Dok Bosna i Hercegovina godinama bilježi negativne demografske trendove, sve manji broj novorođene djece i kontinuirano iseljavanje mladih obitelji, svakodnevni život roditelja koji odgajaju troje ili više djece odvija se daleko od statističkih tablica i službenih izvještaja. Njihovu svakodnevicu određuju rano ustajanje, posao, kućne obveze, školske potrebe djece, rastući računi i neprestano planiranje kućnog proračuna.
U potrazi za odgovorom na pitanje koliko društvo i institucije zaista pomažu višečlanim obiteljima, razgovarali smo s roditeljima, predstavnicima lokalne uprave, obrazovnog sustava i pokušali dobiti odgovore od ustanova socijalne zaštite.
Izdvajanja na lokalnoj razini
Iz Gradske uprave Čapljina za Istinu navode da kroz Službu društvenih djelatnosti, prava branitelja i socijalne skrbi provode niz mjera kojima nastoje pomoći obiteljima, mladima, učenicima i studentima. Među mjerama su jednokratne novčane naknade za novorođenu djecu, sufinanciranje boravka djece u javnoj predškolskoj ustanovi, novčane potpore studentima, subvencioniranje prijevoza učenika, podrška učenicima koji upisuju srednju poljoprivrednu školu, nagrade najboljim studentima te sufinanciranje kupovine prve stambene nekretnine za mlade i mlade obitelji, a za realizaciju svih ovih mjera Grad Čapljina godišnje izdvaja više od 3,5 milijuna KM.
Međutim, odgovor Gradske uprave otkriva i jedan nedostatak. Naime, nadležna služba ne raspolaže službenim podacima o broju višečlanih obitelji koje žive na području grada, a to u praksi znači da, unatoč značajnim izdvajanjima za različite pronatalitetne i socijalne mjere, lokalna administracija nema preciznu evidenciju koliko obitelji odgaja troje ili više djece. S druge strane Mostar, koji je mežu zadnjima uveo pomoć za novorođenčad istu je ukinuo, pa sada recimo majke u Stocu ili Čapljini imaju viša prava nego u Mostaru.
Između 15 i 20 posto obitelji ima preko troje djece
Koliko se izazovi višečlanih obitelji odražavaju na djecu pokušali smo saznati u razgovoru s ravnateljem Osnovne škole Zalik u Mostaru Džemalom Juklom.
Prema njegovoj procjeni, između 15 i 20 posto roditelja učenika ove škole ima troje ili više djece.
“Iako škola ne vodi posebnu evidenciju o broju djece u obiteljima, dugogodišnje iskustvo pokazuje da broj djece nije presudan faktor koji određuje uspjeh učenika niti njihovu socijalnu uključenost”, kaže ravnatelj.
On ističe kako je posljednjih godina značajno olakšan financijski teret roditeljima zahvaljujući činjenici da Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanske županije osigurava kompletan udžbenički materijal za učenike osnovnih škola, a dodaje i kako se izvannastavne aktivnosti također organiziraju uz podršku škole i osnivača, čime se nastoji omogućiti da što veći broj djece sudjeluje u obrazovnim i kulturnim sadržajima.
Tijekom dugogodišnjeg rada, prema njegovim riječima, nije imao situaciju da roditelj traži pomoć isključivo zbog toga što ima troje ili više djece.
“Višečlane obitelji danas uglavnom planski donose odluke o proširenju obitelji. Naravno da rast životnih troškova osjećaju svi građani, ali u školskim učionicama ne primjećujemo da broj djece u obitelji predstavlja razlog za probleme ili nejednak položaj učenika”, kaže Juklo.
Više djece ne znači manje mogućnosti
Ravnatelj škole naglašava da među učenicima ne primjećuje stigmatizaciju djece koja dolaze iz brojnih obitelji. On smatra da djeca koja odrastaju uz više braće i sestara često razvijaju bolje socijalne vještine, lakše dijele obveze, surađuju i pokazuju veću spremnost na međusobnu pomoć.
“Troje ili više djece u obitelji predstavlja bogatstvo i pozitivan primjer u vremenu ozbiljnih demografskih izazova”, ističe on.
