli u inozemstvo i sada imamo uglavnom prazninu – smatra Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari.
Posljednji slučaj lukavačke Koksare, međutim, svjedoči o nastavku trenda uništavanja preostale industrije i radnih mjesta.
Stoga se postavlja pitanje tko će kupovati u trgovačkim centrima izgrađenima na temeljima nekadašnjih tvornica, kojim novcem i u kakvoj državi. Da oni koji su dobro plaćeni da rade u ime građana i države uglavnom nijemo promatraju takvo stanje, svjedoči i javni servis koji se i sam nalazi pred gašenjem.
Nekada je industrija bila unosan posao. Danas je to politika. Nerad i kriminal podijelili su građane Bosne i Hercegovine na bogate i siromašne, gotovo bez ikakve perspektive za rast i razvoj u ovoj zemlji i, što je možda najvažnije, bez ikakve odgovornosti.
Istina.media