S druge strane, škola prepoznaje druge oblike socijalne ranjivosti. To su djeca iz obitelji narušenih obiteljskih odnosa, obitelji koje žive u izrazito teškoj materijalnoj situaciji te pojedini učenici romske nacionalnosti.
U takvim slučajevima škola, uz pomoć pedagoga, psihologa, nastavnika i donatora, nastoji pronaći način da pomogne obiteljima kojima je podrška zaista potrebna”, objasnio je ravnatelj.
Telefoni dominantan oblik komunikacije
Govoreći o izazovima s kojima se suočavaju današnji učenici, Juklo smatra da najveći problem više nisu razlike u materijalnom statusu, nego digitalizacija svakodnevice.
Kaže da učenici tijekom nastave uglavnom poštuju pravila korištenja mobilnih telefona, ali da gotovo svaki školski odmor provode gledajući u ekrane.
“Nekada su školska dvorišta bila puna igre, razgovora i druženja. Danas su telefoni postali dominantan oblik komunikacije”, upozorava ravnatelj.
Prema njegovu mišljenju, škole same ne mogu riješiti taj problem, odgovornost mora biti podijeljena između obitelji, škole i cijelog društva.
Na pitanje što lokalna zajednica može učiniti kako bi olakšala život obiteljima, Juklo odgovara da podrška ne mora biti isključivo financijska. Smatra da je potrebno ulagati u uređene parkove, sportske terene, zelene površine i javne prostore u kojima će obitelji provoditi zajedničko vrijeme.
“Takva ulaganja dugoročno doprinose kvaliteti života jednako kao i financijske mjere”, kaže Juklo.
Svakodnevica jedne majke
Da iza svih statistika postoje stvarni ljudi najbolje potvrđuje priča Ene Pudar, majke u višečlanoj obitelji u Nevesinju.
Njezin dan počinje oko šest sati ujutro i završava tek kasno navečer, a između jutarnjeg spremanja djece, kuhanja, kućnih poslova, brige o najmlađem djetetu i planiranja narednog dana gotovo da nema slobodnog vremena.
“Najveća motivacija su mi moja djeca. Njihova sreća i osmijeh daju mi snagu da svaki dan dam sve od sebe”, kaže Ena.
Ipak, priznaje da rast cijena hrane, odjeće, obuće, pelena i školskog pribora značajno opterećuje obiteljski proračun.
Pripreme za novu školsku godinu počinju mnogo prije rujna upravo kako bi troškove mogli rasporediti tijekom više mjeseci.
Kada govori o podršci koju bi voljela vidjeti, Pudar ne traži privilegije. Smatra da bi obiteljima s troje i više djece mnogo značile veće dječje naknade, subvencije za vrtiće i pomoć pri kupovini školskog pribora.
Istovremeno poručuje mladim bračnim parovima da se ne plaše roditeljstva.
“Djeca su najveće bogatstvo, nije uvijek lako i ima mnogo odricanja, ali ljubav koju donose vrijedi svakog truda”, zaključuje.
Odgovor Centra za socijalni rad nije stigao
Kako bismo dobili potpuniju sliku položaja višečlanih obitelji, obratili smo se i Centru za socijalni rad Nevesinje, gdje smo zatražili procjene o broju obitelji s troje ili više djece, informacije o njihovu socioekonomskom položaju, najčešćim razlozima zbog kojih traže pomoć, utjecaju rasta životnih troškova, demografskim trendovima, mogućim stereotipima, suradnji sa školama i prijedlozima mjera koje bi unaprijedile položaj višečlanih obitelji.
Do zaključenja ovog teksta odgovor nismo dobili, a iz Centra je navedeno da postoje tehnički problemi zbog kojih nisu bili u mogućnosti dostaviti tražene informacije.
Razgovori sa sugovornicima pokazuju da broj djece u obitelji sam po sebi nije pokazatelj siromaštva niti prepreka uspješnom odrastanju, dok istovremeno rast životnih troškova, neizvjesnost zaposlenja i demografski pad predstavljaju izazove koji pogađaju gotovo sve obitelji.
Institucije nude određene oblike pomoći, škole nastoje prepoznati djecu kojoj je podrška potrebna, a roditelji svakodnevno pokušavaju uskladiti potrebe obitelji s mogućnostima koje imaju.
M. Zukanović/Istina.media
